Izabran papa bl. Viktor III. – nekadašnji opat Monte Cassina – 1086.
Kardinali sabrani u Rimu izabrali su bl. Viktora III. za papu, no on isprva nije htio prihvatiti tu čast.
Dana 24. svibnja 1086. godine izabran je za papu bl. Viktor III., dotadašnji opat znamenitog benediktinskog samostana Monte Cassino. Kako opat nosio je ime Deziderije (lat. Desiderius), a rodio se pod imenom Dauferio, kao sin kneza od Beneventa. Cjelokupni svoj životni vijek proveo je papa bl. Viktor III. u 11. stoljeću, tako da je bio suvremenik Vilima Osvajača, Rodriga od Vivara (zvanog El Cid) i Avicene (Ibn Sine).
Papom je bl. Viktor III. postao nakon smrti znamenitog pape sv. Grgura VII., jednog od najutjecajnijih srednjovjekovnih papa. Bl. Viktor III. bio je jedan od najzaslužnijih opata samostana Monte Cassino u povijesti. Kardinali sabrani u Rimu izabrali su bl. Viktora III. za papu, no on isprva nije htio prihvatiti tu čast. Povukao se u samostan Monte Cassino i ostao ondje gotovo godinu dana. Tek je u proljeće sljedeće godine (1087.) prihvatio papinski položaj. Nažalost, razbolio se uskoro nakon posvećenja za papu, tako da je preminuo već 16. rujna 1087. godine, također u samostanu Monte Cassino. Tijekom pontifikata uspio je održati samo jedan konzistorij i kreirati samo jednog kardinala. Najkasnije u 12. stoljeću razvilo se njegovo štovanje, a zatim je i službeno proglašen blaženikom Katoličke Crkve, sa svetkovinom 16. rujna po Rimskom martirologiju.
Kriminalac koji se predstavljao kao glavni čuvar zakona – 1725.
Johnatan Wild imao je u 18. stoljeću položajglavnog hvatača lopova u Londonu. Potajno se silno bogatio pomoću čitave bande lopova koji su radili za njega.
Dana 24. svibnja 1725. godine smaknut je na vješalima najpoznatiji engleski kriminalac iz 18. stoljeća – Johnatan Wild. Njegova kriminalna karijera doista je zapanjujuća, naročito zbog toga što se predstavljao kao glavni čuvar zakona u Londonu, a kriminalne je djelatnosti obavljao potajno. Naime, Johnatan Wild imao je položaj glavnog hvatača lopova u Londonu. Na engleskom se jeziku ta služba zvala Thief-Taker General. U to doba još u svijetu nisu postojale državne policije kakve danas poznajemo. Hvatanjem lopova bavili su se privatnici koji su za to dobivali svojevrsnu koncesiju. Kad bi nekome nešto bilo ukradeno, ti privatni hvatači lopova za određenu bi proviziju lopova pronašli, uhitili i vratili vlasniku ukradene stvari. Provizija je predstavljala njihovu zaradu.
Johnatan Wild kao glavni hvatač lopova operirao je ovako: imao je veliku bandu profesionalnih lopova koji su radili za njega. Oni bi napravili neku krađu, a on bi čekao da oštećeni vlasnici to objave u novinama. Tada bi on od svojih lopova preuzeo ukradenu robu i vratio bi je vlasnicima, kao da je uspio uhvatiti krivce. Vlasnici su mu, dakako, platili za povrat robe. Kao krivce koji su navodno počinili tu krađu on bi pritom uhitio ili pripadnike suparničkih bandi ili sitne samostalne lopove. Ponekad je predavao i svoje vlastite pripadnike bande kad mu više nisu služili.
Wild je imao siguran sustav jer nikada nije prodavao ukradenu robu, nego ju je uvijek vraćao vlasnicima. Isto tako, ako bi ga netko od njegovih članova bande pokušao prevariti i prodati samostalno robu, on bi ga jednostavno uhitio i predao vlastima. Sustav je funkcionirao godinama i Wild se jako obogatio. Međutim, na kraju je ipak otkriven i tada se bijes javnosti obrušio na njega. Njegovo javno vješanje u Londonu bio je velik spektakl s mnogo publike.
Južnoafrikanac ključan za britansku obranu od Nijemaca u 20. stoljeću – 1870.
Jan Christiaan Smuts, u mladosti burski ratnik, postao je kasnije britanskim feldmaršalom i premijerom Južne Afrike. Važnu je ulogu odigrao kao saveznik premijera Churchilla tijekom Drugog svjetskog rata.
Dana 24. svibnja 1870. godine rođen je Jan Christiaan Smuts, burski ratnik koji je kasnije postao britanskim feldmaršalom i južnoafričkim premijerom. Smuts se rodio na obiteljskoj farmi Bovenplaats nedaleko od Cape Towna na krajnjem jugu Afrike. Po svojoj je godini rođenja (1870.) Smuts bio gotovo vršnjak Mohandasa Karamchanda Gandhija, koji je veliki dio svog formativnog razdoblja proveo također u Južnoj Africi (upravo se ondje Gandhi počeo boriti za ljudska prava). U Drugom burskom ratu borio se Smuts protiv Britanaca, u sklopu burskih komandosa. Zanimljivo je da su u tom ratu sudjelovali u svojoj mlađoj dobi također i Winston Churchill (isprva kao ratni dopisnik), spomenuti Mohandas Karamchand Gandhi (kao vozač ambulantnih kola) te Arthur Conan Doyle.
Unatoč žilavom burskom otporu, Britanci su u tom ratu pobijedili. Smuts za zatim počeo baviti politikom, a s vremenom je postao ministrom u južnoafričkoj vladi (od 1910. godine Južna Afrika imala je status dominiona u Britanskom Commonwealthu). Tijekom Prvog svjetskog rata postao je Smuts jednim od ključnih generala za britansku pobjedu nad Njemačkim Carstvom (Južna Afrika sudjelovala, kao i ostali dominioni, u britanskim ratnim naporima). Nakon Prvog svjetskog rata postao je i premijerom Južne Afrike. Osobito je dobru suradnju uspostavio Smuts s britanskim političarom Winstonom Churchillom, a 1941. godine postao je čak i feldmaršalom u Britanskoj vojsci. Važnu je ulogu Smuts odigrao kao saveznik premijera Churchilla tijekom Drugog svjetskog rata. Navodno je postojala čak i ideja da u slučaju Churchillove pogibije ili spriječenosti feldmaršal Smuts bude imenovan novim britanskim premijerom. Kasnije je Smuts pisao tekst preambule Povelje Ujedinjenih naroda, a preminuo je 1950. godine u Južnoj Africi u dobi od 80 godina.
Bismarck potopio ponos Kraljevske mornarice (1941.)
Dana 24. svibnja 1941. godine njemački bojni brod Bismarck potopio je britanski brod HMS Hood u sjevernom dijelu Atlantskog oceana. Na britanskom se brodu u trenutku pogotka nalazilo čak 1.418 ljudi, od kojih su spašena samo trojica. Zbog golemog broja žrtava bio je to jedan od najtragičnijih događaja u cjelokupnoj povijesti britanske Kraljevske mornarice.
Bitka između Bismarcka i HMS Hooda dogodila se na otvorenom moru, otprilike između Islanda i Grenlanda. Zbog takve pozicije, kopna nije bilo u krugu od čak 360 kilometara od mjesta bitke. U pratnji Bismarcka bila je njemačka teška krstarica Prinz Eugen, dok je britanski eskadron osim broda HMS Hood obuhvaćao bojni brod HMS Prince of Wales, a u blizini su se nalazile još dvije britanske krstarice te šest razarača.
HMS Hood bio je ponos Britanske kraljevske mornarice, a od 1920. do 1940. bio je najveći ratni brod na svijetu. Bio je dug čak 262 metra, čime je nadmašivao Bismarck, a na testovima je njegov pogonski stroj postizao i do 150.000 konjskih snaga. Ipak, imao je znatno tanji oklop od bojnih brodova tog vremena.
Izgleda da je jedna Bismarckova granata s udaljenosti od oko 14 kilometara pogodila HMS Hood u blizini njegovog skladišta municije, što je izazvalo golemu eksploziju na tom brodu. HMS Hood prepolovio se i potonuo unutar nekoliko minuta. Spašena su samo tri njegova mornara – Ted Briggs, Bob Tilburn i Bill Dundas – koje je oko dva sata nakon potonuća broda pokupio britanski razarač HMS Electra.
