Crkva treba osvjetljavati Božje lice, a ne svoje

102

Duhovne vježbe: Crkva treba osvjetljavati Božje lice, a ne svoje

 

Papa i članovi Rimske kurije na duhovnim vježbama – OSS_ROM

 

Crkva treba znati „povući se u stranu“ i učiniti da u njezinu navještaju blista Božje lice a ne ona sama – ustvrdio je otac Ermes Ronchi u četvrtom razmišljanju duhovnih vježbi za Papu i Rimsku kuriju, koje drži u kući „Božanskoga Učitelja u Aricci. U jutrošnjem je razmišljanju otac Ronchi govorio o Petrovoj ispovijesti vjere. Isus je na osami sa svojim učenicima; oni sami sa svojim Bogom. U toj tišini Isusov upit sliči na nekakvo „istraživanje javnoga mnijenja“: „Za koga drže ljudi Sina čovječjega?“

 

Najbolji posao mojega života

U sličnoj tišini u Aricci, otac Hermes Ronchi postavlja isto pitanje papi Franji i njegovim suradnicima iz Kurije. „A vi za koga me držite?“ Isus želi reći svojima kako se ne trebaju zadovoljiti s onim što narod govori, jer se vjera ne širi pričanjem. Isus ne traži usmeni odgovor, već osobe. Ne traži definicije već zauzimanje: što ti se dogodilo kad si me sreo? Isus je učitelj srca, ne drži lekcije, ne predlaže odgovore, već potiče na ispitivanje vlastite nutrine. A ja bih želio da mogu odgovoriti: susret s Tobom bio je najbolji posao mojega života! Ti si najbolje što mi se moglo dogoditi – ustvrdio je otac Ronchi.

 

Vjera se ‘miče’

Tko sam ja za tebe?, tako pitaju zaljubljeni – veli voditelj duhovnih vježbi. A najviše začuđuje to što Isus „ne indoktrinira nikoga“. Učenici se ne trebaju bojati da moraju dati unaprijed pripremljen  odgovor, „ ne trebaju sastavljati neko Vjerovanje“. Isusa zanima samo to jesu li oni otvorili srce. Tvrdnja, kao što tvrdi Petar, da je Krist „Sin Boga živoga“ ima smisla samo ako je Krist „živ u nama“. Naše srce može biti kolijevka ili grob Božji – istaknuo je otac Ermes dodajući:

Želite zaista znati nešto o meni, veli Isus, a istodobno i o sebi? Pozivam vas na sastanak s čovjekom na križu; s onim koji je postavljen visoko. Prije toga, u četvrtak, na sastanak s onim koji je stavljen nisko, koji se opasao brisačem i sagnuo da svojima opre noge (…) Pavao ima pravo: kršćanstvo je sablazan i ludost. Sada shvaćamo tko je Krist: on ljubi onoga tko ga izdaje. Ne lomi nikoga, lomi sebe. Ne prolijeva ničiju krv, prolijeva svoju. Ne žrtvuje nikoga, žrtvuje sebe – ustvrdio je voditelj duhovnih vježbi.

 

„Reflektore“ uperiti na Krista

Sve do onoga pitanja u tišini, učenici još nisu shvaćali što će se dogoditi s njihovim Učiteljem. Stoga im Isus jasno veli da narodu ne govore ništa. Zapovijed je stroga a odnosi se i na cijelu Crkvu, jer smo katkada propovijedali izobličeno Božje lice. Mi crkvenjaci „izgledamo svi isti“ – iste geste, riječi, odijela. Ali ljudi nas pitaju: „Govori mi o svojem iskustvu o Bogu“. Krist pak nije ono što govorim o njemu, već ono što živi od njega. Mi nismo posrednici između Boga i ljudi, pravi posrednik je Isus – zaključio je otac Ronchi dodajući:

Moramo poput svetoga Ivana Krstitelja pripraviti put i potom se povući u stranu. „Zamislite ljepotu neke crkve koja ne pali reflektore da osvijetli sebe već nekoga Drugoga. Pred nama je još dug put! Valja se poniziti (…) Isus ne veli ‘uzmi moj križ’ , nego svoj, svatko svoj (…) Božji san nije beskrajna povorka muškaraca i žena s njegovim križem na leđima. Nego ljudi na putu prema boljem, veselijem i kreativnijem životu, koji se plaća cijenom čvrstoga zauzimanja i ustrajnosti, ali i slatkom cijenom, svjetlom: Uskrsnut će treći dan!

 

Izvor: Portal Vatikanskog radija na hrvatskom jeziku

 

PODIJELI