Hvaljen Isus i Marija!
Drage sestre i braćo u Kristu, nadam se da imam radosnu vijest, za mene je itekako bila, velik dar i poklon s neba. Pisala sam do sada i slala neka svoja svjedočanstva koja sam doživjela u mojoj vjeri i kako mi je Bog uvijek javljao nekim svojim putem da je tu, da me voli. Ako mu se predam u molitvi i vjeri, sve je prisutniji, naravno, jer onda se moje srce otvara i u zadnje vrijeme sam intenzivnije u molitvama i misama. Možda sam negdje u dnu moje duše poželjela da mi se On nekako živo objavi, naravno, ne mislim sada da sam tražila Njegovu potvrdu da postoji, jer On je velik i uvijek tu. Priznajmo sami sebi, da i ne znamo to, svi smo sretni za neki mali znak. Nevjerni Toma je bio Isusov učenik i sljedbenik, jeo je s istoga stola, spavao pored Njega, hodao Njegovim stopama i uz Njega i kada je najviše trebao povjerovati, tražio je da dotakne Njegove rane.
Naravno da nismo zakazali, ali sretni smo za svako novo svjedočanstvo koje nam možda još više ojača vjeru, a onda veliko čudo mi se dogodilo i želim ga s vama podijeliti – ja koja živim 27 godina, kako sam već pisala o sebi, u ovom velikome gradu i redovno idem na svete mise i nikada na misi mi nitko nije rekao da mi je pred nosom (a to znači oko 100 km) crkva u kojoj već 500 godina stoji križ na kojem, braćo i sestre, raste prava brada i kosa našega Isusa Krista. Tu je i samostan koji nažalost više nije otvoren, ali ima časnih sestara koje dolaze i redovno održavaju katoličku školu za djevojčice u samostanu. Nikada nisu širile ovu vijest. Pitala sam ih zašto i odgovorile su: “pa dolazili su znanstvenici i svjetski naučenjaci, stalno su tražili dokaz “katoličke prevare” ovome Božanskom čudu i ništa nisu pronašli, odjednom više ne dolaze”. Tko zna o kakvom se prirodnom fenomenu ovdje radi, i počujte ovu skromnost, što su rekle dalje: “Ovo je naš poklon, zar teba stvarati atrakciju? Bog će već dovesti sam koga želi“ Evo i ja ovom slikom dovodim vas. A mi, dragi moji u Kristu povezani, znamo da nije fenomen kojeg bi priroda mogla odraditi , a da nije bilo Božje volje. Eto, tako i kod mene 27 godina nisam niti znala za ovu milost, meni je ovo jučer bila velika potvrda Isusova da nam je vjera živa.
Niti u crkvi nisam čula za ovu crkvu i taj čudesan križ, već kako Bog ima svoje puteve i načine, da, čitate dobro, u petak kod frizerke, kada sam joj rekla da se spremam u Marijino svetište u koje odlazim bar dva puta godišnje Altötting, ona me je uputila i rekla da redovno ide u tu crkvu i iznova se divi i puni dušu ovom božjem očitovanjem, pa bi možda rekla za današnje doba za možda nekog nevjernoga Tomu – pogledaj ovo, časna mi je dozvolila da slikam za vas
Božji blagoslov
Svjetlana L.
Objavljeno:
