U Ratovima ruža prijestolje osvojila dinastija York (1461.)
Četvrtog ožujka 1461. engleskog kralja Henrika VI. Lancastera svrgnuli su pristalice dinastije York. Za novog je kralja postavljen Eduard IV., dotadašnji vojvoda od Yorka. Radilo se o razdoblju Ratova ruža (engl. Wars of the Roses), koje je trajalo između 1455. i 1487. godine.
Dinastija Lancaster vladala je Engleskom još od 1399. godine, a polovinom 15. stoljeća organizirala je dinastija York ustanak protiv njene vlasti. Obje te dinastije zapravo su bile grane dinastije Plantagenet, a nazive York i Lancaster dobile su prema vojvodskim titulama koje su posjedovale (vojvode od Yorka i vojvode od Lancastera).
Vladavina dinastije Lancaster je prvi put u svojoj povijesti prekinuta, spomenutim dolaskom Eduarda IV. na prijestolje. Preuzimanje prijestolja uspjeli su Yorkovci postići svojim pobjedama u nizu bitaka (Northampton, Mortimer’s Cross), a osobito zauzimanjem Londona 26. veljače 1461. godine. Dotadašnji kralj Henrik VI. Lancaster bio je čak i zarobljen, a posjedovanje Londona značilo je da se vođa dinastije York mogao u Westminsterskoj opatiji okruniti za engleskog kralja.
Abraham Lincoln postao američki predsjednik (1861.)
Dana četvrtog ožujka 1861. održana je svečana inauguracija američkog predsjednika Abrahama Lincolna. To je bio povijesni događaj, jer se dobro znalo da Lincolnova odlučna politika prema ropstvu ne odgovara robovlasničkim državama. Dapače, već kad je Lincoln nekoliko mjeseci ranije bio izabran, južne su američke države izjavile da će istupiti iz SAD-a prije nego što se novog predsjednika uopće uvede u dužnost.
I doista, već uoči Lincolnove inauguracije, sedam južnih država istupilo je iz SAD-a (tzv. secesija) i osnovalo Konfederativne Američke Države (Konfederaciju). Tih sedam država bile su Južna Karolina, Mississippi, Georgia, Florida, Alabama, Louisiana i Teksas.
Lincoln je u inauguracijskom govoru pokušao biti pomirljiv prema južnim državama, ali je istodobno bio i odlučan da se sačuva cjelovitost SAD-a. Za predsjedničku prisegu koristio se slavnom Lincolnovu Bibliju. Radilo se o izdanju Biblije iz 1853. godine, s 1280 stranica i relativno malih dimenzija (15×10 cm). Ta Biblija prije nije bila u Lincolnovom vlasništvu nego ju je za tu priliku donio službenik američkog Vrhovnog suda, koji ju je prije koristio za službene svrhe. Zanimljivo je da je Lincoln svoju poznatu bradu pustio da raste tek uoči ove inauguracije.
Kako je Lincoln bio žestoki zagovornik ukidanja ropstva raskol u SAD-u se još više produbio, što je ubrzo dovelo do oružanog sukoba Unije i Konfedracije. Već sljedeči mjesec započeo je krvavi američki Građanski rat koji je trajao sve do 1865. kada je Konfederacija kapitulirala. Niti tjedan dana od trijumfalnog završetka rata predsjednik Lincoln (koji je 1964. po drugi puta izabran za predsjednika) ubijen je u kazalištu u Philadelphiji. Ubio ga je John Wilkes Booth, glumac i špijun Konfederacije, pištoljem iz neposredne blizine.
Vermont je nekoć bio nezavisna država (1791.)
Četvrtog ožujka 1791. primljena je država Vermont u sastav Sjedinjenih Američkih Država. Zanimljivo je da je Vermont prethodnih 14 godina bio zapravo nezavisna država, izvan SAD-a i izvan britanskog kolonijalnog imperija. Naime, Vermont je proglasio nezavisnost od Velike Britanije još početkom 1777. godine, tj. ubrzo nakon što je to učinilo 13 američkih kolonija koje su osnovale SAD (tih 13 kolonija proglasilo je nezavisnost putem znamenite Deklaracije nezavisnosti iz 1776. godine).
Vermont je nakon 14-godišnje samostalnosti ipak ušao u SAD, i to kao prva nova savezna država uopće. Naime, SAD se sastojao od 13 izvornih država (spomenutih 13 kolonija), a Vermont je svojim ulaskom postao 14. saveznom državom SAD-a. Inače, ime Vermont vjerojatno dolazi iz francuskog jezika, u značenju zelena planina.
Vermont ujedno spada među samo četiri američke savezne države koju se nekoć bile samostalne države. Ostale tri su Teksas, Havaji i Kalifornija. Danas je Vermont jedna od najmanjih saveznih država u SAD-u. Površinom je nešto veći od Slovenije, a u njemu živi oko 626.000 stanovnika (od svih 50 američkih saveznih država samo Wyoming ima manje stanovnika).
Josip Kazimir Drašković – vlasnik najvećeg hrvatskog dvorca (1714.)
Grof Josip Kazimir Drašković, hrvatski vojskovođa koji je služio u vojsci carice Marije Terezije, rođen je četvrtog ožujka 1714. godine. Za svoje je vojne zasluge u ratu protiv Pruske (dio Sedmogodišnjeg rata) dobio vrlo visoko odlikovanje komanderskog križa Reda Marije Terezije. Riječ je bila o drugom od tri stupnja tog odlikovanja (niži je bio viteški križ, a viši veliki križ). Komanderski (zapovjednički) križ Reda Marije Terezije dobilo je osim grofa Josipa Kazimira Draškovića vrlo malo hrvatskih časnika. Grof Drašković je usto ratovao u Srbiji i Vlaškoj protiv Osmanlija, u Italiji te protiv pobunjenih seljaka u Podravini.
U Hrvatskoj je Josip Kazimir Drašković posjedovao mnogo dvoraca i vlastelinstva, tako da je bio jedan od najbogatijih velikaša u čitavom kraljevstvu. Dijelom je to bila posljedica toga što je neko vrijeme, prije rođenja svojih sinova, bio jedini živući muški pripadnik obitelji Drašković.
Među dvorcima i imovinom Josipa Kazimira Draškovića bili su Klenovnik, Trakošćan Božjakovina, Rečica, Brezovica (na slici) i Veliki Bukovec, kao i kuća u Zagrebu. Napomenimo, dvorac Klenovnik bio je u to vrijeme najveći dvorac u čitavoj Hrvatskoj. Josip Kazimir Drašković dosegao je čin podmaršala, a zatim i još viši čin generala topništva (njem. Feldzeugmeister). Bio je jedno vrijeme čak i vojni zapovjednik u Erdelju (Transilvaniji). Umro je u Klenovniku 1765. godine.
Izvor: Povijest.hr
