Robert Bruce pred oltarom ubio suparnika (1306.)
Dana 10. veljače budući škotski kralj Robert Bruce ubio svog suparnika i pretendenta na škotsko prijestolje Johna Comyna, gospodara Badenocha. Učinio je to tako da ga je izbo pred oltarom franjevačke crkve u Dumfriesu u Škotskoj. Dva i pol mjeseca kasnije Robert Bruce je krunjen za škotskog kralja u Sconeu, tradicionalnom mjestu krunidbe škotskih kraljeva. Comyn je bio moćan škotski plemić i imao rodbinske veze sa škotskim i engleskim visokim plemstvom, te dosljedniji u protivljenju Englezima od Brucea.
Inače, Robert Bruce poznat je kao lik iz filma Braveheart, gdje nastupa kao vitez koji je izdao Williama Wallacea (Mela Gibsona) boreći se u bitki kod Falkirka na engleskoj strani. Bruce je to učinio pod utjecajem svog starog oca, no kasnije se pokajao i poveo Škote u ratu za nezavisnost protiv Engleza.
Škotske su se krunidbe odvijale na famoznom Kamenu sudbine (poznat i kao Kamen iz Sconea). Međutim Bruceova krunidba 1306. nije se mogla obaviti na tom kamenu jer ga je engleski kralj Edward I. oteo Škotima i odnio u Westminstersku opatiju u Londonu, gdje ga je ugradio u englesko kraljevsko prijestolje.
Madama Reale – stvarateljica visokog ugleda torinskog dvora (1606.)
Dana 10. veljače 1606. rođena je Kristina Marija od Francuske, poznata u Italiji i jednostavno kaoMadama (Gospođa), što je bila skraćenica njenog naslova Madama Reale (Kraljevska Gospođa). U Italiji je vršila visoku funkciju regentkinje (namjesnice) Savoje u ime svojih malodobnih sinova – Franje Hijacinta i Karla Emanuela II.
Kristina Marija bila je sestra francuskog kralja Luja XIII., poznatog ponajviše iz priča o trima mušketirima. Zanimljivo je da je Kristina Marija rođena u palači Louvre u Parizu, građevini koju su njena majka i otac (kralj Henrik IV. I Marija Medici) uvelike proširili.
Kao najstarija neudana kraljeva kći imala je Kristina Marija svojedobno na francuskom dvoru tituluMadame Royale. Kad se udala za jednog od kasnije najmoćnijih vladara u Italiji, Viktora Amadeusa I. od Savoje, Kristina Marija postala je princezom od Pijemonta, a zatim i vojvotkinjom od Savoje, no još uvijek su je zvali i Madama Reale, prema njenoj nekadašnjoj tituli na francuskom dvoru (njenom udajom ta je titula zapravo prešla na njenu mlađu sestru).
U Torinu, prijestolnici savojskih posjeda, živjela je Kristina Marija u palači zvanoj Palazzo Madama. Dakako, ta je palača dobila ime upravo po njoj, a smještena je nedaleko od glavne kraljevske palače u Torinu. Čak dvije sestre Kristine Marije postale su kraljicama – jedna kraljicom Španjolske, a druga kraljicom Engleske.
Izgleda da je Kristina Marija željela da torinski dvor bude u rangu dvora Engleske, a možda i Španjolske. Svog supruga je navodno poticala da se zauzme za svoje pravo na kraljevsku titulu (dinastija Savoja polagala je pravo na titule kralja Jeruzalema i Cipra, koje su postojale još iz križarskih vremena). Time bi ona dobila titulu kraljice, kakvu su imale obje njene sestre (kraljice Engleske i Španjolske) i majka (kraljica Španjolske). Kristina Marija uvelike je utjecala na stvaranje visokog ugleda torinskog dvora, tako da je on postao jedan od najcjenjenijih u Europi. Umrla je u Torinu 1663. godine u 58. godini života.
Osnovana Matica ilirska (1842.)
Jedna od najstarijih hrvatskih kulturnih ustanova – Matica hrvatska utemeljena je 10. veljače 1842. pod imenom Matica ilirska. Njeno osnivanje službeno je predložio grof Janko Drašković, jedan od najutjecajnijih pripadnika hrvatskog narodnog preporoda. Grof Drašković bio je predsjednik Ilirske čitaonice, starije ustanove (osnovane 4. kolovoza 1838.) u čijem je okrilju Matica ilirska nastala.
Izvorna je svrha Matice ilirske bilo izdavanje klasika hrvatske književnosti i drugih djela na hrvatskom jeziku u cilju promicanja narodnog preporoda, odnosno razvijanja nacionalne svijesti i kulturnog prosvjećivanja. U užem smislu Matica je predstavljala novčanu glavnicu namijenjenu tiskanju takvih djela.
Janko Drašković, koji je postao i prvim predsjednikom Matice ilirske, o tome je izrekao sljedeći govor: „Najpoglavitija svrha društva našega jest: nauku i književstvo u našem narodnom jeziku rasprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izobrazi. Ovamo najviše spada utištenje vrstnih knjiga za priličnu cijenu. Mi imademo mnogo starih i glasovitih djela iz 16. i 17. vijeka – kad još njemačka literatura u zibci bijaše – Čubranovića, Ranjinu, Zlatarića, Gundulića, Palmotića, Gjorgjića i mnoge ine. Ove dakle našim organičkim (glasoshodnim) pravopisom preštampati želja je jednoglasna svih onih, kojim su ove stare klasičke po duhu i ukusnoj krasoti jednako dične knjige poznate. Ovim putem bi ne samo slavu u književnom svijetu postigli nego bi takodjer i našim domaćim spisateljem, koji vrstno kakovo djelo sastave, znatnu pomoć dali“.
Prvi tajnik Matice bio je Vjekoslav Babukić, a u to vrijeme počinje izdavanje književnog i znanstvenogčasopisa Kolo. Već 1844. tiskan je Gundulićev Osman, s dopjevima Ivana Mažuranića i rječnikom Ivana i Antuna Mažuranića. Godine 1874. napušta se ilirstvo te ustanova dobiva današnje ime Matica hrvatska.Ustanova je djelovala kontinuirano sve do 1972. kada je komunističke vlasti zatvaraju zbog aktivne uloge u Hrvatskom proljeću. Nakon uspostave višestranačja Matica hrvatska 1990. obnavlja svoj rad.
Tijekom djelovanja na čelu Matice bili su istaknuti kulturni radnici kao: Ambroz Vranyczany, Ivan Mažuranić, Matija Mesić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Tadija Smičiklas, Dragutin Domjanić, Gustav Krklec, Hrvoje Iveković, Petar Šegedin, Vlado Gotovac, Igor Zidić i drugi.
Suvremena Matica hrvatska izdaje 20-ak redovnih biblioteka, u kojoj se ističe Stoljeća hrvatske književnosti, u kojoj je objavljeno više od stotinu naslova. Objavljuje i dvotjednik Vijenac književni list za umjetnost, kulturu i znanost, Hrvatsku reviju, časopis za književnost, umjetnost i kulturu življenja, te književni i znanstveni časopis Kolo.
piše: Dražen Krajcar
Kako je nastala današnja sjeverna granica Njemačke? (1920.)
Dana 10. veljače 1920. stanovnici Sjevernog Schleswiga na plebiscitu su odlučili odvojiti se od Njemačke i pristupiti Danskoj. Plebiscit je proveden nakon poraza Njemačkog Carstva u Prvom svjetskom ratu.
Današnja dansko-njemačka granica formirana je upravo po tzv. Clausenovoj liniji (njem. Clausen-Linie) koja odvaja Sjeverni od Južnog Schleswiga. Tom je granicom kao najsjeverniji njemački veći grad ostao Flensburg, poznat po glavnoj njemačkoj mornaričkoj školi i po tome što je 1945. bio posljednje sjedište nacističke vlade Trećeg Reicha prije predaje Saveznicima.
Za pripajanje Sjevernog Schleswiga Kraljevini Danskoj izjasnilo se na plebiscitu 74,9 % posto glasača. Zanimljivo je da je to bila jedina teritorijalna izmjena njemačke granice nakon Prvog svjetskog rata koju nacističke vlasti kasnije nisu dovele u pitanje. Danskoj je po tom plebiscitu pripao i povijesno zanimljiv dvorac Sonderburg (dan. Sønderborg Slot), čije je ime sadržano čak i u imenu danske kraljevske dinastije Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg.
Izvor: Povijest.hr
