Pitanje:
Na jednoj facebook molitvenoj grupi čovjek je zatražio molitvenu potporu i napisao je da se moli i da pošteno radi i živi ali da nikako da izađe iz dugova i financijskih poteškoća. Jedna osoba je komentirala i dala savjet osobi da dâ desetinu od plaće u crkvu i da će dobiti blagoslov. Molim vas što vi mislite o desetini koja se daje od plaće u crkvu ili siromašnima i je li moguće da se na taj način može čovjek osloboditi dužničkog ropstva i prokletstva i da uđe u blagoslov?
Odgovor:
Poštovani!
Vi ste postavili pitanje koje je od velikog značaja za naš svagdašnji a i duhovni život. Kada promatram stvari iz vana imam osjećaj da smo nekako tu materijalnu stranu odvojili od duhovne i onda svoje prioritete stavljamo na materijalno. Interesantno je da je Isus veliki dio svojih propovijedi usmjerio na materijalne vrijednosti i novac. Kada Biblija govori o novcu i materijalnim vrijednostima, tada govori kao o sekundarnoj stvari koja je dio naše duhovnosti. Ono što je značajno je da sve što imamo, sve pripada Bogu, i Bog želi suradnju s nama i u materijalnim dobrima.
Za materijalne vrijednosti Biblija kaže: Moje je zlato, moje je srebro` – riječ je Jahve nad Vojskama. Hagaj 2,8. Iz ovog teksta možemo vidjeti da ukoliko mi tvrdimo da je nešto što imamo naše, tada ustvari uzurpiramo Božju imovinu. Biblija od svog početka pa do kraja naglašava pogrešnost življenja životnog stila “imati nešto”. Biblija govori da mi trebamo živjeti životnim stilom “biti nešto.” U običnom životu biti roditelj, majstor inženjer i sl. U duhovnom životu biti dijete Božje. Jednako tako Biblija nas upozorava da životni nivo koji nam Bog nudi nije preživljavanje, niti materijalni uspjeh, već život sa svrhom koju nam je Bog dao. Upravo zbog toga Bog je i dao preporuke kako da ne zaboravimo da je On gospodar svega što imamo. Sve što nam daje, daje nam da bi to koristili u Njegovoj službi. Upravo stoga u Bibliji ćemo na mnogo mjesta naći gdje Bog traži da mu vraćamo desetinu.
Što je to desetina i kako je ona nastala? U staro vrijeme na Orijentu ljudi su imali običaj da je najmanje što možeš nekome nešto dati je 10 (komada, desetina od cjeline ili sl) Ukoliko bi netko nekome dao ili tražio manje od toga, bila bi to ponižavajuća uvreda. I u Bibliji ćemo to načelo pronaći na više mjesta. Npr. Abraham traži od Boga da ne uništi Sodomu ukoliko u njoj nađe četrdeset pravednika. U daljnjem pogađanju s Bogom on spušta to na svega deset pravednika i ne ide niže jer tražiti manje bi bilo ponižavajuće. Drugi primjer je gdje Bog daje 10 zapovijesti, To je minimalni broj zapovijesti gdje u kulrurološkom razumijevanju Bog želi sačuvati naše dostojanstvo, a istovremeno pokazati da On od nas ne traži previše. Treći slučaj je da Danijel u ropstvu traži kuhara samo 10 dana radi ispitivanja. Manje bi bilo nepristojno. Takvih primjera ima više.
Stari Babilonci su imali običaj da od svojih prihoda koje ostvaruju izdvajaju desetinu i spremaju je kao mirovinski fond za stare dane. Najčešće bi taj fond aktivirali i tada bi njihova aktiva ostala cijela a oni bi od rente ili kamata mogli živjeti u svojoj starosti. Bio je to običaj koji je bio općeprihvaćen i u drugim narodima. Međutim, Bog od svog naroda Izraela traži da mu donose desetinu, jer im želi poručiti da svoju budućnost stave u Božje ruke. Prvi puta desetina se spominje kod Abrahama koji ju je dao svećeniku Melkizedeku kada se s njime sreo. Kasnije to postaje institucionalizirano. Od desetina koje su izraelci davali, živjeli su Levijevci i svećenici koji su radili oko hrama, i nisu dobili nasljedstvo u zemlji nakon ulaska u Kanan.
