Posljednji njemački car – Vilim II. (Wilhelm II.) iz dinastije Hohenzollern, umro je 4. lipnja 1941. godine. Mnogima je poznata njegova uloga u pokretanju i vođenju Prvog svjetskog rata, zbog čega je do danas ostao zloglasan. Unatoč milijunskim ljudskim žrtvama u tom ratu, Njemačko je Carstvo izgubilo, a Vilim II. morao je abdicirati, pa čak i napustiti Njemačku. Otišao je u susjednu Nizozemsku gdje je dobio azil i nastanio se u dvorcu Doorn nedaleko od Utrechta. Ondje je proživio posljednje 22 godine života, sve do smrti 1941. godine.

Dakako, te 1941. godine kad je stari Kaiser umro, u Njemačkoj je vladao Adolf Hitler i upravo se spremao napasti SSSR. Dapače, Vilim II. umro je samo 18 dana prije njemačke invazije na SSSR (poznata Operacija Barbarossa).

Zanimljiv je bio Hitlerov odnos prema Kaiseru. Naime, Hitler je ponekad koristio carsku obitelj u propagandne svrhe, ali nikako nije htio pomoći toj dinastiji da se vrati na vlast u Njemačkoj. Naravno, razlog je bio u tome što bi to umanjilo njegovu moć, koju nije bio spreman dijeliti s Hohenzollernima. Primjerice, kad je Kaiser umro u Nizozemskoj, Hitler je bio bijesan kad je saznao da su njemačke trupe poslane onamo čuvati počasnu stražu za pokojnika. Dapače, Hitler je prijetio da će otpustiti njemačkog generala koji je to naredio (cijela je Nizozemska u to doba bila pod okupacijom Trećeg Reicha).

Ipak, Hitler je htio da se tijelo pokojnog Kaisera svečano sahrani u Berlinu, jer bi to bio prikladan simbol smrti starog Reicha i prijelaza vlasti na njegov Treći Reich. Međutim, Kaiserova je želja prije smrti bila da ga se ne pokopa u Njemačkoj sve dok ne bude u nju vraćena monarhija. Tako je Kaiser na kraju pokopan u Nizozemskoj, pokraj dvorca Doorn gdje je i umro. Careva je želje također bila da se pri sprovodu ne pokazuju svastike i ostali nacistički simboli, ali to nije ispoštovano. Kaiserovo tijelo i danas još uvijek leži u mauzoleju pokraj dvorca Doorn u Nizozemskoj.

Dana 4. lipnja 1694. rođen je François Quesnay, znameniti francuski ekonomski teoretičar. Smatra ga se jednim od osnivača fiziokratske škole u ekonomiji, koja je naglašavala važnost poljoprivrede kao primarne djelatnosti za generiranje bogatstva u društvu. Quesnay je izradio model zvan Ekonomska tablica (franc. Tableau économique), u kojem je svoju teoriju nastojao objasniti prikazom tokova dobara i novca.

Premda fiziokratska škola nije stekla opće prihvaćanje u svijetu, njena velika važnost leži u činjenici da je predstavljala prvu razrađenu ekonomsku teoriju u povijesti (zbog čega ima prekretno značenje za razvoj ekonomije kao znanosti).

François Quesnay po obrazovanju bio je zapravo liječnik, i to vrlo ugledan. Bavio se i kirurgijom, a osobito ga je cijenio francuski kralj Luj XV., čijim je osobnim liječnikom postao. Quesnay je rođen u mjestašcu Méré, smještenom samo oko 20 kilometara od znamenitog francuskog kraljevskog dvorca u Versaillesu. Kralj Luj XV. doveo je Quesnaya na svoj dvor, a cijenio je njegovo mišljenje ne samo na području medicinske struke, nego i općenito kao mislioca. Dodijelio mu je plemićku titulu, a Quesnay je postao i članom Francuske akademije znanosti.

Osobito je važnim postao Quesnay po svom utjecaju na kasnije ekonomiste, uključujući Turgota i Adama Smitha. Preminuo je 1774. godine, samo nekoliko mjeseci nakon kralja Luja XV., u dobi od 80 godina.

Dana 4. lipnja 1942. godine, usred Drugog svjetskog rata, umro je od posljedica atentata jedan od najmoćnijih nacista – SS-ovac Reinhard Heydrich – šef svih njemačkih tajnih službi, general policije i predsjednik Interpola. Hitler ga je nazivao Čovjek sa željeznim srcem.

Atentat na njega izvršili su tjedan dana prije čehoslovački specijalci uvježbani od britanske vojske. Heydricha su smrtno ranili bombom u predgrađu Praga (u to vrijeme bio je namjesni protektor Češke i Moravske, s gotovo diktatorskim ovlastima). Heydricha su pokušali spasiti čak i Hitlerov osobni liječnik, kao i osobni liječnik šefa SS-a Heinricha Himmlera, koji je došao u Prag da se brine o ranjenom Heydrichu. Za vrijeme Himmlerovog posjeta činilo se da se Heydrich oporavlja, no umro je od sepse.

Hitler je bio bijesan i naredio je smaknuće 10.000 Čeha koji su trebali biti nasumično odabrani među stanovništvom. No, savjetnici su uvjerili Hitlera da bude blaži, jer je Češka bila važno industrijsko područje za njemačku vojsku.

Ipak, kao osveta za Heydrichovu smrt određeno je da se dva češka sela (Lidice i Ležáky) sravne sa zemljom, da se u njima poubijaju svi odrasli muškarci, a žene i djeca pošalju u logore. Ukupno je ubijeno oko 1.300 ljudi, čak i sve žene iz sela Ležáky. Sve žene iz Lidica poslane su u logor, pri čemu je na četiri trudnice prvo obavljen pobačaj u istoj bolnici u kojoj je Heydrich umro, a zatim su i one poslane u logor.

Dana 4. lipnja 1970. godine punu nezavisnost od Britanaca ostvarila je država Tonga. Danas je Tonga najmanja nezavisna kraljevina na svijetu, površine 748 četvornih kilometara (nije ni dva puta veća od hrvatskog otoka Brača). Sve ostale nezavisne monarhije koje su manje od Tonge imaju na svom čelu vladare koji nisu kraljevi, nego imaju neku nižu titulu (npr. knez od Monaka).

Tonga je do 1970. godine bila pod protektoratom Ujedinjene Kraljevine, premda je već otprije imala domaće vladare s titulom kralja. Tonga se nalazi u Tihom oceanu, na 176 otoka od kojih su 52 nastanjena. Najveći otok Kraljevstva Tonge zove se Tongatapu i ima površinu od oko 257 četvornih kilometara (nešto je manji od hrvatskog otoka Korčule). Na otoku Tongatapu živi većina stanovnika države, a ondje je smještena i glavna kraljevska palača (sagrađena je od drveta i smještena u blizini obale Tihog oceana).