Kit koji je inspirirao književnog Moby Dicka (1820.)
Smrtonosna borba između kita i broda, koja je Hermana Melvillea inspirirala za slavni roman Moby Dick, dogodila se 20. studenog 1820. godine. Borba se dogodila u Tihom oceanu, oko 2.000 kilometara daleko od obala Južne Amerike. Brod se zvao Essex i bio je kitolovac iz Nantucketa – jednog od nekoć najpoznatijih središta kitolova na svijetu (Nantucket je opisan i u romanu o Moby Dicku).
Brod Essex sukobio se s kitom vrste ulješure (latinsko ime Physeter macrocephalus). Riječ je o najvećim kitovima zubanima (ostale velike vrste kitova nemaju zube nego tzv. usi). Ulješure su doista veličanstvene životinje – mogu biti duge preko 20 metara i teške preko 56 tona. Postoji tvrdnja da je kit koji je potopio brod Essex bio dugačak oko 26 metara.
Ulješure se hrane prvenstveno divovskim lignjama, koje žive na velikim dubinama. Stoga ulješure mogu zaroniti dublje nego bilo koji drugi sisavci – čak do 3.000 metara. Nadalje, ulješure imaju i najveći mozak od bilo kojeg živog bića na Zemlji.
U okršaju između ulješure i kitolovca, brod je uništen. Posada se dokopala čamaca koji su inače služili za napad na kitove harpunima. Najbliže kopno bilo je udaljeno oko 1.900 kilometara, na Markižanskom otočju u Polineziji. Ipak, neki su uspjeli preživjeti (pili su i vlastitu mokraću). Kapetan broda – George Pollard – preživio je, a po njegovim je izvještajima Herman Melville kasnije napisao Moby Dicka.
Radna zajednica Alpe-Jadran (1978.)
U Veneciji je osnovana je udruga država Alpe-Jadran. Ta je radna zajednica okupljala sedam regija članica iz četiriju država: Njemačke, Italije, Austrije i nekadašnje SFRJ. Nastala je prilično neobična kombinacija jer su Njemačka, Italija i Austrija pripadale gospodarstvima zapadnog tipa, dok je SFRJ bila socijalistička država. Njemačka i Italija bile su i članice NATO-a, dok je Austrija još od 1955. godine bila službeno neutralna država.
Danas radna zajednica Alpe-Jadran obuhvaća Gradišće, Korušku i Štajersku (Austrija), Hrvatsku, Furlaniju – Julijsku krajinu, Lombardiju, Veneto (Italija), Vas (Mađarska) i Sloveniju. Ciljevi skupine Alpe-Jadran su zajedničko informativno–stručno raspravljanje i koordiniranje pitanja koja su u interesu njezinih članica te razvijanje suradnje i razmjene na alpsko–jadranskom području. Na popisu prioriteta je i jačanje srednjoeuropskoga kulturnog identiteta te uključivanje u procese europske suradnje i integracije.
Najviše se surađuje na području sporta, turizma, zaštite okoliša i povezivanju gradova. Brine se o očuvanju kulturnog i rekreacijskog prostora te izgradnji kulturnih i znanstvenih veza. Svi jezici zemalja članica su službenici jezici, a svake dvije godine jedna članica preuzima predsjedanje. Hrvatska je predsjedala 2011. – 2012. godine. Radna skupina Alpe-Jadran financijski podupire projekte u kojima sudjeluju barem tri članice države.
Piše: Marsela Alić
Okupirano najsvetije mjesto islama (1979.)
Dana 20. studenog 1979. godine dogodila se jedna od najneobičnijih kriza s taocima u povijesti. Naime, muslimanski disidenti zauzeli su najsvetije mjesto u islamu – slavnu džamiju u Meki – i zarobili u njoj hodočasnike kao taoce.
Sveta džamija (arapski Masdžid al-Haram) najveće je muslimansko svetište. Svi muslimani imaju obavezu jednom tijekom života posjetiti to mjesto ako su u mogućnosti. U dvorištu te džamije nalazi se znamenita Ćaba (Kaba) u smjeru koje se muslimani uvijek klanjaju bez obzira gdje se u svijetu nalazili.
Vođa akcije bio je muslimanski aktivist Juhayman al-Otaybi. On je proglasio svog šogora Muhameda Abdulaha al-Qahtanija za islamskog Mahdija (Spasitelja, Otkupitelja). Procjenjuje se da su ustanici raspolagali s 400 do 500 ljudi. Ukupno su za taoce uzeli oko 6.000 prisutnih hodočasnika i drugih ljudi u džamiji.
Taj napad šokirao je islamski svijet. Kriza s taocima potrajala je oko 2 tjedna. Saudijska policija dobila je odobrenje od vjerskih autoriteta da na silu zauzme džamiju (inače se unutar džamije ne smije činiti nikakvo nasilje, pa čak ni čupati biljke iz zemlje). Nakon oružane akcije, broj mrtvih i ranjenih bio je visok. Poginula su ukupno 244 čovjeka (127 saudijskih trupa i 117 pobunjenika). Oko 451 pripadnik saudijskih oružanih snaga je ranjen. Odmazda nad preživjelim pobunjenicima bila je nemilosrdna – pogubljeno ih je 68.
Matija Korvin prodao Međimurje (1473.)
Ivan Ernuszt (mađ. Ernust János) bio je podrijetlom Židov, a doselio se u Ugarsku u 15. stoljeću i pokrstio se. Bavio se trgovinom i novčarskim poslovima te se prilično obogatio. Zatim je počeo raditi u javnoj službi – bio je tridesetničar (ubirač poreza tridesetnice) i vrhovni blagajnik Kraljevine
Bio je toliko bogat da je posuđivao novac kralju. Tako je jednom prilikom posudio ugarsko-hrvatskom kralju Matiji Korvinu 6000 zlatnih florena za održavanje utvrda, koje mu ovaj nije mogao vratiti. Stoga je Ernuszt dobio pravo na ubiranje prihoda od rudnika bakra u Slovačkoj. Potom je postao vitez Kraljevine i kraljev kum.
Dana 20. studenog 1473. imenovan je za doživotnog bana “čitave Slavonije”. No uvjet za imenovanje bilo je posjedovanje dobara u Hrvatskoj. Stoga je kupio od kralja posjede u Međimurju. Njegova obitelj tada je dobila pridjevak Čakovečki. Ernuszt je bio župan nekoliko županija u Mađarskoj te Križevačke i Požeške županije. Sudjelovao je u dogovoru o ženidbi Matije Korvina za Beatricu, kćer napuljskog kralja Ferdinanda Aragonskog.
Piše: Marsela Alić
