Indira Ghandi postala premijerkom Indije – 1966.

Indira Ghandi na položaju je bila gotovo 16 godina i do sada je jedina žena koja je obnašala dužnost šefa vlade u Indiji.

Indira Gandhi postala je premijerkom Indije 24.01.1966. godine, što je prvom puta da je Indija dobila žensku osobu na položaju šefa vlade. Zanimljivo je da je susjedni Cejlon (današnja Šri Lanka) dobio prvu premijerku još gotovo šest godina ranije. Naime, na Cejlonu je Sirimavo Bandaranaike 1960. godine postala prvom ženom na položaju premijera u suvremenoj svjetskoj povijesti uopće.

U trenutku kad je postala premijerkom Indije imala je Indira Gandhi 48 godina. Rodila se 1917. godine kao kći Jawaharlala Nehrua, također indijskog premijera, i to prvog u povijesti. Izvorno ime bilo joj je Indira Nehru, a prezime Gandhi dobila je nakon udaje za Ferozea Gandhija. Zanimljivo je da ni Indira ni Feroze nisu bili u rodu sa slavnim Mahatmom Gandhijem, unatoč istom prezimenu.

U vrijeme kad se Indira Gandhi rodila (1917. godine) Indija je još uvijek bila pod britanskom kolonijalnom vlasti. Indira se školovala i na slavnom Oxfordskom sveučilištu. Na položaju indijske premijerke bila je Indira Gandhi tijekom gotovo 16 godina, a ujedno je ostala do danas jedinom ženom na položaju šefa vlade u Indiji. Dodajmo da nijedna druga žena u povijesti osim Indire Gandhi nije bila premijerka tako mnogoljudne države kao što je Indija.

Započela prodaja računala Apple Macintosh (1984.)

Dana 24. siječnja 1984. službeno je pušteno u prodaju prvo Appleovo računalo iz serije Macintosh. Radilo se o važnom događaju jer je Apple Macintosh postalo prvo masovno proizvođeno komercijalno računalo s grafičkim sučeljem i mišem. Zanimljivo je da je računalo Macintosh nazvano prema sorti jabuke. Sorta imena McIntosh bila je omiljena sorta Jefa Raskina, Appleovog zaposlenika koji je radio na razvoju novog računala. Ime sorte McIntosh morali su ipak modificirati u Macintosh, jer je već prije postojala kompanija imena McIntosh Laboratory.

Prvi Apple Macintosh bio je, gledano iz današnje perspektive, razmjerno skroman u pogledu hardwarea. Naime, posjedovao je samo 128 KB radne memorije i samo jedan pogon za floppy disk. Zanimljivo je da taj izvorni Mac uopće nije posjedovao tvrdi disk. Monitor je bio rezolucije 512 * 342 piksela, a procesor je radio na 8 MHz.

Za predstavljanje Macintosha Steve Jobs upotrijebio televizijsku reklamu koju je režirao slavni Ridley Scott, a koja je koštala za to vrijeme nevjerojatnih 900.000 dolara. Ta reklama, nazvana 1984 bila je aluzija na poznati istoimeni roman Georgea Orwella. Emitirana je za vrijeme Super Bowla, što je najudarniji termin koji se uopće može dobiti u SAD-u, zbog velike gledanosti tog sportskog spektakla.

Matija Korvin izabran za ugarsko-hrvatskog kralja (1458.)

Matija Korvin, jedan od najmoćnijih i najbogatijih kraljeva u Europi svog vremena, izabran je za hrvatsko-ugarskog kralja 24. siječnja 1458. godine. U to doba još nije bio navršio ni 15 godina. Bio je sin poznatog vojskovođe Jánosa Hunyadija, koji se osobito istaknuo u bitkama protiv Osmanlija. János Hunyadi umro je kod Beograda svega godinu i pol ranije, nakon što je uspješno obranio taj grad od osmanske vojske.

Izbor Matije za kralja održan je kod Budima. Velikaši i prelati sastali su se u budimskoj tvrđavi, dok se niže plemstvo okupilo na Rakoškom polju s druge strane Dunava (kod Pešte). Rakoško polje bilo je važno sastajalište ugarskog plemstva. Nalazilo se sjeveroistočno od Pešte, na udaljenosti nekoliko kilometara od grada. Pri izboru se dio ljudi skupio i na zaleđenom Dunavu iščekujući rezultate izbora.

Matija je bio jedan od najomiljenijih hrvatsko-ugarskih kraljeva, a na vlasti se oslanjao na srednje i niže plemstvo, svećenstvo i gradove. Uspio je slomiti samovlašće ugarskih i hrvatskih velikaša (Celjskih, Frankopana…) te je, nametanjem kraljevskog autoriteta, utemeljio centralističku monarhiju. Za učvršćenje kraljevske vlasti od velike su važnosti bile porezne reforme koje je proveo i time povećao kraljevske prihode četiri do pet puta, što je omogućilo osnivanje stalne najamničke vojske.

Osim što je imao goleme prihode, Matija Korvin osvojio je i mnoge susjedne zemlje, npr. dijelove Austrije, Češke i Šleske te je uzeo i titulu kralja Češke. Posebna zasluga Matije Korvina je zaustavljanje napredovanja snaga Osmanskog Carstva nakon pada Bosne. Naime, njegove snage oslobodile su Jajce te je organizirao Jajačku i Srebreničku banovinu kao štit od daljnjih osmanlijskih prodora.

