Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske (1992.)
Dana 15. siječnja 1992. godine Republiku Hrvatsku priznalo je 20 svjetskih država, i to svih 12 članica tadašnje Europske zajednice (Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Portugal) te još Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Bila je to prekretnica u postupku priznavanja jer je odjednom to učinio niz država. Stoga se 15. siječnja obilježava kao spomendan – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Od općepriznatih država u svijetu prije navedenog dana priznali su nas samo Island (19.12.1991.), Vatikan (13.1.1992.) i San Marino (14.1.1992.). Napomenimo, prve zemlje koje su priznale Republiku Hrvatsku još u jesen 1991. godine bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija i Estonija.
Do kraja siječnja 1992. godine Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Prva azijska i islamska zemlja, ne računajući Tursku, koja je priznala Hrvatsku bio je Iran, dok je od afričkih zemalja to bio Egipat. Hrvatska je potom, 22. svibnja iste godine, primljena u Ujedinjene narode, a dotad su je priznale i Rusija, Japan, SAD, Izrael i Kina.
Priznanje je Hrvatska dočekala u vrijeme Domovinskog rata, kada je gotovo trećina zemlje bila pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje je međunarodno priznate granice izašla tek šest godina kasnije, nakon oslobodilačkih akcija hrvatske vojske Bljeska i Oluje te mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja.
Piše: Dražen Krajcar
Vrbnički statut – pravni dokument pisan glagoljicom na hrvatskom (1388.)
Mjesto Vrbnik na otoku Krku neraskidivo je vezan uz knezove Frankopane koji su obilježili povijest otoka od 1118. do 1480. godine. Ta poznata velikaška obitelj potekla je upravo iz Vrbnika, a ostatci njihova dvorca Gradec i danas se nalaze iznad Vrbničkoga polja. S njihovom vladavinom Vrbnik doživljava svoj potpuni procvat kao dobro organizirana gradska sredina i najsnažnije glagoljaško središte otoka koji se i smatra kolijevkom glagoljaštva.
Život u Vrbniku određen je 15. siječnja 1388. godine Vrbničkim statutom (naziva se još i Krčkim ili Vrbanskim statutom) u vrijeme Ivana i Stjepana Frankopana. Pisan je hrvatskim jezikom na glagoljici i po starosti je drugi takav hrvatski dokument, iza Vinodolskog zakonika iz 1288. godine. Vrbnički statut potvrđuje status Vrbnika, kao administrativno i političko središte otoka Krka u 14. stoljeću. Većina propisa u statutu posvećena je kaznenom pravu. Odredbe statuta nisu kodificirane u isto vrijeme, a najstarija odredba je datirana u 1362. godinu.
Statut nije sačuvan u izvorniku, već u prijepisu vrbničkog svećenika Grgura Žaškovića iz 1526. godine na glagoljici i latinici, a sastavljen je od 36 pergamenskih listova. Uvez je Statuta izvorni, a knjižica je mala s drvenim koricama presvučenim tamnosmeđom kožom s ostatcima dviju metalnih kopči.
Rukopis je restauriran 1949. godine., a Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu otkupila ga je 1962. od nasljednikâ kanonika Petra Petriša, posredovanjem Ivana Matanića iz Vrbnika. Danas se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga, a javnosti je dostupan i u sklopu Digitalizirane baštine NSK.
Piše: Dražen Krajcar
Osnovan Le Figaro kao satirički list (1826.)
U početku je Le Figaro bio satirički list pokrenut 1826. godine. Naziv je dobio prema liku brijača iz opera Seviljski brijač i Figarov pir. Nakon 40 godina neredovitog objavljivanja pretvoren je u dnevne novine. Jedan od prvih urednika bili su Albert Wolff, Émile Zola i Jules Claretie, a Filippo Tommaso Marinetti je u Le Figaru objavio svoj Futuristički manifest i time pokrenuo futurizam.
Godine 2004. kupio ga je političar i vlasnik aviokompanije Serge Dassault, koji ima kontrolu nad oko 70 tiskovina u Francuskoj. Nakon preuzimanja Le Figara zabranio je novinarima objavljivanje negativnih napisa o njemu i njegovim poduzećima, što je izazvalo brojne kritike.
U ožujku 2015. osnovano je udruženje LENA (Leading European Newspaper Alliance) s ciljem poticanja kvalitetnog novinarstva. Le Figaro je bio jedan od suosnivača, a članice su: Die Welt, La Repubblica, El País, Le Soir, Tages-Anzeiger i Tribune de Genève.
Prema podatcima o nakladi iz 2014. godine tiskano je 320.000 primjeraka. Posjećenost na internetskim izdanjima je vrlo visoka, a prihod iz 2016. iznosio je 40 milijuna eura.
Le Figaro su danas poznate francuske dnevne novine. U društvenom pogledu pripadaju konzervativnoj struji, ali u gospodarstvu zastupaju liberalne poglede. Pored Le Mondea smatraju se najutjecajnijim novinama u Francuskoj. Ujedno su najstarije novine u toj državi koje izlaze bez prekida.
Piše: Marsela Alić
Premijera Puccinijeve opere Tosca (1900.)
Dana 14. siječnja 1900. u Rimu je održana premijera opere Tosca Giacoma Puccinija. Riječ je o jednoj od danas najizvođenijih opera na svijetu, koja je stekla i zadržala veliku popularnost.
Tosca se temelji na priči o pjevačici Floriji Tosci, Talijanki koja je živjela na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Radnja se odvija u razdoblju poslije Francuske revolucije, kad je Italija bila pod vlašću Francuza (Napoleon Bonaparte organizirao je veći dio Italije u obliku skupa podložnih država). Floria Tosca bila je, prema toj priči, proslavljena operna pjevačica, koja je bila zaljubljena u Marija Cavaradossija, Bonapartista. Njega je uhitio rimski policijski zapovjednik barun Scarpia pa je ucijenio Toscu. Naime, obećao je poštediti ga smrtne kazne ako Tosca pristane na spavanje s barunom.
Puccini nije sam izmislio radnju opere Tosca, nego je tema preuzeta iz drame francuskog autora Victoriena Sardoua. Ta drama bila je pisana posebno za glumicu Sarah Bernhardt u glavnoj ulozi Tosce. Libreto za Puccinijevu Toscu napisali su Luigi Illica i Giuseppe Giacosa.
Premijera Tosce održana je otprilike 100 godina nakon vremena u kojem se odvija radnja te opere. Premijeri su prisustvovala i talijanska kraljica Margareta te tadašnji talijanski premijer Luigi Pelloux. U Hrvatskoj ulogu Tosce tumačila je slavna Milka Trnina, a sam Puccini ocijenio je njenu izvedbu najvišim ocjenama.
Izvor: Povijest.hr
