- tjedan kroz godinu
Nedjelja, 28. 1. 2018.
ČITANJA: Pnz 18,15-20; Ps 95,1-2.6-9; 1Kor 7,32-35; Mk 1,21-28
Prvo čitanje: Pnz 18, 15-20
Podignut ću proroka i stavit ću riječi svoje u njegova usta.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ’Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 95, 1-2.6-9
Pripjev:
O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
Drugo čitanje: 1Kor 7, 32-35
Djevica se brine za Gospodnje, da bude sveta.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mk 1, 21-28
Učio ih je kao onaj koji ima vlast.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Riječ Gospodnja.
Uvod
Danas će te puno puta čuti neka predavanja od ljudi za koje se pitate jesu li oni kompetentni o tome govoriti. Upravo zbog toga kompetentnost dokazujemo završetkom škole ili studija za taj predmet. Također postoji kompetentnost i za duhovne stvari. Međutim, u duhovnoj sferi, pored obrazovanja potrebna je i nadahnutost Svetog Duha kako bi Riječ koja se izgovara našla mjesto u srcima ljudi.
U vrijeme dok je Isus živio na zemlji, situacija je bila slična. Rabini i učitelji Zakona govorili su narodu duhovne veličine, ali to su bile puste fraze i neke duhovne parole slične onima kakve su danas u stanju izmisliti političari. Ti Rabini i učitelji Zakona su se pozivali samo na kompetenciju proizišlu iz njihovog obrazovanja. Međutim, Isusov govor bio je potpuno drukčiji. Kada je Isus govorio, ljudi su osjetili snagu Duha Svetoga koji ih je osvjedočivao u Istinu, a najveća Istina u koju su trebali biti osvjedočeni je bila da je Isus Sin Božji.
Tome su se čak i čudili jer su znali da Isus nema školsku naobrazbu, ali njegove propovijedi su imale posebnu silu koju su mogli teško objasniti. Upravo zbog toga njegove govore su doživljavali kao govore onoga koji ima vlast, tj kompetenciju. A Isus je to stvarno imao.
Isus je često govorio u sinagogama. Međutim njegova propovijed je izgledala sasvim drukčije od propovijedanja farizeja i učitelja Zakona. U svom propovijedanju usuđivao se dovoditi u pitanje sve do sada utvrđene tradicionalne vrijednosti, a iznosio im je one važne istine kojima im je pokazivao kako ih Bog ljubi. Do sada, uglavnom su slušali od učitelja Zakona i rabina propovjedi o Božjoj strogosti, Njegovom strogom zahtjevu pokoravanju Zakonu, o židovskim pravilima i sl. Međutim Isus odbacuje tu propovijedačku tradiciju iznoseći im onu najvažniju vijest a to je Božja ljubav.
Homilija
Kako zamišljamo Boga? Kakvu sliku o njemu imamo? Mislim da je to najvažnije pitanje na koje moramo imati odgovor, jer o odgovoru na to pitanje ovisi naš stav prema čovjeku kao Božjem stvorenju.
Kada razmišljam o Isusovim propovijedima, meni se doima njegov pristup kojim je to iznosio. Tadašnja vjerska elita maksimalno se trudila kako bi narod učila da bude poslušna Božjem Zakonu. Učiti ljude da budu poslušni Božjem Zakonu nije loše, međutim, oni su se ponašali kao neki advokati koji su tražili načina da svaku situaciju dovedu u neku zakonsku formu. Vanjska obilježja ponašanja, za ove rabine i učitelje Zakona su bili primarni. Navest ću samo jedan primjer. Jedan židov subotom je smio napraviti maksimalno tisuću koraka. Po njihovom pravilniku subotom je smio putovati jedino na vodi. Očito se mislilo da ako si na nekom brodu, tada ne možeš određivati hoćeš ili nećeš putovati. No domišljati Židovi su i tu doskočili. Ukoliko bi možda subotom trebali putovati, tada bi na magarca kojeg bi jahali, stavili mijeh s vodom sjeli na mijeh, i smatrali su da bi takvo putovanje bilo sukladno njihovim pravilima.
Isus ne raspravlja o takvim pravilima. On im govori mnogo uzvišenije stvari. Sjetite se samo govora na Gori, gdje Isus čak držanje Zakona radikalizira. “Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.“ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne `Glupane!`, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: `Luđače!`, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Mt. 5,21.22. Očito je slušajući Isusa, tadašnja vjerska elita si postavljala pitanja. Nije li to od Isusa bilo malo drsko. Tko je On da se postavlja tako da ruši već jedan ustaljeni uhodani sustav. Gledano to sa naše pozicije u vremenskom odmaku, mi znamo tko je bio Isus. On je imao pravo mijenjati ono što nije odgovaralo stvarnom opisu Božjeg karaktera. Reći, ovako je pisano, a ja vam kažem, može reći samo onaj koji je ravan Bogu, a to je Isus Krist.
Ipak, jeli to bilo nešto novo što je Isus govorio. Nije. Sve to je već bilo objašnjeno u Starom Zavjetu, ali vjerska elita je to drukčije protumačila. U Starom Zavjetu Božji Zakon definiran je kao Zakon ljubavi. Kada su učitelji Zakona citirali Isusu, „Ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom, a bližnjega svojega kao samog sebe,“ oni su citirali tekst koji je zapisao Mojsije u Ponovljenom Zakonu 6,5. Već u samom početku Mojsije je vrlo precizno definirao temelj Božjeg Zakona.
Deset Zapovijedi kao moralna načela koja i danas uvažavamo nisu ništa drugo do proširenog opisa kako ljubiti Boga i kako ljubiti bližnje. Biblija kaže da je grijeh prekršaj Zakona. To je zasigurno neupitna činjenica, ali grijeh je nešto gore, nešto više. Kada god dođemo na Ispovijed, tada ispovijedamo grijehe koje smo počinili. Također kao što je sv. Jakov rekao: Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je. Jak. 4,17. I takve grijehe ispovijedamo. Svakako to ima smisla i to trebamo raditi. Međutim, jeste li nekada pomislili da suština grijeha nije u onome što smo loše učinili, već u onome što nismo učinili. Ako nismo pokazali ljubav prema nekome, a za to smo imali prigodu, mi smo počinili veliki grijeh. Najveći grijeh je suštinski ne pokazivanje ljubavi.
S druge strane, čak onaj grijeh koji smo počinili, počinili smo ga prije samog čina. Ubojstvo je veliki grijeh. Međutim, taj grijeh je počinjen prije nego što bi netko počinio sam čin ubojstva, jer nije pokazao ljubav prema čovjeku. Preljub je grijeh, ali je to učinjen grijeh prije samog čina, jer onaj koji čini preljub ne pokazuje ljubav prema svom partneru, prema osobi s kojom se čini preljub, pa ni prema sebi. O Bogu da i ne govorimo.
Isus radikalizira grijeh i smatra ga rak-ranom čovječanstva. On nije tako benigni da ga se može riješiti samo ne činjenjem grešnih djela. On je mnogo više i teže. Grijeh je odvojenost od Boga. Starozavjetni prorok Izaija je poručio: Nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Izaija 59,2. Upravo zbog toga Isus može s pravom govoriti kao onaj koji ima vlast, jer zbog rješenja problema grijeha, Isus je i došao na zemlju, kako bi nas spasio od te smrtonosne duhovne bolesti.
Želio bi istaknuti još jedan aspekt Isusove vlasti, tj. njegovog govora kao onaj koji ima vlast. Primijetio sam u nekim dijelovima naše domovine kako se neki roditelji u odgoju svoje djece iznad svega bore da ih se njihova djeca boje. Za njih je samo važno da ih bezuvjetno slušaju. U takvim obiteljima nije ni malo strano obiteljsko nasilje, jer o ljubavi nitko i ne razmišlja. Nešto slično Židovi u Isusovo vrijeme su na taj način doživjeli Boga. Isus sa punim autoritetom ruši tu sliku i iznosi jednu mnogo ljepšu, a to je da je Bog ljubav.
Židovska duhovna elita učila je narod kako su zdravlje i materijalno bogatstvo Božji blagoslovi, i dokaz Božje naklonosti, dok su bolest i materijalno siromaštvo Božja prokletstva i dokaz Božje srdžbe. Koliko li su samo ovu duhovnu elitu pogađala Isusova djela, djela ljubavi. On nije liječio samo akutne bolesti, već je liječio one kronične. On liječi čovjeka koji boluje 38 godina od nepokretnosti. On liječi čovjeka slijepog od rođenja i još mnoge bolesti čiji je uzrok bio općenito grijeh, a ne grijeh pojedinca. Radost zbog izlječenja kod ovih ljudi bila je veća mnogo puta zbog skinute etikete čovjeka pod Božjim prokletstvom. Kristovo djelovanje i Njegovi govori bili su toliko različiti od tadašnje duhovne elite i za očekivati je bilo da bude od njih neprihvaćen. Njegov autoritet je upravo dokazao sa svojim djelima. One koji su Židovski vođe smatrali prokletima, Isus ih smatra blagoslovljenima. Da bi to dokazao, skida s njih taj teret bolesti zbog koje ga tako smatraju. Upravo zbog toga su Isusovi slušatelji Isusa smatrali kao onog koji ima vlast. Smatrali su ga vjerodostojnim.
Vjerodostojnost je izuzetno važan segment naše duhovnosti. Možemo to nazvati i dosljednost. U našoj domovini, danas se veliki broj ljudi smatra kršćanima. Mi se tome radujemo i očekujemo da bi zbog toga u našoj domovini trebao biti raj. Međutim, ono što je karakteristično, to je obespravljenost mnogih građana, radnika i seljaka, koji su, pogotovo ako su mlađi, pobjegli iz svoje domovine glavom bez obzira. Kako je moguće da u našoj Hrvatskoj ima toliko ljudi koji doslovno pate, a naša država trebala bi biti slika raja koju nam Krist priprema, jer se smatramo kršćanima, oni koji slijede Krista? Kako je moguće da se vlast umjesto službe koristi za osobni probitak? Karakteristika današnjeg vremena je upravo onakva kakvu je po nadahnuću Duha Svetoga opisao sveti Pavao u svojoj poslanici Timoteju. A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 2. Timoteju 3,1-5. Možda mislimo da ovaj opis koji sveti Pavao opisuje je opis nekih pogana. Ne. Ovo je opis ljudi koji se nazivaju kršćanima. Međutim, njihovo takvo duhovno stanje mogli bi nazvati jednom riječju, nedosljednost ili nevjerodostojnost. To je stanje kada se jedno priča, a drugo radi.
Možda mislimo kako se taj opis nas ne tiče. Međutim, kada ste u teškoj situaciji, ne dešava li vam se da za svoje probleme krivite druge. Da se razumijemo, možda drugi i nose veliku odgovornost za sve zlo koje nam se dešava, ali jesmo li si postavili pitanje, koja je u svemu tome moja odgovornost.
Jedan moj prijatelj koji je poduzetnik, pričao mi je o problemima koji mu se dešavaju u poslovanju. Naravno, opisivao je sve probleme od nedorečenih Zakona do devijantnog ponašanja pojedinaca i sl. A tada je zaključio. Nemam pravo govoriti protiv korupcije, jer sam i sam davao novac onima koji su mi mogli osigurati posao. Ne smijem govoriti protiv porezne uprave jer sam gotovo uvijek kada bi vidio priliku utajio porez ne izdajući račun za izvedene radove. Ne smijem osuđivati nikoga zbog mog problema sve dok sam spreman praviti moralne kompromise. Takvi ljudi vrlo dobro znaju što je dobro, a što nije, međutim oni su nedosljedni. Mnogo puta će se dogoditi da baš oni koji najviše prave moralne kompromise, viču i galame protiv anomalija koja se događaju. Oni to rade samo zbog toga da bi odvukli pozornost sa sebe ka nekom drugom. Malo tko će, kao moj prijatelj, priznati svoju odgovornost. Uvijek će za takvo ponašanje, po njima, biti odgovoran netko drugi. Ako ih pitate zašto to rade, odgovor bi bio, „to svi rade.“ Upravo takvo stanje ih dovodi u situaciju da budu nevjerodostojni i nedosljedni. Vjerodostojan i dosljedan čovjek, vjernik, roditelj ili netko drugi, uvijek će živjeti onako kako govori.
Osvrnuo bi se na još jedan detalj iz ovog evanđeoskog opisa. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Čitajući ovaj detalj, nameće mi se pitanje, kako je moguće da u sinagogu dolazi čovjek koji je opsjednut nečistim duhom. Očito je pred javnošću ovaj čovjek bio normalan. Vjerojatno drugi nisu znali za njegov problem. Sve dok su Rabini i učitelji Zakona u sinagogi iznosili svoje beživotne propovijedi, đavao se nije bunio. Na Isusovu propovijed nije mogao ostati indiferentan. Pobunio se je i protestirao pokušavajući privući pozornost na sebe. Ono što se dogodilo je da je Isus otjerao nečistog duha iz ovog čovjeka. Isus Krist i Sotona ne mogu zajedno.
