Podmornica pronašla izgubljenu nuklearnu bombu (1966.)

Dana 17. ožujka 1966. američka podmornica Alvin uspjela je pronaći izgubljenu nuklearnu bombu pokraj španjolske obale. Radilo se o hidrogenskoj bombi koja je ispala iz američkog bombardera tipa B-52 Stratosferska tvrđava (eng. Stratofortress) ranije te iste godine.

Naime, taj se bombarder sudario iznad Sredozemlja sa zrakoplovom za punjenje gorivom u zraku. U bombarderu su bile 4 hidrogenske bombe od kojih su 3 pale na španjolsku obalu, a jedna u more. Tri bombe na obali zbrinute su, no problem je bio s bombom koja je završila u moru. Bila je tipa B28RI, što znači da je mogla imati maksimalnu snagu od 1,45 megatona.

Amerikanci su poslali mnogo brodova u to područje kako bi se bomba pronašla (više od 25 plovila). Tek nakon 2 i pol mjeseca podmornica Alvin uspjela je locirati bombu. Nalazila se na čak 869 metara dubine. Bombu su nakon dosta neprilika uspjeli izvaditi na površinu.

Podmornica Alvin specijalno je američko plovilo za duboko zaranjanje. Ponajviše je poznata po tome što je bila prvo plovilo s ljudskom posadom koje se spustilo do olupine Titanica. Alvin ima mogućnost zaranjanja do dubine od čak 4500 metara. U upotrebi je još od 1964. godine, a koristi se i danas.

Napoleon postao kralj Italije (1805.)

Dana 17. ožujka 1805. proglašen je Napoleon Bonaparte za kralja Italije. Radilo se o dodatnoj tituli jer je već od prethodne godine bio i car Francuza. Titula kralja Italije (franc. Roi d’Italie) označavala je činjenicu da je Napoleon bio na čelu Kraljevine Italije koja je bila zapravo vazalna država Francuskog Carstva.

Prije proglašenja Kraljevine Italije to vazalno talijansko područje nazivano je Talijanska Republika (franc. République italienne, tal. Repubblica Italiana), a Napoleon je imao titulu njenog predsjednika. Time je Bonaparte bio zapravo prvi talijanski predsjednik u povijesti, što je još zanimljivije s obzirom da je on rođen na Korzici, u okvirima talijanske govorne sfere.

Napoleonova je Kraljevina Italija obuhvaćala šira područja Milana, Bologne, Venecije i Padske nizine, kao i dijelove Apeninskog gorja. Kasnije su joj pripojene Istra, Dalmacija, Dubrovačka Republika te neka područja u srednjoj Italiji. Napoleon se za kralja Italije krunio u milanskoj katedrali u svibnju iste (1805.) godine, i to znamenitom lombardskom Željeznom krunom.

Za svog potkralja u Italiji postavio je Napoleon vlastitog posinka Eugènea de Beauharnaisa (Jozefininog sina iz prethodnog braka). Kasnije mu je dao i titulu princa od Venecije. Kraljevina Italija imala je zaseban novac i vojsku, pa i plemićke titule (npr. poznati Alessandro Volta dobio je titulu grofa u tom sustavu).

Stvoreno vojvodstvo Cornwall (1377.)

Dana 17. ožujka 1377. osnovano je prvo vojvodstvo u Engleskoj. Radilo se o vojvodstvu Cornwall, koje je dodijeljeno najstarijem sinu tadašnjeg kralja Eduarda III. iz dinastije Plantagenet. Taj najstariji sin – također imena Eduard – nosio je ujedno i titulu princa od Walesa, upravo kao što i današnji vojvoda od Cornwalla – princ Charles – nosi tu titulu. Inače, spomenuti princ Eduard, prvi vojvoda od Cornwalla, poznat je pod popularnim nadimkom Crni Princ (na slici; engl. Black Prince).

Vojvodstvo Cornwall danas je jedno od samo dva vojvodstva u Engleskoj koja imaju teritorijalno pokriće(drugo je vojvodstvo Lancaster, koje pripada izravno kraljici). Svi su drugi vojvodski naslovi u Engleskoj samo titularni (npr. vojvoda od Yorka, vojvoda od Norfolka), tj. iza njih ne stoji zemljišni posjed.

U teritorijalnom pogledu vojvodstvo Cornwall (eng. Duchy of Cornwall) danas posjeduje čak oko 53.000 hektara zemljišta. Zanimljivo je da se pri tome ne poklapa s površinom Cornwalla na krajnjem zapadu Engleske, nego su spomenuti hektari razmješteni po mnogim dijelovima Velike Britanije. Ukupna vrijednost vojvodstva veća je od milijardu eura, a godišnje daje dobit od dvadesetak milijuna funti.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI