Pitanje:
Mogu li Bogu dosaditi ako sam uporan u molitvi i ako molim svaki dan godinama za jednu potrebu koja mi se još nije ostvarila?
Odgovor:
Poštovani!
Hvala Vam na pitanju. Ovo je uistinu važno pitanje koje bi si trebali postaviti. Molimo se jako dugo za nešto, a Bog ne odgovara. Nismo li Bogu možda dosadni?
Odmah da direktno odgovorim na pitanje. Bogu nikada ne možemo dosaditi molitvom. On nas ljubi jednako i sluša naše molitve. Ipak trebamo pogledati iz biblijske perspektive razloge zašto Bog odmah ne odgovara. Tu postoje dva bitna razloga čiji uzroci su u nama, a drugi u Bogu. Pogledajmo te razloge.
Prvi razlog može biti da to što tražimo je nešto što bi nas moglo odvojiti od Boga. To za nas ne bi bilo dobro. Sveti Jakov je pisao: Molite, i ne primate, jer zlo molite, da u nasladama svojim trošite. Jakov 4,3. Očito može biti nešto zlo po nas ukoliko nešto tražimo od Boga i Bog nam to ne daje. Čuo sam kako je jedna žena molila da Bog usmrti njenog susjeda jer ga je ona mrzila. Bog ne sluša takve molitve, jer On sve ljude jednako voli.
Drugi razlog može biti da živimo u nekom grijehu i razlog toga je da Bog ne uslišava naše molitve. Psalmista je pjevao: Da sam nosio u srcu svojem bezakonje, nikad me ne bi uslišio Svemogući. Psalam 66,18. Upravo zbog toga uz molitvu je važno proučavanje Božje riječi, jer zadatak molitve nije da natjeramo Boga da ispuni našu volju, već obrnuto, da nas dovede u sklad sa Božjom voljom. Biblija kaže: Istražujte, što je Gospodinu ugodno! Efežanima 5,10. Tek kada budemo u suglasju s Božjom voljom tada će Bog uvijek odgovarati na naše molitve.
Treći razlog koji može biti naš je da nas je dugotrajna molitva umorila. Umorili smo se neprestano moleći za nešto, a Bog ništa ne reagira. Biblija kaže: U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Rimljanima 12,12. Razlog ustrajnosti u molitvi je taj što Bog pred cijelim svemirom želi pokazati da to što tražimo uistinu i želimo.
Jedan moj prijatelj mi je pričao kako je njegov petogodišnji sin neposredno prije Božića uzeo katalog i rekao tati.
„Tata, vidi ovaj vatrogasni kamion. Njega želim već čitav život. Tako bi volio da ga imam.“
„Dobro,! Rekao je tata. „Vidjet ćemo što možemo napraviti.“
Drugo jutro je dječak ponovno došao svom ocu s katalogom u ruci.
„Tata, vidi ovaj sanitetski kombi. Njega želim već cijeli život.“ Nekoliko puta dječak je dolazio pred svog oca uvijek s novim zahtjevom.
Bojim se da mi puno puta upravo tako dolazimo Bogu. Jednostavno nismo ustrajni.
Postoje također i Božji razlozi zašto nam on to ne usliši odmah. Prvi i osnovni razlog je da Bog uvažava slobodnu volju svakog pojedinca. Jednom prigodom jedna žena se molila za obraćenje svog sina. Molila se cijeli život, na kraju je i umrla, ali njen se sin nije obratio. Tek kada mu je majka umrla, otvorio je svoje srce Bogu. Možda je majka mislila da su joj molitve uzaludne, ali Bog je čuo molitve majke koja moli da Bog spasi njenog sina, i Bog je učinio sve, uvažavajući slobodu izbora njenog sina i spasio ga.
Također od razloga što Bog ne reagira odmah je što Bog ima vremena. Bog se ne odnosi prema vremenu kao mi.
Posljednja biblijska knjiga Otkrivenje koristi popis molitava u nekoliko posebnih simbola. Jedan takav slučaj je u Otkrivenju u 8. poglavlju. To je opis nebeskog bogoštovlja. To je štovanje Boga od strane svetih nebeskih bića. Kada Janje uzima u ruke zapečaćeni svitak, bića i starješine padaju i klanjaju se pred Njim, te u neizrecivoj čežnji izražavaju priznanje: “Dostojno je, dostojno je janje da razlomi pečate.” Drugim riječima, završiti povijest grijeha, i ponovno započeti bezgrešnu vječnost.
