Čovjek koji je posjedovao 12.000.000 hektara zemljišta (1644.)

Znameniti William Penn, po kojem je ime dobila američka država Pennsylvanija, rodio se 14. listopada 1644. godine. Rođen je u Londonu, a otac mu je bio admiral sir William Penn. Bogata obitelj omogućila je svom sinu dobro školovanje. Mladi William je s 22 godine života postao član vjerske sekte kvekera, što je razljutilo njegovog oca koji ga se odrekao, razbaštinio ga i otjerao iz kuće.

Budući da je postao beskućnik Penn je počeo živjeti kod kvekerskih obitelji. Kvekeri su bili relativno stroga kršćanska sekta. Zabranili su psovanje i nisu imali svećenike. Nazivali su se Vjerskim društvom prijatelja (engl. Religious Society of Friends). Odbijali su se klanjati bilo kojem čovjeku, jer su smatrali da su svi ljudi jednaki. Budući da su se odbijali klanjati i kralju, to ih je dovelo izvan zakona. Penn je uhićen i stavljen u zloglasni londonski zatvor Newgate.

Međutim, njegov otac admiral je umirao i htio se prije smrti pomiriti sa sinom. Premda je mladi Penn molio oca da ga ne izbavlja iz zatvora novcem, otac nije mogao propustiti priliku da se pomiri sa sinom, pa je platio jamčevinu za njega. Penn je oslobođen iz zatvora i pomirio se s ocem koji je uskoro umro.

Nakon očeve smrti Penn je zaključio da kvekeri ne mogu više živjeti u Britaniji gdje ih proganjaju. Odlučio je da je najbolje da se isele u Ameriku. Od engleskog kralja je zatražio pomoć. Budući da je Penn bio sin kraljevog vjernog admirala, kojem je mnogo dugovao, kralj je bio vrlo velikodušan s Pennom (kralju je, naravno, bilo i u interesu da se kvekeri konačno isele iz Engleske). Engleski kralj Karlo II. Pennu je izdao pisanu darovnicu za jedno od najvećih privatnih zemljišta na svijetu – današnju američku državu Pennsylvaniju. William Penn tako je dobio posjed od oko 12.000.000 hektara, jedan od najvećih privatnih zemljišnih posjeda u povijesti.

Kvekeri su se pod Pennovim vodstvom odselili u novu domovinu 1682. godine. Glavni grad njihove tamošnje kolonije Penn je nazvao Philadelphia, što dolazi od grčkih riječi zabratsku ljubav. Sama kolonija nazvana je Pennsylvanijom kraljevom odlukom, što je Penna prilično uznemirilo. Naime, on je bio skroman i nije mu se sviđala ideja da se čitavo područje zove po njemu. Ipak, kralj je odbio mijenjati ime i tako je do danas ostalo ime Pennsylvanija za tu američku državu na čijem području danas živi oko 12,7 milijuna ljudi.

Samoubojstvo feldmaršala Erwina Rommela (1944.)

Feldmaršal Erwin Rommel, poznat i pod nadimkom Pustinjska lisica, bio je daleko najpopularniji njemački vojni zapovjednik za vrijeme Drugog svjetskog rata. Najviše se proslavio ofenzivama u pustinjskim područjima Sjeverne Afrike, ali je u kasnijem tijeku rata sudjelovao i na drugim bojištima, primjerice u Istri, gdje je bio zadužen za sprečavanje eventualne savezničke invazije.

Rommel se potkraj rata uključio u zavjeru protiv Hitlera. Smatrao je, poput mnogih drugih njemačkih vojnih zapovjednika, da Hitlera treba ukloniti s vlasti, no bio je protiv atentata. Naime, vjerovao je da bi ubojstvo Hitlera pokrenulo građanski rat u Njemačkoj. Umjesto toga, mislio je da Hitlera treba smijeniti i suditi mu.

Nakon što je pukovnik grof von Stauffenberg izvršio poznati neuspjeli atentat na Hitlera, i nakon što nije uspjelo urotničko preuzimanje vlasti (Operacija Walküre), Hitler je počeo progoniti sve koji su mogli imati ikakve veze s atentatom. Iskrsnulo je i Rommelovo ime. Hitler je znao da bi progon najpopularnijeg vojnog zapovjednika u Reichu srušio njemački moral, pa je pružio Rommelu alternativu. Ostavio mu je dvije mogućnosti: suđenje ili samoubojstvo.