Možda mislimo kako se to dešavalo samo u Isusovo vrijeme. Međutim, Isus je obećao da će to biti i u naše vrijeme. Nešto prije svog uznesenja on je svojim učenicima ostavio nešto značajno. Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Matej 10,8. Isus, kao glavni osnivač svoje Crkve je svojim učenicima, dao punomoć da imaju vlast i to direktno od Boga koji su tu Kristovu punomoć predali Njegovoj Crkvi kao baštinu. Svatko od nas može uživati u toj Kristovoj baštini. Jedini uvjet je vjerodostojnost.
Bog nas preko svoje Riječi poziva da napredujemo u spoznaji. Zato je jako bitno da napredujemo u toj spoznaji na način da proučavamo i čitamo Sveto Pismo. To je način da bolje upoznamo Kristov karakter i karakter našeg Nebeskog Oca. To je način da bolje upoznamo tu beskrajnu ljubav, tu beskrajnu milost koja se očituje u našem životu više nego što smo u stanju zamisliti. Ipak, koliko god to izbjegavali, naša će spoznaja, zavisno o okolnostima, biti različita. Isus je rekao da nas informacije o Njemu neće baš previše pomoći na našem putu spasenja. On traži da vršimo Njegovu volju. To samo znači da bi trebali vršiti Njegovu volju sukladno spoznaji koju imamo.
Isus je ispričao jednu prispodobu o gospodaru koji je otišao na put i svoje blago podijelio slugama dajući im talente u blagu koje je imao, jednome pet, drugome dva a trećemu jedan. Prva dvojica su radili s ovim blagom i stekli još toliko, dok je ovaj treći koji je dobio jedan, to blago zakopao. Kada se gospodar vratio, sluge su podnosile izvješće o svom radu. Gospodar je pohvalio ovu dvojicu i dao im je da i dalje upravljaju s tim bogatstvom. Međutim ovaj treći opravdavao je svoj postupak strahom od svog gospodara. `Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!` Mt. 25,24.25
Interesantan mi je odgovor ovog gospodara koji u ovoj prispodobi predstavlja našeg Gospodina. On uopće ne ispravlja pogrešan stav ovog sluge. On ga ne kori zbog loše slike koju o njemu širi, ne demantira to što govori nikakvim argumentima, jer malo prije je pokazao prema ovoj dvojici velikodušnost ostavljajući im stečeno blago. On osuđuje ovog slugu zbog nedosljednosti. `Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.` Mt. 25,26.27.
Danas će te se možda sresti s pripadnicima drugih vjerskih zajednica. Gotovo svi do jednoga tvrdit će vam i Biblijom dokazivati da su oni jedini u pravu. Zasigurno se po nekim pitanjima od njih možemo naučiti, ali zasigurno nas Bog neće osuditi zbog po njima pogrešne spoznaje koju bi možda imali. Bog će nam suditi zbog nedosljednosti. Sudit će nam zbog stvari koje znamo a ne sprovodimo ih. Znamo da je grijeh lagati, a mi ogovaramo i lažemo jedan na drugoga. Znamo da je grijeh ubiti, a mi mrzimo nekoga i godinama s njime ne pričamo. Znamo da je grijeh uzalud spominjati Božje ime, a mnogi se usuđuju psovati Boga, Njegovog Sina Isusa i Njegovu majku Mariju. To čine i tvrde da su vjernici. Mole za blagoslov od Boga, a psuju ga. Nije ni čudo što nas Bog ne može blagosloviti. Ne može nas blagosloviti jer smo nedosljedni.
Pozivam vas da danas donesemo novu odluku. Odlučimo da ćemo rasti u spoznaji našeg Gospodina Isusa Krista na način da redovito idemo u crkvu i da proučavamo sveta Evanđelja. Ali ono što je važnije je da ono što smo spoznali, da to i živimo. Živimo evanđelje sukladno spoznaji koju imamo. Ne samo Bog, već i ljudi oko nas smatrat će bas vjerodostojnim.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
