Pitanje:

Čak i iskusni vjernici miješaju ova dva pojma, Velečasni, možete li nam točnije pojasniti što je Duh, a što Duša i u čemu se razlikuju?

Odgovor:
Duša je nematerijalno počelo ljudskoga života. To je jednostavni, nesastavljeni, neprostorni duhovni bitak određen da oživljuje ljudsko tijelo. Ne nasljeđujemo je od roditelja, kao tijelo, već je primamo izravno od Boga. Po svojoj naravi je nešto sasvim suprotno tijelu, ali ne kao njegova negacija, nego upravo kao afirmacija živodajni princip. Ona ga formira, oživljuje i oduhovljuje. U najužoj supstancijalnoj vezi s tijelom tvori novi subjekt: čovjeka, osobu. U toj osobi ona proizvodi jastvo i svijest. Čovjeka razlikuje od životinje, oslobađa od robovanja materiji, otvara mu nadnaravne vidike. Duša je nosilac čitavog duševnog života i snosi odgovornost za čovjekovo usavršenje. Ona nam omogućuje ne samo zemaljski nego i vječni život. Po njoj smo besmrtni. Duša ne označuje samo duhovni sastav čovjeka, nego posebno njegov jedincati odnos prema Bogu koji je čisti Duh. Po njoj je čovjek „slika i prilika“ Božja, osoba koja ulazi u osobni odnos s Njime.

Duh je u kršćanskoj teologiji i filozofiji nematerijalna supstancija (spiritus) koja može biti stvorena (anđeli i čovjek) i nestvorena (Bog). Ljudski duh je nematerijalno počelo, nositelj racionalnog mišljenja i htjenja. Za zemaljskog života u dubokoj je povezanosti s tijelom, prostorom i vremenom. Prema sv. Augustinu, ljudski duh je božansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskom duh je dioništvo ljudske duše u božanskome. Moderna kršćanska teologija naglašava dvostruku otvorenost ljudskog duha, otvorenost prema svemu što postoji i prema sebi samom. Stoga je čovjek sposoban sebe nadilaziti, nad sobom reflektirati i sa sobom drukčije raspolagati nego druga iskustvena bića.
Mir i dobro!

fra Tomislav Svetinović

PODIJELI