Na srid sela Crkvica stoji
Krivudav put do nje nas vodi,
U toj Crkvi od kamena staroj
Ljubav Krista za nas se rodi.
Nije vam ona od suvoga zlata
Ni od dijamanata Ona vam nije,
Kamen tu na kamenu je ljudi
Svakom od nas se raduje i smije.
I svaki puta kad u Nju uđem
Neka toplina zagrli me Njena,
Crkvica mala, Ljubavi puna
I ako je sva ona od kamena.
U Njoj se ljudi Nediljom stisnu
Ko Obitelj baš velika tu je,
Tu se moli srcem i Dušom
Tu se pisma u Slavi baš čuje.
Crkva je Kuća Božija ljudi
I u Njoj nas Bog sviju čuje,
Tu se sa Njim vesele Duše
Jer u njoj Ljubav Božija tu je.
Usrid sela još Crkvica stoji
I njen zvonik mali od prije,
Tu još ona puk svoj taj mali
Sa nježnošću i Ljubavlju grije!
14.03.2017. Brat Bojan.
