Ratni brod Zrinski – ponos Austro-Ugarske mornarice (1910.)
Austro-Ugarski ratni brod imena Zrinski (tj. Zrínyi prema mađarskom načinu pisanja) porinut je u more 12. travnja 1910. godine. Brod je dobio ime po uglednoj hrvatskoj velikaškoj obitelji Zrinskih (nekoć Šubić). Brod Zrinski pripadao je klasi najvećih dotad izgrađenih ratnih brodova Austro-Ugarske mornarice. Imao je istisninu od 14.700 tona, što je znatno više i od današnjih najvećih američkih krstarica u aktivnoj službi. Pokretao ga je motor od 20.000 konjskih snaga.
Glavno oružje Zrinskog činili su topovi kalibra 305 milimetara, koje je proizvodila Škoda iz Češke (Škoda je bila najveće industrijsko poduzeće u Austro-Ugarskoj). Granate su bile teške čak 450 kilograma, a mogle su biti ispucane na udaljenost od čak 20 kilometara. Glavna luka bila mu je Pula, koja je ujedno bila i glavno zapovjedno središte čitave Austro-ugarske mornarice.
Metalni oklop broda bio je na mjestima debeo do 25 centimetara. Paluba je bila prekrivena tikovinom i to je bio jedini materijal koji je Austro-Ugarska morala nabaviti u inozemstvu. Zanimljivo je da je brod imao posadu od čak 890 ljudi. Matična luka bila mu je Pula, koja je ujedno bila i glavno zapovjedno središte čitave Austro-ugarske mornarice.
piše: Dražen Krajcar
Danski kralj po kome je 300 godina ime nosio glavni grad Norveške (1577.)
Kristijan IV., dansko-norveški kralj i najdulje vladajući monarh u povijesti Skandinavije, rodio se 12. travnja 1577. godine. Vladao je Danskom i Norveškom od 1588. godine do svoje smrti 1648. godine, što znači da je na prijestolju proveo gotovo šest desetljeća. U njegovo je doba Danska postala jednom od najbogatijih zemalja u Europi, a u njoj se uvelike razvijala i kulturna djelatnost.
Kristijan IV. rođen je u dvorcu Frederiksborgu, smještenom sjeverozapadno od Kopenhagena. Vlast je preuzeo već u mladosti i uskoro je pokazao veliku ambicioznost. Financirao je danske ekspedicije na Grenland i do Sjeverne Amerike. Njegove ekspedicije u smjeru Azije posjetile su Cejlon i podignule prvu dansku koloniju u Indiji. Kralj je nazvao norveški glavni grad Oslo po sebi – Christiania. Čak i nakon osamostaljenja Norveške od Danske taj je grad nosio ime po njemu, sve do 1924. godine, kad mu je ime promijenjeno natrag u Oslo. U danskom renesansnom stilu Kristijan IV. obnovio je ili podigao niz veličanstvenih dvoraca u Danskoj, poput Kronborga i spomenutog obnovljenog Frederiksborga. Imao je otprilike 24-ero djece s više žena, a preminuo je u dvorcu Rosenborg u Kopenhagenu u 71. godini.
Most se srušio zbog stupanja vojnika (1831.)
Dana 12. travnja 1831. godine dogodila se neobična nesreća koja se može koristiti kao primjer učinka zakona fizike u stvarnom životu. Naime, zbog stupanja vojnika preko jednog visećeg mosta, on se srušio i povukao sa sobom oko 40 ljudi u rijeku. Profesori fizike taj događaj objašnjavaju pojavom rezonancije. Naime, ako frekvencija usklađenog stupanja vojnika otprilike pogodi rezonantnu frekvenciju mosta, amplituda titraja raste, pa konstrukcijski elementi mosta mogu otkazati.
Most koji se srušio nalazio se pokraj grada Broughtona u Engleskoj. Srećom, nijedan od 40-tak vojnika koji su pali u rijeku nije poginuo. Ipak, znatan broj je ozlijeđen, od čega šestorica teško (slomljene ruke, noge itd). Britanska je vojska izvukla pouku iz te nesreće i naredila da se pri prelasku mostova ubuduće treba prekinuti stupanje i prijeći u običan korak. Vojnici znaju da je to i danas uobičajen postupak na mostovima, koji bi se trebao učiti već na ranoj obuci.
Jedini vladar koji je uspio zarobiti rimskog cara (240.)
Dana 12. travnja 240. godine Šapur I. ustoličen je za perzijskog vladara, tzv. kralja kraljeva. Šapur I. jedini je vladar u povijesti koji je uspio zarobiti rimskog cara. Radilo se o zarobljavanju cara Valerijana, vladara Rimskog Carstva, koji je poveo rat protiv Šapurove Perzije. Valerijana je Šapur I. zarobio nakon što ga je 260. godine porazio u Bitki kod Edesse, na području današnje Republike Turske i nedaleko od granice sa Sirijom. Car Valerijan ostao je doživotno u perzijskom ropstvu.
Šapur I. postao je vladar u srednjim dvadesetim godinama svog života, a vladao je zatim čak 30 godina. Bio je jedan od ranih pripadnika Sasanidske dinastije, koja je nakon njega vladala Perzijom još gotovo četiri stoljeća. Iza sebe je Šapur I. ostavio veličanstvene reljefe uklesane u stijenama, koji su slavili njegove vojne pobjede. Bio je pristalica zoroastrizma, no upravo se u njegovo vrijeme pojavila nova religija, manihejstvo, koja se zatim proširilo čak i po Europi. Osim nad današnjim Iranom, Šapur I. vladao je i nad područjima današnjeg Iraka, Sirije, Kuvajta, Pakistana, Afganistana, Turkmenistana, Azerbajdžana i Armenije pa i nad dijelom današnje Saudijske Arabije.
Izvor: Povijest.hr
