9. listopada 1995. Mrkonjić Grad – poginuo Andrija Matijaš Pauk

Na današnji dan 9. listopada 1995. poginuo je legendarni zapovjednik 4. gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk. Po njemu je ta legendarna postrojba dobila ime Pauci.

Andrija Matijaš Pauk rodio se 31. srpnja 1947. u Marini kod Trogira, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku “Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije” (JNA) završio je u Banja Luci. Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina.

Na početku Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države pridružio se brojnim dragovoljcima u obrani zemlje, a kojima je njegovo vojno znanje bilo itekako dobrodošlo. “Vatreno krštenje” doživio je na ljeto 1991. na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku brigadu u kojoj je ostao do smrti. Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost, a od prvih zarobljenih tenkova ustrojava oklopnu bojnu i postaje njezinim zapovjednikom.

Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik 1992., tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplje i strateškog Golubovog kamena, nastavlja nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu.

Nizale su se uspješne oslobodilačke akcije i operacije jedna za drugom: Zima ’94., Skok-1, Skok-2, Ljeto ’95. kao pripreme za oslobođenje Hrvatske. Kao načelnik stožera uspješno vodi 4. brigadu u pripremama za Oluju, a sa svojim tenkistima ulazi u  Knin je kao zamjenik zapovjednika te slavne brigade.

Ranjen je više puta, a poginuo je na današnji dan 1995. tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad. I toga posljednjeg dana rata bio je u prvim redovima predvodeći svoju splitsku Četvrtu.
Njemu u spomen ta ratna brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci.

Izvor: narod.hr
Photo: facebook

9. listopada 1995. Andrija Matijaš Pauk – „Pao je junak da bismo mi mogli živjeti!”

 

„Pao je junak, jedan od brojnih koji kroz ovih nekoliko godina padaju, da bismo mi mogli živjeti…Kada budete brojali imena onih koji su narod doveli do cilja, molim vas nemojte zaboravite ime stožernog brigadira Andrije Matijaša Pauka“ (riječi svećenika Ignacija Vugdelije na sprovodu Andrije Matijaša Pauka)

Na današnji dan, 9. listopada 1995. godine, u borbama na prilazima Mrkonjić Gradu za vrijeme operacije Južni potez, u jednoj od zadnjih bitaka u Domovinskom ratu, poginuo je Andrija Matijaš Pauk – zamjenik zapovjednika legendarne Četvrte gardijske brigade.

Na dan kada je poginuo Andrija Matijaš, 9. listopada 1995. godine, već se više od dva mjeseca vijorio hrvatski barjak u Kninu, u koji je Pauk među prvima ušao sa svojim tenkistima.

U jednoj od anketa, provedenoj među sudionicima Domovinskog rata, na pitanje kojeg ratnog zapovjednika najviše pamtite, navedena su četvorica: Ante Gotovina, Damir Tomljanović Gavran, Blago Zadro i – Andrija Matijaš Pauk.

Imao je, pričaju i danas njegovi suborci, karizmu i autoritet kakvi su se rijetko viđali.

Andrija Matijaš rođen je 31. srpnja 1947. u mjestu Pozorac, općina Marina kod Trogira. Prelazi iz JNA u Hrvatsku vojsku i postaje zapovjednik samostalne satnije. Svoje prvo vatreno kršenje ima na Banovini. Od prvih zarobljenih tenkova ustrojava Oklopnu bojnu 4. gardijske brigade da bi konačno 10. studenog 1992. godine postao njezin zapovjednik.

Za vrijeme Operacije Maslenica njegova bojna kod Kašića razbija srpske tenkove, tu je i ranjen za vrijeme obilaska položaja kada je minobacačka granata pala dva, tri metra od njega. Unatoč ranama po cijelom tijelu bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište.

Nakon Maslenice radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne te prolazi šibensko bojište jednom, a zadarsko dvaput, prije nego je 1. listopada 1993. prepustio mjesto zapovjednika mlađima i postao načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade.

Godinu dana kasnije postaje načelnik brigade, a zbog ranjavanja dozapovjednika Damira Krstičevića preuzima vodstvo u operacijama pripremama za operacija Oluja, Zima ’94, Ljeto ’95 za vrijeme koje je osobno prevodio napredovanje u Bosansko Grahovo.

Kao zamjenik zapovjednika Četvrte u Oluji je među prvima sa svojim tenkistima ušao u Knin i Šipovo. Poginuo je u borbama na prilazima Mrkonjić Grada 9. listopada 1995. godine za vrijeme operacije Južni potez. U spomen na Andriju Matijaša Pauka Četvrta gardijska brigada dobila je i naziv Pauci, a on posmrtno čin general bojnika.

Neka mu je laka Hrvatska zemlja!

(VIDEO) „Pao je junak, jedan od brojnih koji kroz ovih nekoliko godina padaju, da bismo mi mogli živjeti…I veliki je to pad. Suze na očima naših bojovnika rječito o tome govore“ (4:00 minuta filma) – Andrija Matijaš Pauk

Izvor: narod.hr


 

Meteorit pao na automobil Chevrolet Malibu (1992.)

Devetog listopada 1992. godine meteorit je pao na privatni automobil u gradiću Peekskill u SAD-u. Radilo se o komadu mase od oko 12 kilograma, koji je udario u Chevrolet Malibu star oko 12 godina. Automobil je bio u vlasništvu 18-godišnje Michelle Knap, koja ga je nedavno bila nabavila za samo 300 američkih dolara. Meteorit je probio stražnji prtljažnik automobila, prošao tik uz rezervoar za gorivo i izbio na donjoj strani. U trenutku udara automobil je bio parkiran pred domom njegove vlasnice. Budući da je udar proizveo veliku buku, ona je izašla i zatekla oštećen automobil s vrućim meteoritom ispod njega.

Mnogo ljudi u okolici uspjelo je kamerama snimiti meteorit pri padu jer se radilo o večernjim satima pa je meteorit u letu proizvodio sjajan trag na nebu. Pretpostavlja se da je brzina meteorita pri dolasku iz svemira bila oko 52.000 kilometara na sat, no zbog prolaska kroz atmosferu usporio je na samo oko 264 kilometra na sat. Automobil Chevrolet Malibu u koji je udario meteorit postao je slavan i izlagan je na više lokacija. Vlasnica je postigla znatnu financijsku korist jer je prodala automobil po mnogo višoj cijeni nego ga je kupila. Sam meteorit prodan je za 69.000 američkih dolara, a zatim je usitnjen i rasprodan dalje po još znatno višoj cijeni po kilogramu.

Nezavisnost Ugande (1962.)

Dana 9. listopada 1962. godine proglašena je nezavisnost Ugande, države koja je nekoć bila britanska kolonija. Premda je Uganda površinom razmjerno malena država za afričke pojmove, prema broju stanovnika ona ne zaostaje mnogo za vodećim državama na tom kontinentu. Primjerice, Uganda sa svojih otprilike 38.000.000 stanovnika gotovo je ravnopravna sa Sudanom i Alžirom.

Prvi premijer nezavisne Ugande bio je Milton Obote, a država je otprilike godinu dana bila i dalje monarhija s britanskom kraljicom Elizabetom II. kao šefom države (kraljicu je u Ugandi predstavljao generalni guverner Sir Walter Fleming Coutts). Ipak, već 1963. godine proglašena je u Ugandi republika, čime je Elizabeta II. uklonjena s mjesta kraljice Ugande. Prvim predsjednikom Ugande postao je Mutesa II., koji je već otprije bio kralj Bugande (dijela Ugande smještenog uz Viktorijino jezero). Tradicionalna titula kraljeva Bugande glasila je kabaka, a nju je koristio i spomenuti Mutesa II. tijekom svoje vladavine. Godine 1971. u Ugandi je vlast preuzeo zloglasni Idi Amin, koji je uveo režim poznat po progonima, korupciji i kršenjima ljudskih prava.

Francuski kralj koji je pokopan u Sloveniji (1757.)

Dana 9. listopada 1757. godine rođen je francuski kralj Karlo X. iz dinastije Bourbon. Osobito je zanimljiv po tome što je pokopan u Sloveniji. Dapače, lijes s njegovim tijelom i danas leži u kripti franjevačkog samostana Kostanjevica kod Nove Gorice u Sloveniji. Riječ je o samostanu smještenom svega nekoliko stotina metara od talijansko-slovenske granice, između slovenskog grada Nova Gorica i talijanskog grada Gorizia (ta dva grada dijeli državna granica, premda je područje između njih zapravo naseljeno).

Kralj Karlo X. bio je mlađi brat znamenitog Luja XVI. – smaknutog na giljotini u Francuskoj revoluciji. Karlo je preživio revoluciju i postao je 1824. godine kralj Francuske. Međutim, već 1830. godine Francuzi su ga svrgnuli u novoj revoluciji (tzv. Srpanjska revolucija iz 1830. godine). Karlo X. pobjegao je prvo u Englesku, zatim u Češku, a na kraju je završio u spomenutom gradu Gorici, gdje je umro u palači grofa Coroninija. Sahranjen je u obližnjem samostanu, a u istoj grobnici danas leže i ostatci ostalih članova njegove obitelji (sina, snahe, unuka i unukove supruge).

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI