DIJETE MIRA

126

Dijete mira 

Neki bračni par otišao je u unutrašnjost Nove Gvineje da donese Radosnu vijest plemenu Sawi. Pripadnici ovog plemena inače su živjeli na drveću, kao u nekim velikim košarama, iznutra obloženima travom. Tlo je uglavnom blatno zbog čestih kiša i konfiguracije terena. Dotad nisu imali dodira s vanjskim svijetom. Bračni par je sagradio malu nastambu na zemljištu između nekoliko sela. Pružali su im zdravstvenu pomoć, pokušavajući razumjeti njihov jezik i običaje. Mnogi domorodci su se naselili u blizini njihove kućice. Činilo se da domorodci cijene ono što su ovi misionari činili za njih.

 

Kad su  naučili jezik toliko da su se s njima mogli sporazumijevati, moj suprug je smatrao da je došlo vrijeme da im počnemo otkrivati Radosnu vijest o spasenju. Otišao je u jedno selo i govorio im o Isusu. Učinio je to kako valja, ali nije mogao razumjeti zašto ti ljudi pokazuju tako malo zanimanja za Isusov život. Nije ih bilo briga što je „najveći Duh“  (tako su oni nazivali stvarnog Boga) učinio za neko pleme (Židove) u udaljenoj zemlji. Činilo se da biblijsku vijest nije moguće primijeniti tako da bi je mogli razumjeti, dok misionar nije ispričao kako je Juda izdao Isusa. Odjednom su svi bili vrlo pozorni. Počeli su pokazivati razumijevanje i zadovoljstvo. Postalo je jasno misionaru da junak priče nije za njih bio Isus nego Juda.

 

Je li misionar pogrešno iznio životnu priču o Isusu? Nije. Problem je bio u tome što je u kulturi tog plemena najveće poštovanje uživala osoba koja je imala hrabrosti izdati svojeg najboljeg prijatelja. Kad su urođenici čuli ovaj događaj iz Evanđelja, dojmio ih je čovjek koji je mogao tri godine biti blizak moćnom čovjeku kakav je bio Isus, jesti s Njime, putovati s Njime, i na kraju Ga izdati a da nijedan od učenika nikada nije posumnjao u njega. Takvo izdajstvo nadmašilo je najbolje primjere kojima su se godinama divili.

Kako takvim ljudima iznijeti Radosnu vijest o spasenju? Mjesna kultura priznavala je i poštovala ponašanje potpuno suprotno Evanđelju. Misionarovo izlaganje Evanđelja bilo je jasno, snažno i uvjerljivo, gledano iz kuta ovog bračnog para, ali je bilo potvrda odvratnih postupaka ovih ljudi. Ljudi mogu razumjeti Evanđelje samo ako im ga izložimo u okviru njihova načina života. Ali što je u njihovoj kulturi moglo poslužiti kao analogija (usporednica) za povijest spasenja iznesenu u Bibliji?

 

U tih ljudi rat između sela mogao je izbiti za ma kakvu sitnicu; primjerice, nečija svinja zaluta i napravi neku štetu i evo jakog razloga za rat. Tako je opet izbio rat između dva sela, po tko zna koji puta kako je ovaj bračni par djelovao među njima. Ovi misionari su pokušali spriječiti rat, ali, bezuspješno. Konačno su, razočarani neuspjehom, kazali da će ih napustiti i otići drugim plemenima u kojima neće biti međusobne izdaje i ubijanja.

Budući da nisu htjeli izgubiti materijalne koristi koje su imali od njih (bolje sjekire, noževi, ogledala, lijekovi i drugo), obećali su da će sklopiti mir. Ali, kako netko može vjerovati u savez mira u sredini koja cijeni izdaju?

