Sprovod nadvojvode Franje Ferdinanda (1914.)

Četvrtog srpnja 1914. održan je sprovod poznatog nadvojvode Franje Ferdinanda, čije je ubojstvo u Sarajevu dalo povod za Prvi svjetski rat. Nadvojvoda Franjo Ferdinand bio je do smrti prijestolonasljednik Austro-Ugarske (njem. Thronfolger von Österreich-Ungarn), tj. trebao je naslijediti vladajućeg cara i kralja Franju Josipa I., svog strica.

Uz Franju Ferdinanda u Sarajevu je ubijena i njegova supruga Sofija, koja je imala titulu vojvotkinje od Hohenberga. Njih su dvoje zajedno pokopani, no to nije bio klasičan habsburški dinastički sprovod. Problem je bio u tome što su Franjo Ferdinand i Sofija bili u morganatskom braku. Takav se brak sklapa kad supružnici nisu istog ranga.

Sofija po rođenju nije bila kraljevske krvi, nego je bila kći običnog grofa Choteka. Unatoč bogatstvu i ugledu češke grofovske obitelji Chotek, oni nikako nisu bili ravni vladarskoj dinastiji Habsburg-Lothringen. Kad je shvatio da Ferdinand ne želi odustati od namjere da se oženi sa Sofijom, Franjo Josip I. odlučio je priznati brak samo pod uvjetom da djeca iz braka Franje Ferdinanda i Sofije ne mogu naslijediti austro-ugarsko prijestolje. Stoga su nosila samo titulu vojvode od Hohenberga (kao i njihova majka).

Budući da Sofija, nekraljevske krvi, nije mogla biti pokopana u carskoj kripti u Beču, ona i njen suprug Franjo Ferdinand pokopani su zajedno u dvorcu Artstetten u Austriji. Sprovod je bio vrlo skroman s obzirom na to o kome je riječ. Iako su planirale doći delegacije raznih stranih dinastija, nijedna nije pozvana. Čak i car Franjo Josip, koji se nikad nije pomirio s time što je dozvolio brak, odbio je doći na sprovod. Tako su na sprovodu prisustvovali gotovo isključivo članovi užih obitelji pokojnika.

Piše: Boris Blažina

Allen Welsh Dulles – dugogodišnji šef CIA-e (1893.)

Allen Welsh Dulles bio je američki diplomat i dugogodišnji direktor CIA-e. Rođen je 4. srpnja 1893. godine, a u američkoj diplomaciji diljem svijeta radio je od 1916. do 1926. godine. U Drugom svjetskom ratu vodio je američku tajnu službu (Office of Strategic Services – OSS) u neutralnoj Švicarskoj sa sjedištem u Bernu.

Direktorom CIA-e imenovao ga je predsjednik Dwight Eisenhower 1953. godine. Važne akcije CIA-e pod njegovom nadležnošću bile su državni udar u Iranu 1953., državni udar u Gvatemali 1954. te program izrade špijunskih aviona Lockheed U-2 (poznati po incidentu u svibnju 1960. kad je jedan od njih oboren nad SSSR-om). Allen Welsh Dulles zanimljiv je po tome što je bio prvo civilno lice na čelu CIA-e te je najdulje ostao na tom položaju (preko 8 godina). Dao je ostavku nakon debakla u Zaljevu svinja, pokušaja zbacivanja Fidela Castra koji je donio veliku sramotu njegovoj organizaciji.

Allenov brat John Foster Dulles bio je državni tajnik od 1953. do 1959. u mandatu predsjednika Eisenhowera. Obojicu braće smatra se glavnim kreatorima rane hladnoratovske politike SAD-a.

Allen Dulles napisao je knjige Njemački pokret otpora (1947.), Obavještajno umijeće (1963.) i Tajna predaja (1966.). Preminuo je 1969. godine.

Piše: Dražen Krajcar

Vlaho Bukovac – najpopularniji hrvatski slikar (1855.)

Jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara Vlaho Bukovac rodio se 4. srpnja 1855. u Cavtatu. Na talijanskom se jeziku njegovo ime i prezime izvorno pisalo Biagio Faggioni, a promjena prezimena u Bukovac ozakonjena mu je tek u kasnim tridesetim godinama života. Bukovac je stvarao u Zagrebu, Pragu i Parizu, a smatra ga se začetnikom hrvatske moderne.

Mladi Bukovac se amaterski počeo baviti slikarstvom u SAD-u, gdje je boravio sa stricem, a nakon povratka u Hrvatsku financijski ga je pomogao biskup J. J. Strossmayer koji ga šalje na studij slikarstva u Pariz. Godine 1880. otvara atelje u Parizu gdje pod pseudonimom slika portrete pripadnika visokog društva. Uz to redovito posjećuje domovinu gdje radi čuveni portret svog mecene J. J. Strossmayera. Na nagovor Franje Račkog i Izidora Kršnjavog seli se u Zagreb te se uključuje u hrvatski umjetnički život i pokreće mnogobrojne projekte i institucije.

Tada nastaju njegova dva najpoznatija djela: Hrvatski narodni preporod iz 1898. (koji se danas nalazi na svečanom zastoru HNK u Zagrebu) te monumentalni Gundulićev san. Ostala njegova djela prožeta su povijesnim motivima, a slika portrete i pejzaže. Nakon sukoba s Kršnjavim Bukovac seli u rodni Cavtat, a zatim u Beč. Iz Beča odlazi u Prag gdje je imenovan profesorom na Akademiji i na toj poziciji ostaje do kraja života.

Vlaho Bukovac, koga se danas smatra najpopularnijim hrvatskim slikarom, preminuo je 1922.  u Pragu od posljedica moždanog udara.

piše: Dražen Krajcar

Bitka kod Hattina – Saladin razbio križarsku vojsku (1187.)

Križarska vojska predvođena jeruzalemskim kraljem Guyem pretrpjela je težak poraz od muslimana predvođenih slavnim Saladinom u bitci kod Hattina 4. srpnja 1187. godine, nakon čega je uslijedilo propadanje križarskih država u Svetoj zemlji.

Do sukoba je došlo nakon što je Reynald de Chatillon, vladar Antiohije, prekršio primirje te napao i opljačkao jednu muslimansku karavanu. Iako mu je kralj Guy zapovijedio da plijen i zarobljenike vrati Saladinu on je to odbio. Nakon toga Saladin objavljuje da primirje više ne vrijedi te kreće u rat. Usprkos neslaganju s Reynaldovim postupcima jeruzalemski kralj sakuplja vojsku te, unatoč upozorenjima svojih savjetnika, kreće na Saladina.

Kršćanska vojska, njih oko 32.000, van svake logike kreće preko bezvodne ravnice u želji da što prije napadne neprijatelja. Teško oklopljeni križarski vitezovi teškom mukom probijali su se užarenim terenom dok ih je cijelim putem napadala laka muslimanska konjica. Saladin je uvidio svoju prednost, te nije krenuo u bitku već je pustio da žedni i iscrpljeni križari dođu do kolapsa.

Kod lokacije poznate kao Rogovi Hattina, Saladinova vojska opkolila je križare te krenula u strahoviti juriš. Iako su se križari fanatično branili, spasa im nije bilo. Dio njih uspio se probiti iz obruča i pobjeći prema Akri, no većina ih je ubijena ili zarobljena. Ondašnji su kroničari zabilježili da je bilo toliko zarobljenih vitezova da je muslimanima ponestalo užadi da ih vežu.

Nakon pobjede Saladin, koji je inače bio poznat kao neosvetoljubiv (što će dokazati prilikom osvajanja Jeruzalema), dao je pogubiti Reynalda te sve zarobljene templare i ivanovce. Kralja Guya pustio je na slobodu, ali tisuće križara prodao je u roblje.

Tri mjeseca kasnije Saladin je osvojio Jeruzalem.

piše: Dražen Krajcar

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI