Kako je nastao Rio de Janeiro? (1565.)
Portugalski moreplovac Estácio de Sá osnovao grad São Sebastião do Rio de Janeiro (hrv. Sv. Sebastijan na Siječanskoj rijeci) 1. ožujka 1565. Ime Rio de Janeiro (hrv. Siječanjska rijeka) bio je tadašnji naziv za zaljev na kojem leži današnji Rio. Naime, taj je zaljev otkriven u siječnju 1502. (odtud mu ime), a mislilo se da predstavlja ušće velike rijeke (za što se kasnije ispostavilo da nije istina).
Zanimljivo je da su Portugalci došavši u zaljev u njemu zatekli Francuze koji su već ranije osnovali koloniju na jednom od otoka. Ti Francuzi bili su hugenoti (kalvinistički protestanti). Naime, u to je doba Francuska bila vjerski podijeljena na katolike i hugenote, između kojih su uskoro izbili krvavi vjerski ratovi pa su mnogi hugenoti izbjegli u Ameriku.
Katolički Portugalci ušli su u sukob sa zatečenim hugenotima, koje su smatrali hereticima, i nakon dvije godine krvavih borbi uspjeli su ih protjerati iz zaljeva. Inače, taj zaljev predstavlja kvalitetno prirodno zaklonište i površine je oko 412 kvadratnih kilometara (nešto veći od otoka Krka).
Najstarije hrvatske novine koje još izlaze (1862.)
Hrvatska se može pohvaliti novinama koje uz jedan prekid izlaze više od 150 godina. Riječ je oNarodnom listu koji je od početka izlazio na hrvatskom jeziku dvaput tjedno. To su jedne od najstarijih novina u ovom dijelu svijeta.
U početku se zvao Prilog k Narodnom listu jer se tiskao u sklopu talijanskih novina Il Nazionale. Prvi broj izašao je 1. ožujka 1862. godine. Uređivao ga je ugledni znanstvenik, povjesničar i humanist Natko Nodilo. Godine 1869. paraleleno izlaze Narodni list i Il Nazionale, a od 1876. godine izlazi samo Narodni list. Važno je napomenuti da su za Narodni list, osim Natka Nodila, pisali hrvatski intelektualci Mihovil Pavlinović, Miho Klaić, Kosta Vojnović, Juraj Biankini i mnogi drugi ugledni članovi društva. Nakon sklapanja Rapallskog ugovora 1920. i uspostave talijanske fašističke vlasti u Zadru, Narodni list se ukida sve do 1946. godine kad počinje izlaziti pod nazivom Glas Zadra. Nakon nekog vremena vraća mu se stari naziv.
Od svojih početaka Narodni list stvarali su hrvatski intelektualci koji su se borili za demokraciju i slobodu. Te su novine bile odraz Narodne stranke koja se borila za spajanje Dalmacije s Hrvatskom i javnu uporabu materinjeg jezika. U samostalnoj Hrvatskoj se u impresumu od 1995. definirao kao „glasilo za interese hrvatskoga naroda“.
Piše: M.A.
Grofica Sofija Chotek – supruga Franje Ferdinanda (1868.)
Češka grofica Sofija Chotek, kasnije poznata kao supruga nadvojvode Franje Ferdinanda, rođena je 1. ožujka 1868. godine. Danas se mnogima može činiti neobičnim da je brak između nadvojvode Franje Ferdinanda i grofice Sofije na austrijskom dvoru svojedobno izazvao skandal. Naime, Sofija nije pripadala dinastijama koje su tijekom povijesti posjedovale tzv. suverenitet, što bi značilo da su vladale nad nekom suverenom državom (takve suverene dinastije smatrane su stupnjem višim od aristokracije koja je bila u podređenom odnosu prema nekom vladaru, bez obzira na stvarno bogatstvo ili titulu).
Budući da se u Europi prije Prvog svjetskog rata načelno slijedilo pravilo po kojem su se pripadnici suverenih dinastija samo međusobno ženili i udavali, brak nadvojvode Franje Ferdinanda proglašen jemorgantskim, što je značilo da potomci iz tog braka nisu mogli naslijediti pravo na prijestolje. Isto tako, Sofija, unatoč tome što je bila nadvojvodina supruga, nije mogla dobiti titulu nadvojvotkinje, nego ju je car Franjo Josip proglasio princezom, a kasnije i vojvotkinjom od Hohenberga (radilo se o titulama nižeg ranga od nadvojvodskih).
Unatoč takvom dvorskom ponižavanju grofice Sofije, potrebno je naglasiti da je njena grofovska obitelj Chotek bila ugledna. Naime, ta je obitelj pripadala starom češkom plemstvu, čija se genealogija mogla unatrag pratiti sve do srednjeg vijeka. Dapače, Sofijin otac – grof Bohuslaw Chotek – vršio je visoke službe, a čak je jedno vrijeme bio i austro-ugarski veleposlanik u Ruskom Carstvu (radilo se o visokoj poziciji nakon koje su diplomati ponekad postajali i ministrima vanjskih poslova Austro-Ugarske).
Vojvotkinja Sofija ubijena je 1914. u Sarajevu zajedno sa suprugom Franjom Ferdinadom. Navedeni atentat poslužio je kao direktan povod započinjanja Prvog svjetskog rata.
Bugarska pristupila Trojnom paktu (1941.)
Bugarska je prvog ožujka 1941. pristupila Trojnom paktu, čime je postala saveznica nacističke Njemačke i članica Sila osovine. Taj bugarski potez bio je potaknut mogućnošću da dobije teritorije koji su do tada pripadali Grčkoj (npr. područje Tracije koje je omogućavalo izlaz na Sredozemno more). S druge strane, da Bugarska nije pristupila Trojnom paktu, postojala je mogućnost da je sile Osovine okupiraju. Naime, Bugarska im se nalazila na putu prema Grčkoj, koju su željeli osvojiti.
U doba pristupanja Trojnom paktu, bugarski kralj bio je Boris III. – pripadnik njemačke dinastije. Naime, on je bio potomak poznate dinastije Sachsen-Coburg-Gotha (iz koje je bio i princ Albert – suprug britanske kraljice Viktorije).
Bugarski premijer u doba potpisivanja pristupa Trojnom paktu bio je Bogdan Filov, koji je dobar dio svog obrazovanja primio u Njemačkoj. Sporazum su potpisali, osim premijera Filova, još i Hitlerov ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop, Mussolinijev ministar vanjskih poslova grof Ciano te japanski veleposlanik u Berlinu Hiroshi Oshima.
Izvor: Povijes.hr
