Autor: PUT,ISTINA I ŽIVOT
Budi sebedaran i imat ćeš mir i radost u srcu
Sreo sam mnoge ljude koji se smatraju velikim vjernicima ali im se to na licu ne primijeti. Pojedini vjernici umjesto da nose radost u srcu i blagi smiješak na licu, baš suprotno, nose tugu i gorčinu. Na licu im nema osmjeha, oči su im pune tuge, žale se na nezadovoljstvo, bezvoljnost i na depresiju.
Nisam liječnik da im dijelim dijagnoze, ali sam zapazio da mnogi konstantno dolaze u molitvene zajednice, odlaze na duhovne obnove, hodočašća i na Svetoj Misi su svaki dan, ali nažalost pomaka nema.
U razgovoru s takvim osobama doznajemo da su mnogi od njih imali grešnu i burnu prošlost, mnogi sami za sebe kažu da su izranjavani na srcu i duši i da nisu sposobni normalno funkcionirati, kako u ispunjavanju svojih staleških i ovozemaljskih dužnosti, tako i vjerskih.
Nažalost, nemaju snage moliti, mole za sebe, ali za druge nemaju snage moliti. Kažu – molit ću kad duhovno ojačam i kad mi zacijele rane. Susrećem tako mnoge ljude koji godinama posjećuju seminare i duhovne obnove, hodočašća, molitvene zajednice ali nekakvih uočljivih promjena na njima – nema.
Tako sam upoznao osobe koje znaju sve o katoličkoj vjeri kao da su završili teologiju i nekoliko fakulteta, tumače Sveto Pismo poput svećenika, ali opet u njihovim životima se ništa konkretno ne događa. Bez obzira na to znanje i na svakodnevno sudjelovanje na Svetoj Misi, pribivanje u zajednicama i molitvenim grupama, mnogi i dalje ostaju nesretni.
Uočio sam da je najveći problem zapravo u tome da pojedinci ne žele mijenjati sebe nego druge ljude oko sebe. Eto, tu onda nastaje veliki problem.
Kada bi ljudi koji imaju želje mijenjati svijet da zapravo prvo moraju promijeniti sebe, tada bi se i svijet oko njih počeo mijenjati. Nažalost, pojedinci teško prihvaćaju činjenicu da će im biti lakše u životu ako odluče napraviti rad na sebi ali zato se moraju prvo pogledati u ogledalo tj. u nutrinu svoga srca i priznati sebi i Bogu da nismo bezgrješni i da smo puni mana i grijeha koje moramo iskorijeniti.
Kao što sam već naveo, mnogi o vjeri znaju puno, ali ima i onih vjernika koji o vjeri i duhovnosti znaju puno, no ne žele se pomaknuti s mjesta tj. ne žele se promijeniti. Osobno mogu posvjedočiti da sam puno puta od takvih vjernika čuo “Prihvati me takvu/og kakav/va jesam jer me i Bog tako prihvaća”. Nažalost među takvim osobama susreo sam i one koji konstantno traže pomoć kod liječnika, traže lijekove za smirenje, vuku vjernike za rukav i traže molitvu. Ne žele se mijenjati, znaju o vjeri i pohađaju duhovne obnove, ali psuju, ogovaraju, griješe bludno (poput pojedinih mladića i djevojaka), ali traže molitvu od drugih.
Kada netko svjesno griješi, mora znati da Bog prihvaća svakog od nas, ali grijeh u nama ne prihvaća. Upravo grijesi u nama uzrokuju nemire i tih grijeha bi se trebali odreći.
Kad sazrije odluka za promjenom u našem životu i kad se odlučimo odreći grijeha, odemo na ispovijed i temeljito se i iskreno ispovjedimo i Bogu predamo sve naše grijehe i slabosti, otvorimo srce kako bi Bog ušao u naš život i kako bi nas počeo mijenjati.
Svako koketiranje s grijesima koje svjesno činimo i molitvom koju svaki dan molimo, stvaramo u sebi nezadovoljstvo koje prerasta u depresiju. Nije dobro razmišljanje da znam da griješim i ne želim to mijenjati, jer me Bog takvog prihvaća pa ću moliti, ali plodova nema ni pomaka nego suprotno, samo nezadovoljstvo, nemir i ono što me baca u očaj.
Molitva je bitna kao i odlazak na Svetu Misu, duhovne obnove, seminare, u molitvene zajednice, ali zadovoljstvo nam čine i male stvari koje činimo za druge poput lijepe riječi, učiniti dobro djelo, možda imamo bolesnog i starijeg susjeda kome treba nacijepati drva, počistiti snijeg u dvorištu, pokositi travu. Možda sam financijski stabilan i bogat, ali sam nesretan i nezadovoljan, imam milijune na računima, ali sam nesretan – nemam sreće u ljubavi i braku, dijete mi je upalo u ovisnost, sve imam ali sreće nemam, nemiran sam u srcu. Probaj pomagati ljudima koje ti Bog stavi na put. Netko je siromašan, bez krova nad glavom, nema posao, nema što za jesti. Pomozi mu i budi sebedaran i imat ćeš mir i radost u srcu.
Izvor: www.put-istina-zivot.com
