Osnovan Savez hrvatskih biciklista (1894.)
Savez hrvatskih biciklista sa sjedištem u Zagrebu osnovan je 14. travnja 1894. godine, a utemeljili su ga tri zagrebačka kluba te po jedan klub iz Karlovca, Varaždina i Siska. U sljedeće četiri godine pristupilo mu je još desetak klubova iz Zagreba, Samobora, Varaždina, Koprivnice, Slavonske Požege i Osijeka. Prvi predsjednik Saveza bio je Franjo Solar, potpredsjednik barun Gustav Zornberg, obojica iz Zagreba, dok je tajnik Saveza bio dr. Nikola Pečornik iz Varaždina.
Savez je djelovao do 1903. godine kada je raspušten te je osnovan Sokolski savez, koji je, pak, 1909. pripojen Hrvatskom sportskom savezu kao krovnoj organizaciji svih tada aktivnih hrvatskih sportova. Nakon Prvog svjetskog rata došlo je do omasovljenja mnogih sportova, pa i biciklizma, posebice u Zagrebu, gdje je 1920. osnovan Koturaški savez Kraljevine SHS. Vožnja biciklom nekada se zvala koturanje. Za predsjednika Saveza izabran je Mirko Rozemberg iz Zagreba a za tajnika Ivan Šnidaršić. Tijekom Drugog svjetskog rata biciklizam je djelovao u sklopu krovnih sportskih tijela NDH. Poslije Drugog svjetskog rata 3. listopada 1948. osnovan je Biciklistički savez Hrvatske, a prvi predsjednik bio je Rudolf Fiket.
Inače, pojava prvih bicikla u Hrvatskoj datira iz 1860. godine. To su bili bicikli sa drvenim kotačima i pogonom na prvi kotač, a oba kotača bila su iste veličine. Petnaestak godina kasnije pojavili su se bicikli s velikim prednjim i malim zadnjim kotačem. Poznato je da su prvi njihovi vlasnici bili iz Varaždina, Karlovca, Jastrebarskog i Šibenika. Prva cestovna utrka održana je 14. kolovoza 1892. od Zagreba do Petrinje. Nastupilo je osam vozača na niskim i četiri vozača na velosipedima (bicikl s visokim prednjim kotačem).
Piše: Dražen Krajcar
Kraljica Marija – posljednja Anžuvinka na hrvatskom i ugarskom prijestolju (1371.)
Marija Anžuvinska, hrvatsko-ugarska kraljica, rođena je 14. travnja 1371. godine. Bila je kći moćnog kralja Ludovika Anžuvinskog, koji je osim Hrvatskom i Ugarskom vladao i Poljskom, a nastojao je zavladati i južnom Italijom. Za razliku od Poljske, koju je od Ludovika naslijedila njegova mlađa kćer Jadviga, Ugarska i Hrvatska pripale su Mariji.
Marija je već kao djevojčica okrunjena za kralja Ugarske, zbog pretpostavke da tom zemljom ne može vladati žena. Za Marijine maloljetnosti vladala je kao regentkinja njezina majka Elizabeta, a savjetnik joj je bio palatin Nikola I. Gorjanski. Godine 1385. Marija se udala za Žigmunda Luksemburškog, sina cara Svetog Rimskog Carstva Karla IV. Nezadovoljno visoko plemstvo izabralo je iste godine za kralja Karla II. Dračkog, Marijinog rođaka iz talijanske grane dinastije Anžuvinaca, a Marija se odrekla prijestolja. Već sljedeće godine Karlo Drački je ubijen. Tada se Marija vraća na prijestolje, ali je za samo nekoliko mjeseci njezini protivnici, zajedno s majkom, zarobljavaju. Obje su zatočene u Novigradu kraj Zadra, gdje je Elizabeta iduće godine zadavljena. Mariju je oslobodio njezin suprug Žigmund, koji se iste godine (1387.) dao okruniti za hrvatsko-ugarskog kralja kao Marijin suvladar.
Kraljica Marija preminula je već 17. svibnja 1395. godine, i to od posljedica nesreće u lovu sa samo 24 godine. Žigmund je zatim sam nastavio vladati kao kralj u Ugarskoj i Hrvatskoj, a kasnije i kao car Svetog Rimskog Carstva, sve do smrti 1437. godine.
piše: Dražen Krajcar
Tragični španjolski kralj zbog kojeg se madridski nogometni klub zove Real (1931.)
Dana 14. travnja 1931. Španjolsku je napustio Alfonso XIII. – njen posljednji kralj prije dugog razdoblja republike, Građanskog rata i Francove diktature. Naime, nakon što je te, 1931. godine kralj Alfonso XIII. morao otići iz Španjolske, u njoj nije bilo kralja do 1975. godine, kad je na prijestolje sjeo današnji vladar Juan Carlos. Važno je napomenuti da je Juan Carlos zapravo unuk spomenutog Alfonsa XIII.
Zašto je Alfonso XIII. morao pobjeći iz Španjolske? Naime, u toj je zemlji spomenutog dana proglašena je republika. Bila je to posljedica pobjede republikanaca, te različitih ljevičarskih i radničkih stranaka na izborima održanima samo dva dana ranije. Kralj Alfonso XIII. sam po sebi nije bio tako loš, ali nije imao više ugleda jer je dopustio tijekom prethodnih sedam godina da Španjolskom diktatorski vlada general Miguel Primo de Rivera, i to kao kraljev premijer. Taj je vojni diktator bio ozloglašen i u Španjolskoj je nastalo veliko nezadovoljstvo autoritarnim režimom.
Kralj Alfonso XIII. na kraju se skrasio u Rimu. Tamo je živio u Grand Hotelu, a nikad se nije službeno odrekao španjolskog prijestolja. Podržao je generala Francisca Franca kad je ovaj pokrenuo borbu protiv spomenutih španjolskih republikanaca i ljevičara. Međutim, Franco nije podržao Alfonsa XIII., izjavivši čak da njegovi ljudi nikad neće prihvatiti Alfonsa XIII. za kralja. Alfonso XIII. umro je 1941. godine u Rimu, nakon gotovo 10 godina u izbjeglištvu. Spomenimo kao zanimljivost da je upravo on u doba kad je još vladao Španjolskom dao slavnom nogometnom klubu iz Madrida pridjevak Real (hrv. kraljevski). Naime, on je volio nogomet i uzeo je Madridski nogometni klub pod svoje pokroviteljstvo, čime je ovaj postao Real Madrid Club (hrv. Kraljevski madridski klub). Real Madrid je za vrijeme Francove diktature bio povlašteni klub u španjolskom nogometnom prvenstvu, a danas je jedan od najbogatijih i najpopularnijih svjetskih sportskih klubova uopće.
Din Kralja Sunca nije postao kralj (1711.)
Louis de Bourbon, najstariji sin francuskog kralja Luja XIV., poznatog i pod nazivom Kralj Sunce, umro je 14. travnja 1711. godine. Louis je od oca trebao naslijediti Francusku, tadašnju najmoćniju europsku državu, čime je trebao postati jedan od vodećih ljudi u svjetskim okvirima. Ipak, to se nije dogodilo,
Louis de Bourbon rodio se 1661. godine u dvorcu Fontainebleau jugoistočno od Pariza. Kao najstariji kraljev sin bio je predodređen za nasljednika prijestolja, a imao je titulu dofena (fr. Dauphin). Ta je titula tradicionalno označavala prijestolonasljednike u Francuskoj, slično kao što je titula princa od Walesa označavala nasljednike prijestolja u Engleskoj. Da bi ga se razlikovalo od drugih dofena, Louisa se ponekad u povijesnoj retrospektivi nazivalo i velikim dofenom (fr. Le Grand Dauphin).
Na kraljevskom je dvoru dofen Louis bio poznat jednostavno kao Monseigneur, jer su se najvišim pripadnicima kraljevske obitelji dodjeljivale takve kratke oznake (kraljev brat bio je poznat jednostavno kao Monsieur, njegova supruga kao Madame, a njihova kći kao Mademoiselle). Za razliku od svog vrlo aktivnog oca Luja XIV., dofen Louis bio je u načelu prilično pasivan. Otac mu dodijelio dvorac Meudon, smješten otprilike na pula puta između središta Pariza i Versaillesa.
Dofen Louis doživio je neobičnu sudbinu da mu je jedan sin postao kraljem još za vrijeme njegovog života. Naime, Louisov mlađi sin Filip proglašen je kraljem Španjolske nakon što je izumrla tamošnja dinastija Habsburg. Tako se dogodilo da su dofenu istovremeno bili na kraljevskim položajima i otac (francuski kralj Luj XIV.) i sin (španjolski kralj Filip V). Naprotiv, dofen nikad nije postao kralj jer je umro prije svog oca. Naime, 1711. godine preminuo je od zarazne bolesti boginja (variole) sa samo 49 godina.
Izvor: Povijest.hr
