Ljeto ’95– operacija koja je zapečatila sudbinu Knina (1995.)
Ante Gotovina izvješćuje Franju Tuđmana da vojska neće moći izdržati još jednu zimu na Dinari.
Operacija Hrvatske vojske Ljeto ’95 trajala je od 25. do 30. srpnja 1995. godine, a tijekom nje oslobođeni su Bosansko Grahorovo i Glamoč. Istovremeno su srpske postrojbe u sjevernoj Dalmaciji dovedene u poluokruženje, sa samo dva moguća izlaska prema BiH. Također, ovom akcijom stvoreni su preduvjeti za operaciju Oluja.
Povod za samu akciju bila je civilizacijska i humanitarna katastrofa te masovni pokolji koji su se dogodili u tzv. zaštićenim zonama UN-a Srebrenice i Žepe te silovit napad na Bihać. Da bi se spriječio pad Bihaća, u Splitu je od bošnjačkih i hrvatskih strana ponovo oživotvoren Washingtonski sporazum kojim je odlučeno da će vojne postrojbe pod kontrolom RH i BiH zajedno djelovati s jednim ciljem – sprečavanjem neprijatelja da nastavi s ofenzivom. Dogovorena je koordinacija oružanih snaga Hrvatske i BiH, čime je konačno legalizirana prisutnost regularnih postrojbi Hrvatske vojske na teritoriju BiH. Taj sporazum potpisali su predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.
Tada, u tim kritičnim trenucima, general Ante Gotovina izvješćuje Franju Tuđmana da vojska neće moći izdržati još jednu zimu na Dinari. Stoga se donosi odluka o pokretanju operacije koja bi bila pandan operaciji Zima ’94.
Na Hrvatskoj strani tada su bili na raspolaganju 4. i 7. gbr, 114. br, 2./9. gbr, 1. HGZ, 81. gb, 3./1. gbr HVO, SP HR HB. Nasuprot njima su stajale srpske snage u Bosanskom Grahovu i Glamoču, koje su branile postrojbe iz sastava 2. Krajiškog korpusa VRS. Međutim, zbog značajnijeg angažmana na osvajanju Bihaća srpska obrana Bosanskog Grahova i Glamoča bila je slaba.
Operacija hrvatskih snaga izvršena je u dva smjera napada. Na prvom smjeru napada Crni Lug – B. Grahovo neprijatelj je imao dobro utvrđene položaje koji su osvojeni u tri dana, nakon čega HV oslobađa Bosansko Grahorovo i uspostavlja nadzor nad planinskim prijevojem Derala iznad Strmice. Drugi smjer napada išao je od planine Šator prema Glamoču koji je oslobođen nakon četiri dana teških borbi. Nakon toga bojišnica se stabilizira, a kao odmazdu za pretrpljene gubitke Srbi su zrakoplovima bombardirali livanjsko područje.
Nakon operacije Ljeto 95 snage pobunjenika u Krajini dovede su u tešku situaciju poluokruženja, s linijom bojišnice samo 10 kilometara udaljenom od Knina. Time je sudbina pobunjeničke tvorevine na području RH zapečaćena i bilo je sasvim jasno kako bez intervencije vojske Srbije, Knin nema nikakve šanse održati se.
piše: Dražen Krajcar
Utemeljen Caracas – današnji glavni grad Venezuele – 1567.
Na širem području Caracasa danas živi oko 5.000.000 ljudi, a razlike u bogatstvu među njegovim stanovništvom izrazito su velike.
Dana 25. srpnja 1567. godine utemeljen je grad Caracas u Južnoj Americi, današnji glavni grad Venezuele. Službeno ime toga grada u punom obliku glasi Santiago de León de Caracas, a utemeljio ga je španjolski konkvistador Diego de Losada. Već 1577. godine, tj. oko deset godina nakon osnivanja Caracas je sjedište Provincije Venezuele (španj. Provincia deVenezuela), koja je bila sastavni dio španjolskog kolonijalnog imperija. Nakon osamostaljenje Venezuele od Španjolske 1811. godine Caracas postaje glavnim gradom te države.