Međutim, ova izdajnička kultura dopuštala je izvršenje dojmljive i djelotvorne mirovne ceremonije. Ratnici iz obaju plemena stali su jedni nasuprot drugima na čistini između svojih sela u prašumi, u blatu. Iz sukobljenih plemena trebalo je donijeti po jedno malo muško dijete i dati ga neprijateljskoj strani. Trebalo je razmijeniti „Dijete mira“. Bilo je napeto. Tko će to učiniti? Tko će dati svoje dijete? U jednom trenutku, Kajowa – snažan mlađi čovjek odvojio se iz svojega ratničkog reda. Potrčao je prema svojoj kućici na drvetu. Brzo se uspeo ljestvama. Na suhoj travi spavao je njihov sinčić. Nježno ga je uzeo i ponio na mjesto pomirenja. Za njim je potrčala njegova žena, vičući: „Vrati mi dijete, vrati mi dijeti!“ No, Kajowa je otrčao a ona je pala u blato i ostala ležati, ridajući.

Donio je svojega sina i predao ga suprotnoj strani. Od njih je primio njihovo „Dijete mira“. Zamijenili su im i imena. Svi iz plemena, koji su bili voljni držati se saveza mira trebali su se izredati i položiti svoje ruke na „Dijete mira“, kao znak da će poštivati sklopljeni savez. Tako su plemena razmijenila „Dijete mira“.

 

Nakon ove ceremonije svi su pripadnici obaju plemena razmijenili darove i imena, tako da se svatko smatrao punopravnim članom drugog plemena. Svako pleme je čuvalo i štitilo svoje „Dijete mira“, jer su pripadnici tako bili sigurni da neće biti iznevjereni i napadnuti od druge strane dok je živo „Dijete mira“. Zašto? Dok su ta „Djeca mira“ bila živa nije smjelo biti rata među tim dvama plemenima. To je jamčio savez, ugovor, dogovor utemeljen na „Djetetu mira“. Taj pristup, sukladan  njihovoj kulturi, pomogao im je da mnogi među njima prihvate Isusa za Spasitelja.

 

Misionari su nakon ove ceremonije iznijeli tom plemenu ono što se dogodilo na Nebu. Izbio je rat. Lucifer se pobunio protiv Stvoritelja. I zbačen je na Zemlju. Prevario je prve ljude. Ali, Stvoritelj je toliko volio ljudski rod da je poslao „Dijete mira“. Dao je svojega Sina u osobi Isusa za pomirenje ljudskog „plemena“ s Nebom. Isus je bio čovjek, dao je svoj život za naš otkup i uskrsnuo i uznio se na Nebo. Opet će doći uzeti k sebi one koji žele čuvati taj savez mira.

Kada je Isus rođen u Betlehemu, poruka anđeoske pjesme bila je: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!“ (Luka 2,14) „Prorok Izaija ga naziva „Knezom mironosnim“ (Princom mira) (Izaija 9,6) „i njegova je misija da i Zemlji i nebu povrati mir koji je grijeh narušio. ‘Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodu Isusu Kristu.’ (Rimljanima 5,1) Tko god pristane da se odrekne grijeha i otvori svoje srce Kristovoj ljubavi, postaje sudionikom u ovom nebeskom miru.

 

Nema drugog temelja mira osim ovoga. Kristova milost, primljena u srce, suzbija svako neprijateljstvo; ona stišava sukobe i ispunjava dušu ljubavlju. Onoga tko je u miru s Bogom i svojim bližnjima, nitko ne može učiniti nesretnim. U njegovom srcu neće biti zavisti; zla sumnjičenja tu nemaju mjesta; mržnja ne može postojati. Srce koje je u skladu s Bogom ispunjeno je nebeskim mirom i širi  njegov blagoslovljeni utjecaj na sve oko sebe. Duh mira će se kao rosa spuštati na srca umorna i izmučena od svjetovnih sukoba.

Kristovi sljedbenici su poslani u svijet s viješću mira. Svaki onaj  koji tihim, nesvjesnim utjecajem svetog života otkriva Kristovu ljubav; svaki koji riječju ili djelom navodi drugoga da se odrekne grijeha i preda svoje srce Bogu, ubraja se među graditelje mira. „Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božji.“ (Matej 5,9) (Misli s Gore blagoslova, str. 44.45)

Moguća primjena:

Danas je svijetu, više nego ikada prije, potreban taj savez mira preko „Djeteta mira“ – Isusa. Pomirenje s Bogom. Dobili smo i „Dijete mira“ a dobit ćemo i nova imena i mir će trajati  koliko i to „Dijete mira“ – Isus, a to znači zauvijek.

 

Dr. sc. Ivan Đidara

PODIJELI