U tom kontekstu Ivan bilježi nešto: “A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.” (Otkrivenje 8,5). Fantastična slika. Molitva je miris u kadionicama. Oduševljava li to i vas? Oduševljava li vas da su vaše molitve nešto tako lijepo, nešto kao fantastičan miris? I pripadaju nebeskom obožavanju Boga. Oduševljava li vas da mi također možemo služiti kao ministranti oko Božjeg prijestolja, a naše molitve, naši izražaji zahvalnosti i žurne molbe, mirišu, mirišu kao mirisni kad na Božjem prijestolju. Fantastična slika. Pokušajte o tome razmišljati kada se budete sljedeći put molili. Vaša molitva negdje lijepo miriše.
S druge strane, ta slika je vrlo uznemirujuća. Moja molitva je nešto kao miris, nešto kao mirisni kad, nešto što zamiriši i nestane, nešto što je nerazumljivo, nije konkretno. Za mnoge ljude u ovom bolesnom svijetu, to može izgledati kao da ste nalili mirisni parfem na mrtvog čovjeka. To miriše, ali to ustvari ništa ne vrijedi. Mnogi ljudi ustvari tako razumiju molitvu. Slika kadionice, kao da oslikava naš problem s molitvom, našu sumnju, našu tjeskobu. Iskreno vam mogu reći da se ja ne molim da moje molitve Bogu lijepo mirišu. Ja se molim zato da se ovdje na zemlji nešto dogodi, da se nešto promijeni. Da nas Bog čuva, blagoslovi, zastupa, da bi nam nešto učinio.
Spoznaja da je molitva jedino prekrasan miris, za mene je prilično uznemirujuća. Netko može reći, “Gospodine, ovdje na zemlji umiru mlade majke, ovdje su gladna djeca, smrt kosi tisuće nevinih ljudi, zaraza i bolesti šire se na sve strane, svuda je previše nepravde, toliko patnji, žurno te molimo nešto s tim napravi. Nemoj da naše molitve budu samo ugodan miris. Uslišaj ih, ispuni ih, napravi nešto.” Bogu naše molitve nisu samo “ugodan miris”. One su Bogu ugodne jer preko molitve mi se okrećemo ka Bogu, i time Mu dajemo pravo da uđe u naš život i djeluje svojom božanskom moći za našu dobrobit.
U tom opisu postoji i druga slika koja ilustrira molitvu koja je zapisana u Otkrivenju 8,3-5: “I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres.”
To je druga iznenađujuća slika u Otkrivenju, vrijedna naše pozornosti. Na nebu naše molitve djeluju kao kadioni miris, ali na zemlji djeluju kao eksplozija vulkana, kao potres, kao bomba. U knjizi Otkrivenja, to čekanje je najednom prekinuto, i sve se mijenja. U trenutku koji ne možemo predvidjeti, od naših molitava koje smo slali na nebo, odjednom se stvori smjesa pomiješana s ognjem Božjeg gnjeva, a vraća se kao bomba na taj svijet. Taj stav se odjednom promijeni, a promijeni se jednom zauvijek. Zemlja se trese, demoni s užasom na licu bježe, zemlja se rastvara i mrtvi izlaze iz groba.
Moliti, to znači izgrađivati strpljenje i ustrajnost. To je izgradnja svetog strpljenja ili kako to naziva Otkrivenje “trpljenje svetih.” To znači, moliti se i onda kada ne vidim nikakve rezultate. Izaija 40,31: “Al` onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.” U tom stihu pozornost privlače dvije stvari. Jedno je da Božja koncepcija čekanja nije uzrok umora, slabosti, već suprotno, to je način kako dobiti novu silu. Bog je zamislio obnavljati našu snagu – čekanjem! Čekanjem nam dodaje više energije.
Ne molimo li već više od 2000 godina „dođi kraljevstvo tvoje“ a Bog još čeka. Ustrajnost u molitvi je nešto što nas uvjerava da ako Bog šuti sigurno priprema nešto bolje.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
