Želim s vama podijeliti Božju ljubav. Naime, radi se o mojoj sestri, trudnici čija je trudnoća tekla normalnim tokom, onda su uslijedile komplikacije. U 20. tjednu trudnoće na pregledu se pokazalo da beba više nema plodne vode. Ostavlja kod kuće dvoje male djece, odlazi u bolnicu, dati sve od sebe da to malo čedo ugleda ovaj svijet. Doktori savjetuju abortus, jer beba neće preživjeti, ali ako nekim ‘čudom’ preživi biti će nerazvijena, fizički i mentalno. Nije pristala na to, kao istinska vjernica, Bogu je prepustila sebe i dijete. Savjete za prekid trudnoće je dobivala svaki dan od strane doktora, međutim našla se i jedna doktorica koja također kršćanski podržava nastavak borbe za taj mali život. Preporuča joj prelazak u drugu bolnicu, gdje su bolji inkubatori, gdje bi po rođenju imao veće šanse. I u toj bolnici, ista dijagnoza, opet slijede komentari kako dijete nema šanse za život. U 30. tjednu trudnoće rađa se mali dječak. Pluća nisu razvijena, ali dijete plače, za tjedan dana dijete jede, a sada nakon dva mjeseca se sprema doma s mamom. Živ, zdrav i ozdravljen po Božjoj volji i milosrđu. Dragi ljudi, molite od Boga srcem, zna On što nam treba. Nikada on nas nije napustio, mi se od Njega udaljimo. Hvala Mu i slava što je se očitovao na tako malom biću. I što se toliko puta očituje na nama, samo mi trebamo na Njega svrnuti svoj pogled.
N.N.