U slučaju suđenja Rommelova obitelj i suradnici bi patili, dok su u slučaju samoubojstva Rommelu obećali svečani pokop kao njemačkog heroja i mirovinu za njegovu obitelj. Odlučio se za samoubojstvo, pa su mu dali pilulu s cijanidom 14. listopada 1944. godine. Doista je pokopan kao heroj, a Hitler je proglasio dan žalosti za njim. Istina o njegovoj smrti saznala se tek nakon rata.

Početak Kubanske raketne krize (1962.)

Dana 14. listopada 1962. započela je jedna od najopasnijih nuklearnih kriza u povijesti. Naime, toga je dana američki avion za izviđanje tipa U-2 snimio prve fotografije sovjetskih raketnih baza na Kubi. Rakete su bile tipa SS-4 (sovjetska oznaka R-14Dvina), naoružane nuklearnom bojnom glavom jačine od 1 do 2,3 megatona. Imale su domet od preko 2000 km, što je značilo da su lako mogle doseći velik dio teritorija SAD-a.

Maksimalna brzina bila im je preko 9200 km/h, dakle mogle su pogoditi američke ciljeve u vrlo kratkom roku. To je sovjetima davalo izrazitu stratešku prednost, jer su sada mogli uništiti ciljeve u SAD-u brže nego što je Amerika mogla uzvratiti napad. Sljedećeg dana po snimanju CIA je analizirala fotografije i uočila rakete, a narednog dana obaviješten je predsjednik Kennedy. Kubanska raketna kriza je počela. Svijet se 13 dana nalazio na rubu nuklearnog rata. Na kraju su ipak prevagu odnijele hladne glave. Sovjeti su maknuli svoje rakete s Kube, a vođe SAD-a obećale su da neće izvršiti invaziju Kube. Iako to dugo vremena nije izašlo u javnost, Amerikanci su se usto obvezali da će maknuti svoje nuklearne rakete iz Turske.

Bitka kod Jene i Auerstädta – Napoleonova pobjeda nad Pruskom – 1806.

Dana 14. listopada 1806. odigrala se Bitka kod Jene i Auerstädta, svojevrsna dvojna bitka u kojoj je Francuska pod vodstvom Napoleona Bonapartea pobijedila združenu prusku i sasku vojsku. Bitka je imala veliku povijesnu važnost jer je tom pobjedom Bonaparte praktički bacio Prusku na koljena (već krajem istog mjeseca trijumfalno je ušao u osvojeni Berlin). Mjesta Jena i Auerstädt međusobno su udaljena oko dvadeset kilometara, što znači da se bitka vodila na vrlo širokom području.

Oba se ta naselja nalaze u današnjoj njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji, a u razdoblju Napoleonskih ratova Jena je pripadala vojvodstvu Sachsen-Weimar (ministar na dvoru vladara te države bio je znameniti Johann Wolfgang Goethe), dok je Auerstädt bio na graničnom području s Izbornom Kneževinom Saskom.

Napoleon je u Bitki kod Jene i Auerstädta raspolagao sa četiri korpusa, predvođena njegovim vjernim maršalima (maršal Lannes predvodio je Peti korpus, maršal Soult Četvrti korpus, maršal Ney Šesti korpus, a maršal Augereau Sedmi korpus). Francuskom konjicom zapovijedao je maršal Murat, koji je ujedno bio Napoleonov šogor (suprug Napoleonove sestre Caroline Bonaparte), a kasnije je postao i kraljem Napulja. Sjeverno od glavnine Napoleonovih snaga nalazio se i francuski Treći korpus, pod zapovjedništvom maršala Davouta. Taj se maršal, kako bi došao u pomoć glavnini francuskih snaga, suprotstavio čitavoj jednoj pruskoj armiji kod Auerstädta, pobijedivši više od dvostruko nadmoćnije neprijatelje. Za to je kasnije nagrađen titulom vojvode od Auerstädta (franc. Duc d’Auerstaedt).

Na poraženoj pruskoj strani borili su se u Bitki kod Jene i Auerstädta neki znameniti njemački vojskovođe: Gebhard von Blücher, Carl von Clausewitz, August Neidhardt von Gneisenau i Gerhard von Scharnhorst.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI