U miru svoje duše , čekaš jutro , dan pa veče ,
dok Neretva tiho , ta zelena kroz Mostar teče .
I dok teče mirno , svojom ljepotom prkosi ,
i što joj se na putu nađe , sa sobom ona nosi .
Dok obale svog korita , nježno zapljuskuje i mije ,
mnoge tajne Neretva , u sebi sama krije .
I sve tajne koje čuva , nikom neće reći ,
dokle god bude , vjekovima teći .
Sa silom svojom može , i mostove da ruši ,
a i ljepotom može biti , odmor ljudskoj duši .
Ona će uvijek vjekovima , svojim tokom ići ,
kad je mirna i tiha , uvijek joj možeš prići .
I ona ima svoj period , kada ima krizu ,
iz daljine osmatraj je , ne prilazi joj tada blizu .
Ona je biser Herceg Bosne , tko pupoljak u cvijetu
ima prednost koju nosi , da je najhladnija na svijetu .
Stanko Novaković – Usjkoplje