U geografskom pogledu zanimljivo je da se Caracas nalazi razmjerno blizu morske obale, no ipak nema izlaz na nju. Naime, smješten je u dolini koju od mora dijeli planinski lanac širok samo desetak kilometara, a visok 2.765 metara. Taj planinski lanac imena Cordillera de la Costa predstavlja, dakle, visoku barijeru koja dijeli Caracas od mora, pri čemu pojedini dijelovi toga grada nisu udaljeni od obale ni punih osam kilometara.
Na širem području Caracasa danas živi oko 5.000.000 ljudi, a razlike u bogatstvu među njegovim stanovništvom izrazito su velike. Nažalost, Caracas je danas jedan od najopasnijih svjetskih gradova za život zbog izrazito velike stope ubojstava. Osobito su opasne siromašne četvrti na rubovima grada, najčešće sagrađene na strmim obroncima okolnih planina.
Prvi praktični hovercraft prešao La Manche – 1959.
Hovercraft je plovilo sposobno za putovanje preko zemlje, vode, blata, leda i drugih površina.
Dana 25. srpnja 1959. godine prešao je La Manche prvi praktični hovercraft (hrv.lebdeće vozilo), model SR.N1 (kratica za Saunders-Roe Nautical 1). Dizajnirao ga je Christopher Cockerell, a proizvela britanska kompanija Saunders-Roe. Kompanija je naziv Hovercraft svojedobno posjedovala kao zaštićeni trademark, a danas se taj pojam koristi kao opća imenica. Hovercraft je plovilo sposobno za putovanje preko zemlje, vode, blata, leda i drugih površina.
Navedeni dan odabran je za prijelaz preko La Manchea jer je na taj dan padala 50. obljetnica Blériotovog slavnog prvog prelijetanja istog kanala zrakoplovom. Za prijelaz puta od Calaisa do Dovera trebalo je hovercraftu SR.N1 oko dva sata. U hovercraftu je prilikom tog prijelaza, osim pilota i navigatora, bio i spomenuti izumitelj Christopher Cockerell.
Inače, danas su najveći na svijetu hovercrafti ruske klase Zubr. Mogu imati masu do 555 tona tj. kao desetak tenkova, a imaju pet motora ukupne snage od gotovo 60.000 KS.
Otkriveno Lice na Marsu – 1976.
Radi se o brdu promjera oko 2.000 metara, koje iz zraka nevjerojatno podsjeća na ljudsko lice. Mnogi autori prihvatili su tezu da Lice na Marsu dokazuje postojanje marsovske civilizacije.
Dana 25. srpnja 1976. godine američka sonda Viking 1 snimila slavnu fotografiju Lica na Marsu. Radi se o brdu promjera oko 2.000 metara, koje iz zraka nevjerojatno podsjeća na ljudsko lice. Ta se formacija nalazi u regiji Marsa nazvanoj Cydonia, između dolinskih područja Acidalia Planitie i brdovitih krajeva Arabia Terre, na sjevernoj polutki. Kad je glavni znanstvenik projekta Viking vidio fotografiju isprva ju je odbacio kao igru svjetla i sjene, no Viking je 35 orbita kasnije snimio novu fotografiju pod drugačijim kutom i na njoj se također vidjelo lice. Kad je javnost saznala za navedene fotografije nastalo je uzbuđenje zbog tumačenja da su lice sagradila inteligentna bića.
Takva struktura ogromnih dimenzija desetak je puta većeg promjera od egipatskih piramida i stotine puta je većeg volumena. Mnogi autori prihvatili su tezu da Lice na Marsu dokazuje postojanje marsovske civilizacije, no ozbiljni znanstvenici najčešće su odbacivali takve teorije. Poznati Carl Sagan također se osvrnuo na Lice na Marsuupozorivši da se ljudi ne smiju dati zavarati iluzijama. Mnogi SF filmovi i serije iskoristili su Lice na Marsu za svoju radnju, uključivši Misiju na Mars Briana De Palme iz 2000. godine, s Timom Robbinsom i Garyjem Siniseom u glavnim ulogama.
Izvor: Povijest.hr