Poanta vraćanja desetine Bogu je da ne zaboravimo, da ono što imamo je Božje. Dogodilo se je da su Izraelci jednog trenutka prestali vraćati desetinu Bogu. Bog im je preko proroka Malahije objasnio uzroke njihovih problema i nedostatka blagoslova. Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: “U čemu te prikratismo?” U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju – govori Jahve nad Vojskama. Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva – govori Jahve nad Vojskama. Malahija 3,8-12.
Iz ovih Božjih poruka vidimo da je ne vraćanje desetine Bogu poprilično oštro okarakterizirano. Drugi prijevodi riječ “prikratiti” prevodi sa “zakidati ili okradati” Boga. Sasvim logično dolazimo do pitanja, kako možemo očekivati blagoslov od onog koga okradamo ili ga zakidamo.
Kada govori o desetini Biblija to govori kao o partnerstvo s Bogom. U tom partnerstvu Bog učestvuje sa 90% a mi svega sa 10 %. Kada se dijeli dobit, Bog mijenja ulogu i traži da mu vratimo 10% a sebi da zadržimo 90%. Dešava se da nakon takve transakcije mi zakinemo Boga sa onih 10% i onda očekujemo da Bog to ne zna i da nastavi sa blagoslovima kao da se ništa nije dogodilo. Nije li to nelogično, i sasvim razumljivo zašto nam u životu teško ide?
Ipak postoji opasnost da netko i daje desetinu jer zna da će mu to Bog vratiti mnogostruko. Takvo davanje je sračunato i to je davanje iz sebičnih pobuda. Bog ne odobrava takav oblik davanja i zbog toga Isus je rekao farizejima: “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Matej 23,23.
Mnogi misle da je jedini njihov problem u nekoj pobožnoj formi. Smatraju da kada bi samo pronašli taj ispravan model ponašanja, ispravan način molitve ili neki drugi oblik, svi problemi bi bili riješeni. Biblija govori o nekim modelima ponašanja, ali prije svega govori o odnosu Boga i čovjeka. Modeli ponašanja proizlaze iz tog odnosa. Bog bi želio suradnju s nama. On želi da mi budemo kanali njegovih blagoslova i u materijalnim stvarima. Stoga i davanje desetine je usko s time povezano. Interesantno je primijetiti da u Novom zavjetu nemamo tekstova koji zagovaraju davanje desetine. Jedino mjesto koje na to poziva je već Isusova spomenuta izjava farizejima. Ali ono što imamo u Novom zavjetu je daleko “rigoroznije.” Kada tražim u Novom Zavjetu o davanju tada su stvari malo drukčije: Isus kada nekog poziva da da on kaže “prodaj sve” pa hajde za mnom. On ne kaže, prodaj sve, daj desetinu siromašnima i hajde za mnom, već sve daj siromašnima. Gledajući siromašnu udovicu koja je dala samo dvije lepte, Isus ju pohvaljuje jer je ona dala sve što ima. Prvi učenici nakon pedesetnice prodavali su sve i davali u Božje djelo.
Ukida li Novi zavjet desetinu i traži nešto više. Ja tako ne vidim. Vidim da u Novom zavjetu Krist želi prvenstveno srediti odnosa između Boga i nas. Mi moramo znati da sve što imamo pripada Bogu. Bog od nas očekuje da mu damo sve. Na koji način. Gotovo uvijek u Bibliji ćete pronaći da Bog od nas traži da mudro upravljamo sa novcem koji nam On daje. Naši problemi sa dugovima i dužničkim ropstvom su uglavnom jer smo se pouzdali u sebe a ne u Boga. Jednog trenutka smo mislili da smo mi vlasnici sredstava koja nam Bog daje i da sa tim sredstvima možemo raditi što god želimo. Ulazili smo u neodgovorne dugove i sada imamo problema. Da se razumijemo, ja ne generaliziram da su svi dugovi neodgovorni, ali još uvijek ostaje pitanje našeg odnosa s Bogom. Puno puta dižemo kredite da bi zadovoljili neke naše sebične želje i prohtjeve a ne neke potrebe. Radosna je vijest da nas Bog i tada želi izbaviti. On je gotovo uvijek izbavljao ljude iz neprilika i nevolja u koje su sami ušli, samo ako su Ga molili.
