Alfons Hrabri –car čitave Španjolske (1109.)

Moćni kralj Alfons VI. s nadimkom Hrabri (španj. El Bravo) umro je 30. lipnja 1109. godine. Bio je vladar Kastilje, Leóna, Galicije i Portugala, a uzeo je i pompoznu titulu cara čitave Španjolske (lat.Imperator totius Hispaniae). U njegovo vrijeme na području Španjolske živio je i znameniti El Cid (pravim imenom Rodrigo Díaz de Vivar).

Alfons VI. rođen je u doba kad su južnom polovicom današnje Španjolske još uvijek vladali muslimani. Imao je dvojicu braće, s time da je svaki od njih naslijedio po jedno kraljevstvo. Alfons je naslijedio León, stariji brat Sancho naslijedio je Kastilju, a mlađi brat García kraljevstvo Galiciju. Međutim, oba Alfonsova brata umrla su prije njega i to bez nasljednika, tako da je Alfons ujedinio pod svojom vlasti sva tri kraljevstva.

Napadom na muslimanske državice na jugu, Alfons VI. uspio je 1085. godine osvojiti važan grad Toledo, kao i područje današnjeg španjolskog glavnog grada Madrida. U Toledu je zatim obnovljena nadbiskupija, a nadbiskup Toleda bio je primas čitave Španjolske. Zanimljivo je da je za prvog nadbiskupa u Alfonsovo vrijeme postavljen francuski redovnik Bernard de Sedirac iz znamenitog samostana Cluny.

Zanimljivo je kako je Alfons VI. sebe titulirao. Nazivao se u dokumentima:

  • ego Adefonsus imperator totius Hispaniae – ja Alfons, car čitave Španjolske

  • ego, Adefonsus, constitutus super omnes Spanie imperator – ja, Alfons, postavljen nad čitavu Španjolsku carem

Dapače, u jednom pismu na arapskom jeziku, Alfons VI. nazvao se al-Imbraţūr dhī-l-Millatayn što bi se moglo prevesti kao car dviju vjera (misli se na kršćanstvo i islam).

Prvi smrtonosni napad zvijeri iz Gévaudana (1764.)

Prvi smrtonosni napad zloglasne zvijeri iz Gévaudana u Francuskoj dogodio se 30. lipnja 1764. godine. Ubijena je 14-godišnja Jeanne Boulet kod sela Hubacs, u blizini gradića Langogne. Uslijedio je zatim čitav niz napada pa se proširio strah među stanovništvom regije Gévaudana. Osobito je bilo zastrašujuće to što je zvijer svoje žrtve, prema opisima, uglavnom ubijala trganjem vrata i glave. Navodno je zvijer vrebala usamljene muškarce, žene i djecu, koji su pasli stoku.

Broj napada sa smrtnim posljedicama bio je toliko velik da je vijest došla i do tadašnjeg francuskog kralja Luja XV. u Versaillesu. Kralj je poslao profesionalne lovce na vukove, koji su na području Gévaudana uspjeli ubiti nekoliko velikih primjeraka. Ipak, kad se mislilo da je time stvar riješena, napadi su se nastavili.

Postoje različite procjene o ukupnom broju žrtava zvijeri iz Gévaudana. Prema jednoj studiji ukupno se dogodilo čak 210 napada, od čega je 113 bilo sa smrtnim posljedicama, a 49 sa ozljedama. Zbog tako velikog broja napada neki su suvremenici smatrali da se radi o više životinja.

Prema lokalnom vjerovanju napadi su prestali kad je Jean Chastel, domaći čovjek, ubio jednog velikog vuka u lipnju 1767. godine, gotovo pune tri godine nakon spomenutog prvog smrtonosnog napada. O cijeloj je priči snimljeno nekoliko ekranizacija, uključujući film Vučje bratstvo (franc. Le Pacte des loups) iz 2001. godine,

Franjo Hanaman – izumitelj žarulje s volframovom niti (1878.)

Dana 30. lipnja 1878. rođen je Franjo Hanaman, hrvatski kemičar, metalurg i izumitelj žarulje s žarnom niti od metala volframa. Rođen je u Drenovcima, na području današnje Vukovarsko-srijemske županije.

Po struci je Hanaman bio kemičar. Naime, diplomirao je na Kemijskom odjelu Tehničke visoke škole u Beču. Godine 1900. postao je na toj školi asistentom na katedri analitičke kemije. Upravo je ondje radio na usavršavanju električne žarulje s metalnom žarnom niti, zajedno s Aleksandrom Justom. Oni su svoje postupke patentirali, a Hanaman je svoja patentna prava uspio prodati američkoj kompaniji General Electric.

Zahvaljujući visokomu talištu, volframova se nit, za razliku od dotadašnjih niti za žarulje, mogla zagrijati na višu temperaturu i tako postići veću svjetlosnu učinkovitost. Time je konačno utemeljena ekonomična rasvjeta pomoću električne energije. Veći dio 20. stoljeća koristilo je čovječanstvo upravo žarulje s volframovom žarnom niti.

Nakon Prvog svjetskog rata nastanio se u Zagrebu, gdje je predavao na Tehničkoj visokoj školi, a postao je i njenim rektorom. Franjo Hanaman je jedan od utemeljitelja Odjela za rudarstvo i metalurgiju Tehničkog fakulteta, a do kraja života bio je pročelnik tog odjela.

Franjo Hanaman umro je 1941. godine, a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

piše: Dražen Krajcar

Nezavisnost Konga od Belgije (1960.)

Belgijski Kongo dobio je nezavisnost i proglašen je Republikom Kongo 30. lipnja 1960. godine. Radilo se o golemoj novoj državi, koja se prostirala na 2.345.409 četvornih kilometara, čime je bila veća od svih ostalih tadašnjih afričkih država osim Sudana (Alžir, koji je danas nešto veći od Demokratske Republike Kongo, nezavisnost je stekao tek kasnije).

Prvim premijerom Konga postao je Patrice Lumumba, koji je svrgnut već za nekoliko mjeseci, a početkom sljedeće godine i ubijen. Došlo je do velike krize, koju su podgrijavale strane sile, uključujući velesile SSSR i SAD u sklopu hladnoratovskih sukoba. Prva osoba na položaju predsjednika Konga bio je Joseph Kasa-Vubu, no ubrzo je veliku vlast stekao Joseph-Désiré Mobutu, osobito zahvaljujući pomoći vojske.

Mobutu je 1965. postao kongoanskim predsjednikom, a kasnije je kao diktator desetljećima vladao tom državom (dao joj je ime Zair, a njen glavni grad Léopoldville preimenovao je u Kinshasu). Nakon svrgavanja Mobutua država je preimenovana u Demokratsku Republiku Kongo, no Kinshasi nije vraćeno staro ime Léopoldville.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI