Otkriven veliki arktički otok Spitsbergen (1596.)

Dana 17. lipnja 1596. nizozemski istraživač Willem Barentsz otkrio je Spitsbergen, otok koji se nalazi unutar arktičkog polarnog područja. Spitsbergen je razmjerno velik otok, najveći koji pripada Norveškoj, jer mu je površina čak 39.044 četvornih kilometara, tj. 3904.400 hektara. Zanimljivo je da je Spitsbergen veći čak i od Sicilije, Sardinije i Tajvana, no na njemu živi samo oko 2.600 osoba (na Siciliji živi više od 5.000.000 stanovnika, a na Tajvanu više od 23.000.000).

Willem Barentsz podrijetlom je bio iz sjeverne Nizozemske (Frizije), a vršio je opsežna arktička istraživanja. Primjerice, došao je čak i do Nove Zemlje (danas u sastavu Ruske Federacije). Zanimljivo je da je Barentsz prilikom svog posljednjeg istraživačkog putovanja i poginuo, i to samo oko godinu dana nakon otkrića Spitsbergena.

Naziv Spitsbergen uzet je iz nizozemskog jezika, a znači otprilike šiljate planine. Danas je otok Spitsbergen u sastavu Norveške, a zanimljivo je da se na njemu nalazi i najsjevernija zračna luka na svijetu s redovitim letovima – Zračna luka Svalbard.

Kip slobode stigao iz Pariza u New York (1885.)

Dana 17. lipnja 1885. doplovio je u New York brod iz Francuske natovaren dijelovima poznatog Kipa slobode. Dakako, taj je kip bio dar Francuza SAD-u, a zanimljivo je da je u Francuskoj ne samo izliven, nego jednom čak i sastavljen u punoj veličini. Naime, kip je prvo sastavljen u Parizu, u Rue de Chazelles. Tek je tada rastavljen, zapakiran u sanduke i poslan brodom u New York.

Kip slobode Francuzi su napravili kao najveću do tada metalnu skulpturu na svijetu. Visina skulpture iznosi 46 metara, a napravljena je od bakrenih ploča koje čine oplatu, a iznutra ih podupire kostur od željeza, sastavljen slično Eiffelovom tornju. Doista, željeznu potpornu konstrukciju dizajnirao je upravo Gustave Eiffel, i to nekoliko godina prije izgradnje Eiffelovog tornja u Parizu.

Bakrena ljuska kipa debljine je samo oko 2,4 milimetra, no cijela skulptura zajedno s željeznim kosturom teži oko 225 tona. Te dijelove Francuzi su spremili u 214 sanduka i poslali u SAD. Ukupno su sanduci navodno sadržavali 350 pojedinačnih dijelova, koji su zatim ponovno sastavljeni na konačnoj lokaciji na otočiću Bedloe pred New Yorkom. Navodno su nokti na prstima skulpture dugački čak 33 centimetra.

Otočić na kojem je postavljena skulptura preimenovan je iz Bedloe Island u Liberty Island i ima površinu od gotovo 60 hektara. Izgradnju postolja na otočiću financirali su Amerikanci, ponajviše privatnim donacijama. Ukupno je s postoljem Kip slobode danas visok čak 93 metra.

Martin Bormann – Hitlerov osobni tajnik (1900.)

Foto od:Bundesarchiv

Hitlerov osobni tajnik Martin Bormann rođen je 17. lipnja 1900. godine. On je svakako bio jedan od najmoćnijih ljudi u Trećem Reichu, konkuriravši čak Heinrichu Himmleru, Josephu Goebbelsu i Hermannu Göringu. Bormann je gotovo uvijek bio u neposrednoj blizini Hitlera, a ne na terenu, pa je mogao kontrolirati tijek informacija koje su dolazile Führeru, kao i predavati naredbe koje su potjecale od Führera. Poznato je da je Bormann utjecao na Hitlerovo poimanje onoga što se događa oko njega, primjerice u znamenitom slučaju Göringove navodne izdaje Führera.

Martin Bormann rođen je u gradiću Wegelebenu u dijelu Njemačke koji je pretežito naseljen protestantima, između Magdeburga i Göttingena. Tako je i Bormann rođen u protestantskoj (luteranskoj) obitelji. Međutim, kasnije je postao izrazito antiklerikalan. Zagovarao je oštar obračun sa crkvama, Slavenima i Židovima.

U Nacističkoj stanci (NSDAP) Bormann je stekao izrazito zvučne položaje. Dobio je stranački čin Reichsleitera (najviši čin u NSDAP nakon Führera). Postao je i šef Stranačke kancelarije, a zatim i Führerov osobni tajnik. Imao je vrlo snažan utjecaj na postavljanje državnih službenika te do 1943. u velikoj mjeri kontrolirao stanje na unutrašnjopolitičkom planu. Postojalo je navodno i mišljenje da je pomoću svog utjecaja na Hitlera, Bormann zapravo potajno bio pravi vladar Njemačke.

Island postao nezavisnom republikom (1944.)

Dana 17. lipnja 1944. Island je postao nezavisnom republikom, prekinuvši dotadašnju personalnu uniju s Danskom. Naime, premda je već od 1918. Island funkcionirao kao nezavisna država, s Danskom je sve do 1944. dijelio monarha, Kristijana X. iz dinastije Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg. Taj je vladar na Islandu nazivan Kristijan X., a bio je i jedina osoba u povijesti s titulom kralja Islanda. Nakon referenduma o ukidanju monarhije, na Islandu je svečano proglašena republika, a Kristijan X. prestao je biti kralj (dakako, i dalje je ostao kraljem Danske).

Proglašenje republike provedeno je na znamenitoj povijesnoj lokaciji Thingvellir, povijesnom sjedištu islandskog parlamenta. Riječ je o jednoj od povijesno najvažnijih i turistički najzanimljivijih lokacija na Islandu, smještenoj oko 35 kilometara sjeveroistočno od Reykyavika, u blizini vulkanskog područja. Za prvog predsjednika Islanda izabran je Sveinn Björnsson, koji je zatim na mjestu šefa države ostao do smrti, sedam i pol godina kasnije (1952. godine). Na Islandu ni danas ne postoji ograničenje u broju mandata koje može vršiti predsjednik republike, što je dovelo do toga da su svi predsjednici nakon Björnssona bili na položaju barem po 12 godina.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI