Rođen švedski princ, ruski car i poljski kralj (1595.)

Dana 9. lipnja 1595. rođen je Vladislav IV. Vasa, čovjek koji je u svojoj osobi ujedinio vladarske titule Poljske, Švedske, Rusije i Litve. Pripadao je švedskoj kraljevskoj dinastiji Vasa, a u trenutku kad se rodio njegov je otac bio kralj i Švedske i Poljske. Naime, Poljska je bila monarhija u kojoj se kraljeve biralo (tzv. izborna monarhija) pa se dogodilo da su za vladara izabrali osobu koja je naslijedila i švedsko prijestolje. Takva unija dvaju kruna naziva se i personalna unija (dvije države ujedinjene u osobi istog vladara).

Da stvar bude bolja, ruski su aristokrati mladog Vladislava IV. izabrali za cara kad mu je bilo samo 15 godina. Međutim, postojali su i konkurenti za rusko prijestolje, pa mladi Vladislav nije uspio faktički zavladati. Ipak, od tada je nosio titulu vladara moskovske Rusije.

Unatoč tim pompoznim naslovima, Vladislav IV. u stvarnosti je uspio vladati samo u Poljskoj i Litvi. Naime, u Švedskoj je još njegovog oca s prijestolja svrgnuo stric, pa je Vladislav IV. mogao samo na papiru tvrditi da je kralj Švedske. U Rusiji je u međuvremenu zavladala poznata dinastija Romanov, pa je Vladislavova vlast također bila samo na papiru.

Ipak, u Poljskoj i Litvi Vladislav IV. Vasa bio je značajan vladar. Smatra ga se osnivačem poljske mornarice. Od svih poljskih kraljeva imao je najdužu vladarsku titulu. Spomenimo još da je Vladislav IV. mogao pretendirati i na titulu kralja Jeruzalema preko nasljedstva obitelji Brienne.

Kako je završio zloglasni rimski car Neron? (68.)

Neron, jedan od najzloglasnijih rimskih careva neslavno je završio 9. lipnja 68. godine. Neron je postao poznat po velikom požaru u Rimu (za kojeg nema povijesnih dokaza da ga je podmetnuo), po progonima ranih kršćana i po ubojstvu vlastite majke Agrippine. Na kraju je protiv njega podignut ustanak, koji je predvodio Servije Sulpicije Galba.

Kad se Galba proglasio novim carem i privukao pristaše, Neron se uplašio za život i pokušao pobjeći iz Rima da ga ne ubiju. Jedan Rimljanin ponudio mu je svoju vilu nekoliko kilometara izvan grada. Tamo se Neron sakrio sa svoja četiri vjerna pratioca. Vjerovao je da će ga osvetnici pronaći i ubiti, pa je odlučio oduzeti sam sebi život prije nego ga uhvate.

Naredio je svojim pratiocima da iskopaju grob za njega. U tom je času došla vijest iz Rima da su ga proglasili državnim neprijateljem i odredili da ga se ima ubiti batinanjem. Sav nervozan, molio je jednog od pratilaca da se prvi ubije kako bi dao primjer. Kad je čuo da se približavaju konjanici znao je da se mora odmah ubiti, ali još uvijek nije mogao to učiniti. Zato je prisilio osobnog tajnika Epafrodita da to učini umjesto njega.

Dok ga je Epafrodit ubijao, Neron je navodno izgovorio svoje poznate posljednje riječi: “Qualis artifex pereo” (hrv. “Kakav umjetnik umire!”). Kad je jedan od konjanika ušao vidio je Nerona na izdisaju i pokušao zaustaviti krvarenje, ali uzalud. Epafrodit je kasnije smaknut jer nije spriječio Neronovu smrt (željelo se Nerona javno kazniti i usmrtiti batinanjem).

Neron je bio posljednji car iz najslavnije rimske julijevsko-klaudijevske dinastije. Nakon njegove smrti izbila je borba za prijestolje. Novi car Galba nije vladao ni sedam mjeseci prije nego je ubijen, a sljedeće godine svrgnuta su ukupno čak tri cara jedan za drugim.

Al Caponeovi gangsteri ubili novinara (1930.)

Dana devetog lipnja 1930. ubijen je Jake Lingle, novinar poznatih novina Chicago Tribune, usred bijela dana na vrlo prometnom čikaškom kolodvoru. Deseci prolaznika svjedočili su ubojstvu koje je obavljeno u gangsterskom stilu. Počinitelj je navodno bio poznati plaćeni ubojica Leo Vincent Brothers (Brothers mu je prezime), koji je radio za Ala Caponea, šefa čikaškog podzemlja. Ubijenog Jakea Linglea uskoro su novine učinile junakom i mučenikom, posvetivši mu mnogo tekstova.

Međutim, kasnije je izašlo na vidjelo da je Lingle po svemu sudeći ubijen više zbog povezanosti s kriminalom nego zbog svog novinarskog zanimanja. Naime, izgleda da je bio umiješan u reketarenje s Al Caponeovom bandom i da je zbog unutarnjih nesuglasica na kraju ubijen.

Vojvoda Oton I. od Braunschweig-Lüneburga (1252.)

Dana 9. lipnja 1252. umro je Oton I., prvi vojvoda od Braunschweig-Lüneburga. Od njega su potekli svi kasniji pripadnici dinastije Braunschweig-Lüneburg, kao grane starije dinastije Welf. Svi članovi dinastije Braunschweig-Lüneburg imali su pravo na titulu vojvode od Braunschweiga i Lüneburga(njem. Herzog zu Braunschweig und Lüneburg, lat. Dux Brunsvicensis et Luneburgensis). Ta je dinastija postala svjetski poznatom kad je 1714. godine stupila na britansko kraljevsko prijestolje.

Oton I. bio je unuk glasovitog Henrika Lava (njem. Heinrich der Löwe), jednog od najbogatijih i najmoćnijih velikaša u njemačkoj srednjovjekovnoj povijesti. Henrik Lav posjedovao je svojedobno čak dva golema vojvodstva – Bavarsku i Sasku – tako da su mu se posjedi prostirali od Sjevernog i Baltičkog mora do Alpa.

Budući da su njegovi rođaci preminuli bez muških potomaka, Oton I. ostao je jedinim živućim unukom i muškim nasljednikom Henrika Lava. Ipak, on nije naslijedio sve spomenute djedove posjede. Naime, carevi iz dinastije Hohenstaufen, počevši od Fridrika Barbarosse, okomili su se na te posjede i uspjeli su mu ih većinu oduzeti. Na kraju su Otonu I. ostali samo teritoriji oko gradova Braunschweiga i Lüneburga u sjevernoj Njemačkoj. Kao utjeha došlo mu je priznanje vojvodske titule, premda se ona nije odnosila na nekadašnja golema vojvodstva Bavarsku i Sasku, nego na razmjerno skromno novostvoreno vojvodstvo Braunschweig-Lüneburg.

Vojvoda Oton I. od Braunschweig-Lüneburga preminuo je u Lüneburgu u ranim 50-im godinama. Vojvodstvo Braunschweig-Lüneburg zadržali su njegovi nasljednici sve do 1918. godine, a vojvodsku titulu nose i danas. Naime, izravni muški potomak Otona I. od Braunschweig-Lüneburga danas je vojvoda Ernst August od Hannovera, poznat kao suprug princeze Caroline od Monaca.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI