Kako su otvorene prve bečke kavane (1685.)
Na današnji dan 1685. godine armenski trgovac Johannes Diodato dobio je povlasticu za prodaju kave u Beču, što je dovelo do prvog zakonski sankcioniranog posluživanja kave u tom gradu. Tijekom sljedećih su stoljeća kavane u Beču doživjele toliku popularnost i društveno značenje da je 2011. godine kultura bečkih kavana proglašena dijelom nematerijalne svjetske baštine (UNESCO). Johannes Diodato u izvorima je navođen i pod imenom Johannes Theodat, a bio je trgovac čija se obitelj doselila u Beč s područja Osmanskog Carstva. U Turskoj je kultura pijenja kave bila razvijena ranije nego u Europi, a Diodato se trgovanjem između Beča i Osmanskog Carstva izrazito obogatio. Uspio je dobiti od cara Leopolda I. čak i monopol na prodaju kave u Beču na razdoblje od 20 godina. Kultura pijenja kave uvezena je, dakle, krajem 17. stoljeća u Beč, a tijekom sljedećeg je stoljeća stekla veliku popularnost, do te mjere da je postala svojevrsnim zaštitnim znakom Beča.
Više o kavi:
Benjamin Franklin – znanstvenik, političar, filozof… – 1706.
Na današnji dan 1706. godine rođen je Benjamin Franklin, jedan od ljudi koji su imali najveću ulogu u stvaranju Sjedinjenih Američkih Država. Franklin je imao rijetko viđenu širinu interesa – bavio se znanošću, filozofijom, politikom, izdavaštvom, glazbom i diplomacijom, a smatra ga se izumiteljem gromobrana, bifokalnih naočala i još nekih drugih predmeta.
Kao diplomatski predstavnik u Francuskoj od 1776. do 1785., koristeći se svojim ugledom i popularnošću, učinio je goleme usluge budućem SAD-u u ratu za nezavisnost. Upravo njegovim zalaganjem Francuska je ušla u rat s Engleskom pomažući pobunjene kolonije.
Zanimljivo je da se Franklin u Londonu susreo s našim znanstvenikom Ruđerom Boškovićem pri čemu su se u dotakli i pitanja vezanih za elektricitet.
Rodno mjesto Benjamina Franklina bilo je u ulici zvanoj Milk Street u Bostonu. Grad Boston bio je u to vrijeme glavni grad engleske krunske kolonije Massachusetts Bay.
Edikt iz Saint-Germain-en-Layeja (1562.)
Edikt iz Saint-Germain-en-Layejapotpisan je 17. siječnja 1562. godine. Naziva ga se i Siječanjski edikt. Potpisala ga je francuska regentica Katarina Medici. Ovim ediktom Katarina je osigurala hugenotskom plemstvu njihovu slobodu na ispovijedanje vjere u katoličkoj Francuskoj.
Bila je to prva Katarinina odluka u razdoblju regentstva, koje je morala preuzeti nakon smrti sina Franje II., nakon čega je novim kraljem proglašen njezin maloljetni sin Karlo IX. U borbama između katolika i protestanata Katarina je pokušala voditi ne pretegnuti na ničiju strane, misleći da će tako ojačati kraljevsku moć u čitavom narodu.
Neprijatelji dvora bili su pripadnici dinastije Guise. Oni su smatrali da je Edikt potpuno promašen potez i nisu ga htjeli prihvatiti. Već je u ožujku došlo do krvoprolića u Wassyju, što je dovelo do početka Hugenotskih ratova.
Piše: Marsela Alić
Bitka kod Abu Kleje (1885.)
Sudan se od 1821. nalazio pod osmanskom vlasti, a njime je upravljao potkralj iz, također osvojenog, Egipta. Godine 1881. u Sudanu je počeo mahdistički ustanak protiv egipatsko-osmanskih i kolonijalnih sila.
Velika Britanija je 1882. oslobodila Egipat, čija se vojska nalazila u Sudanu. Stoga je Britanija zatražila od Egipta da povuče vojsku iz Sudana i odrekne se tih provincija. Međutim, u Sudanu su se nalazile tisuće egipatskih vojnika, zaposlenika i njihovih obitelji. Britanija je poslala nekadašnjeg guvernera Sudana Charlesa Georgea Gordona u Khartum da organizira evakuaciju egipatskog stanovništva iz Sudana. Uspio je izvući oko 2500 žena, djece, bolesnika i ranjenika prije nego su Mahdisti 1884. stigli do Khartuma, nakon čega počinje desetmjesečna opsada.
Britanska vojska je, nakon dosta oklijevanja, krenula osloboditi zauzeto područje. Britanske jedinice na devama stigle su sredinom siječnja do Abu Kleje, koja se nalazila na putu za Khartum i prve podigle logor. Ujutro 17. siječnja 1885. obje su strane očekivale napad. Nakon nekog vremena 10.000 Mahdista napalo je 1500 Britanaca. Međutim, Britanci su pobijedili jer su bili daleko organiziraniji. Poginulo je 65 britanskih vojnika i 11 časnika, dok su Mahdisti izgubili oko 1100 vojnika.
Piše: Marsela Alić
Izvor: Povijest.hr
