Prije svega, Isus nije došao protumačiti patnju, nego je svojom dragovoljno prihvaćenom patnjom dao smisao čovjekovoj patnji. Njegovo uskrsnuće nije dokinulo patnju nego je pokazalo kako će na kraju izgledati naša budućnost, kamo vodi patnja prihvaćena s Bogom. Što smo više pritisnuti raznim oblicima patnje, to se više u nama rađa potreba za Bogom i vapaj da nam pomogne. U tom smislu izgovaramo riječi: dođi Kraljevstvo tvoje. Što znači kraljevstvo Božje o kojem je Isus toliko govorio? Živimo u svijetu kojem, u stvari, ne pripadamo. Taj svijet nas želi odvojiti od Boga. „Niste od ovoga svijeta kao što ni ja nisam“, rekao je Isus svojim učenicima. Kršćanin pripada Božjem kraljevstvu, a u ovom svijetu je samo privremeno. Naš život ide u smjeru vječnog života. No, dok tamo ne stignemo, valja nam proći kroz mnoge nevolje. Dolaskom Isusa Krista, Sina Božjega, među nas ljude započelo je ostvarivanje toga Kraljevstva. To je prva faza. Druga faza nastupa kada Duh Sveti obuzima apostole na Pedesetnicu i njegovom snagom oni osnivaju Crkvu – zajednicu Isusovih učenika. Crkva nastavlja Isusovo djelo i izgradnju tog Kraljevstva koje je s Isusom započelo. To Kraljevstvo polagano raste i postaje vidljivo u životima onih koji su iskreni vjernici. Kraljevstvo Božje je u stvari snaga i sila koju Bog šalje u ovaj svijet. To Kraljevstvo su oni koji su na Božjoj strani. Poput sjemena kojem treba vremena da iznikne, a još više vremena da izraste u biljku i donese svoj plod, tako i Božje Kraljevstvo nezaustavljivo raste do konačne pobjede. Ono još uvijek nije vidljivo u potpunosti i bit će tako sve do treće faze, a to je Isusov ponovni dolazak na zemlju (Sudnji dan). Tada će Kraljevstvo Božje preuzeti cijelu stvarnost i zavladati zauvijek nad svime i nad svima. Kad molimo dođi Kraljevstvo tvoje, onda molimo da Bog učini ono što mi ljudi ne možemo, da svojom silom pomogne i spasi čovjeka, da nam pomogne oduprijeti se silama Tame i Zla. To je vapaj čovjeka koji je slab pred naletom patnje i zla i vapije Bogu koji je jak i moćan. Moliti dođi kraljevstvo tvoje, također znači staviti se na Božju stranu u borbi protiv zla, ali istovremeno znači pokazati da dopuštam da me to Kraljevstvo mijenja, preodgaja i preobrazuje, da ne želim ostati isti (grešan) kakav sam bio do sada. Tko Očenaš moli bez srca, nabrzinu i rastrešeno, u takvom se neće dogoditi Kraljevstvo Božje niti će osjetiti njegovu snagu. Mnogobrojni su putevi kojima nam se Bog objavljuje i kojima nas dovodi u vezu sa sobom. Iskreno srce dirnuto Božjom ljubavlju i slavom što se otkrivaju u djelima Njegovih ruku. Osjetljivo uho čuje i shvaća poruke koje Bog upućuje preko prirode. Gospodin Isus nas, u molitvi Očenaša, potiče da molimo za dolazak Božjeg kraljevstva. Tumačeći Očenaš sv. Ciprijan veli da kraljevstvo označava samoga Krista: „Za njim danomice čeznemo da dođe. Žudimo da njegov dolazak brzo osvane. Pa kao što je on sam naše uskrsnuće, jer u njemu uskrsavamo, tako može biti i Božje Kraljevstvo, jer ćemo u njemu kraljevati“. U molitvi Gospodnjoj ponajprije molimo da se konačno ostvari Božje kraljevstvo drugim Kristovim dolaskom. Upravo se tu nalazimo pred određenim problemom. Nije, naravno, problem u samome dolasku Kraljevstva koje je već uspostavljeno, premda ne i posve očitovano; nalazimo se u fazi razvoja, sazrijevanja, izbora i priprave. Moleći za dolazak kraljevstva očitujemo želju da Bog kraljuje već sada u nama, da se njegovo kraljevstvo širi na zemlji svakim danom sve više, i da na kraju vremena on kraljuje nad svima živima u nebu. Duh Sveti uzdiže i proslavlja Spasitelja. Njegova je tako reći dužnost da nam predstavi Krista, čistoću Njegove pravednosti i veliko spasenje koje imamo u Njemu. Sam Isus kaže: „On će mene proslaviti, jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama“. (Iv 16,14) Duh istine je jedini uspješni učitelj božanske istine. Koliko je samo Bog ljubio ljudski rod, kad je dao svoga Sina da umre za njega i odredio svog Duha da bude ljudima Učitelj i stalni Vodič!
Urednik: Marko Martinović
