Nek ti bude u mislima , rečenica uvijek ova ,
ponosan na zemlju budi , svojih dragi pradjedova .
Djedovinu koju imaš , to je neko krvlju steko ,
budi uvijek u blizini , ne idi od nje predaleko .
Ne znam dal bi pradjedovi , danas na nas sretni bili ,
kad bi vidjeli prazna gnijezda , još koja su oni svili .
Dok su naši pradjedovi nekad , uživali tu u klopi ,
a ptići danas njihovi , svi odoše po ciloj Europi .
U Europu odoše , da zarade neke pare ,
djedovinu ostaviše , i za njome slabo mare .
Posjete je na par dana , samo ljeti kad je vruće ,
dok djedovina zarasta nam , u šikaru i gusto pruće ,
Koji vole djedovinu , i za Božić dođu slatko ,
a zbog posla u tuđini , tu ostanu vrlo kratko .
Svud po svijetu idi , i nek te prati tvoja zvijezda ,
ali nemoj zaboraviti nikad , iz kojeg si otišao gnijezda .
Jer znaš da ljudsko srce , za rodnim gnijezdom pati ,
i u stare dane dođi , svom se gnijezdu rodnom vrati .
stihovi — Stanko Novaković — Uskoplje
PODIJELI