„Ljudi su gori nego živine. Pas koga hraniš, čuva te, čovjek koga pomažeš ubija te.“
August Šenoa
„Sve zlo je navalilo na nas bijedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput, ta gore nemože biti nego što je sada. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome bijednome narodu ikada pomoći?’ upitah se često za ovih zadnjih dana godine“.
U podijeljenom hrvatskom društvu autoriteta je sve manje pa se tim više čini zanimljivo jedno pismo koje savršeno oslikava Hrvatsku, njene probleme i aktualna događanja.
“Staro je ljeto, 31.12.1880. Svršeni su računi ove godine. Bila je, Boga mi, crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju…
Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, sve zlo je navalilo na nas bijedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput, ta gore nemože biti nego što je sada.
Da se ta crna godina i ljuto zavši, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome bijednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine.
Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojmovi…”
Bezvremeni tekst tog genija pisane riječi kao da je pisan jučer. Iako je svaka sličnost s današnjom situacijom posve slučajna, Šenoa je zapravo ovim malim fragmentom iz svog Dnevnika opalio šamar svim onim silnim političarima i “modernim prorocima” jer je proročki pokazao koliko je zapravo Hrvatska “napredovala” u protekle 133 godine.
Bilo je to posljednje Silvestrovo njegova života jer je već sljedeće godine, 13. prosinca 1881., Šenoa umro u 43. godini.
Ivan Remeta Johnny
{fshare}
Nedavno objavljeno:
Brak je zajednica muškarca i žene