Stoga ostaje pitanje kako sustav desetine funkcionira danas? Pokušat ću to opisati slikovito. Ako sam umirovljenik i mirovina mi je 2000 kn. Bog očekuje od mene da mu vratim 200 kn a sa 1800 da preživim. Malo, reći ćete, ali vas izazivam da to probate. Davanje desetine je jedino mjesto gdje Bog dozvoljava da ga iskušamo. Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov. prenosi prorok Malahija. Ostatak od 1800 kn je Božji novac, a vi ako pripadate Bogu, tražite od Boga da vam omogući preživljavanje sa toliko malo novaca. Bog će to omogućiti, jer On je ipak svemogući Bog. Njemu ništa nije nemoguće. Isus je sa pet kruščića i dvije ribe nahranio 5000 ljudi a da ne bi vama omogućio da preživite mjesec dana. U odnosu na pet kruščića i dvije ribe, vi posjedujete čitavo bogatstvo. Međutim, ako radite i plaća vam je 5 000 kn. Vi tada trebate Bogu vratiti 500 kn a ostatak od 4500 kn trošiti za vaš svakodnevni život. Vjerojatno će vam nedostajati novca za još neke potrebe, ali tada ne uskraćujte Boga, već napravite neke reforme u svojim navikama. Međutim, plaća vam je 10 000 kn. Bogu vraćate njegovu desetinu, a sa 9000 kn živite. Bit će to iznos s kojim će te vjerojatno moći solidno živjeti i plaćati svoje račune pa čak i neke želje. Sada uzmimo da je u Hrvatskoj iznos plaće od 20 000 kn mjesečno iznos kojim možemo zadovoljiti sve svoje potrebe i da nam ništa ne više ne treba. Što onda činiti. I tada ćemo Bogu vratiti Njegovo, a sa ostatkom živjeti. Međutim ako bi imali plaću veću od 20000 kn, npr 50000, tada će te opet Bogu vratiti desetinu a razliku od 20 000 tisuća kuna će te upotrijebiti za Božji posao. To ne mora uvijek značiti da će te dati crkvi ili siromašnima. To trebaju biti sredstva kojim će te vi poboljšati ili unaprijediti život ljudi oko sebe (poduzetnici će otvarati nova radna mjesta za nezaposlene i sl). Bog od nas traži odgovornost za upravljanje s novcem. On nas želi naučiti upravljati s novcem i upravo zbog toga traži da mu vratimo desetinu. Jedan pisac je napisao jednu rečenicu koju parafraziram: “U rukama Božje djece, novac je hrana za gladne, odjeća za gole, sklonište za beskućnike.” Ovim samo želi reći da ako nam Bog da više novca, On tada od nas traži i veću odgovornost.
Jednom prigodom sreo sam jednog mladića koji je doživio obraćenje i tada je, svaki puta kada bi dobio plaću, cijelu plaću davao u crkvu. U obitelji je zbog toga imao problema. Kada sam to saznao, ukorio sam ga i rekao mu da je neodgovoran. Bog traži samo desetinu, a sa ostatkom on treba naučiti odgovorno upravljati.
Na kraju ostaje pitanje, kome to dati? U novom Zavjetu opisano je davanje za napredak evanđelja. Sva sredstva su ulagali na evangelizaciju. Smatram da ta Božja desetina treba biti uložena u evangelizaciju i promidžbu Kraljevstva nebeskog. Na žalost, mnoge crkve su izgubile tu viziju i evangelizaciju više doživljavaju kao biznis gdje izvlače određene iznose novca radi svog vlastitog prosperiteta. Ipak neke zajednice to organizirano provode. Stoga kada dajete desetinu, ukoliko imate povjerenju u svoju crkvu da će tim novcem ona najbolje napraviti promociju Kraljevstva nebeskog, tada dajte to u svoju crkvu, ukoliko vam se čini da to možete uraditi bolje sami, uradite to sami ili pomognite materijalno one grupe ili pojedince koji to kvalitetno rade. Pomoć siromašnima je također oblik gdje možete to uložiti. Ipak nikada nemojte zaboraviti ono glavno načelo koje je opisao sveti Pavao: Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. 2. Korinćanima 9,6-12.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi svojim obilnim blagoslovima.
Zvonko Presečan