Doba vladavine Matije Korvina ostalo je zapamćeno kao svojevrsno zlatno doba u povijesti Hrvatsko-ugarskog Kraljevstva. Na svom dvoru okupio je vodeće humaniste svog vremena, među kojima Ivana Viteza od Srednje i Ivana Česmičkog (Janusa Pannoniusa) te se istaknuo kao zaštitnik umjetnosti.

Matijaš Korvin umro je 1490. godine, a koliko je ostao zapamćen u običnom puku svjedoči uzrečica kojom se žali za njegovim vremenima: “Pokle dobri kralj Matijaš spi, nikakve pravice ni!”

 piše: Dražen Krajcar

Američko Ministarstvo domovinske sigurnosti (2003.)

Dana 24. siječnja 2003. započelo je s radom američko Ministarstvo domovinske sigurnosti (United States Department of Homeland Security). Uvođenje tog ministarstva u američku vladu predstavljalo je najkrupniju organizacijsku promjenu u saveznoj strukturi SAD-a u proteklih pedesetak godina. U novo je ministarstvo prebačeno čak dvadesetak dotadašnjih saveznih agencija, uključujući znamenitu Tajnu službu (Secret Service), zaduženu za osiguranje predsjednika SAD-a i ostalih visokih dužnosnika. Tajna služba je prije toga bila u sastavu američkog Ministarstva financija (United States Department of the Treasury). Službeno je Ministarstvo osnovano kao odgovor na rastuću prijetnju terorističkih napada.

Ministarstvo domovinske sigurnosti danas je po broju zaposlenih osoba treće u SAD-u (ispred njega su samo Ministarstvo obrane i Ministarstvo veteranskih poslova). Po visini odobrenog proračuna, koji iznosi oko 40 milijardi dolara godišnje, Ministarstvo domovinske sigurnosti nadmašuje proračune mnogih svjetskih država.

Kao prvi ministar domovinske sigurnosti počeo je djelovati Tom Ridge, republikanac i prijašnji guverner Pennsylvanije. Vrlo je zanimljivo da američko Ministarstvo domovinske sigurnosti na neki način odgovara ministarstvima unutarnjih poslova drugih država. S druge strane, u SAD-u postoji ministarstvo koje se zove Ministarstvo unutarnjih poslova (United States Department of the Interior), ali ono se bavi znatno drugačijim poslovima (upravom nad posjedima u vlasništvu američke savezne vlade itd.)

Buri porazili Britance kod Spiona Kopa (1900.)

Bitka kod Spiona Kopa odigrala se 24. siječnja 1900. tijekom Drugog burskog rata (1899. – 1902.). Buri, većinom potomci nizozemskih kolonista u Južnoj Africi, borili su se protiv širenja britanskog kolonijalnog utjecaja u regiji. Početkom rata bili su brojčano nadmoćni te su opkolili veliki britanski garnizon u gradu Ladysmithu u istočnom dijelu Južne Afrike.

Bitka se dogodila kad su Britanci pokušali razbiti opsadu grada. Bio im je to drugi pokušaj – prije toga su izveli frontalni juriš na burske položaje u Bitki kod Colensa gdje su neslavno poraženi. Sada su se odlučili napasti burske položaje preko rijeke Tugele iz dva smjera. Međutim, britanska se vojska kretala vrlo sporo. Dijelom je to bila posljedica ekstravagantnih zahtjeva britanskih časnika – primjerice, general Charles Warren ponio je na kolima dobro opremljenu kuhinju i kupaonicu od lijevanog željeza. Zbog toga su Buri predvidjeli njihove pokrete te uspostavili nove obrambene položaje tamo gdje su Britanci namjeravali prijeći rijeku.

Britanci su zatim uvidjeli da mogu steći nadmoć ako uspiju postaviti svoje nadmoćno topništvo na obližnje brdo Spion Kop (Spionkop). Napali su pod okriljem magle i otjerali malobrojne burske snage na njemu. Međutim, magla, nepoznavanje terena i nedostatak alata onemogućio im je da uspostave valjan obrambeni položaj. Još gore, nisu shvatili da su zauzeli položaje na nižem dijelu brda, što je omogućilo Burima da ih lakše gađaju. Britanci su se dugo vremena odupirali i čak izveli bezuspješan protunapad. Britanci su dvaput doveli pojačanja, ali je rezultat i dalje bio pat pozicija. Na kraju su se obje strane povukle misleći da je ona druga zauzela brdo. Tek je idućeg jutra burski izviđač shvatio što se dogodilo, pa su ponovno zauzeli brdo.

Iako su Britanci angažirali 20.000 vojnika i 36 topova naspram burskih 8000 vojnika i 6 topova, Britanci su pretrpjeli oko oko 1500 gubitaka, a Buri samo 350. Buri su, međutim, imali kvalitetnije puške i dva napredna automatska topa Maxim-Nordenfelt. Kao zanimljivost možemo izdvojiti činjenicu da su na britanskoj strani sudjelovali mladi Winston Churchill kao glasnik te Mohandas Gandhi, koji je nosio ranjenike.

Piše: Boris Blažina

 

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI