Božić u zemlji bengalskih tigrova

63

ČUDESNE PRIČE MISIONARA ANTE GABRIĆA (10)

Božić u zemlji bengalskih tigrova

zvijezda

Badnja je noć. Dolje s rijeke Gangesa, pomiješana s mrmorom valova i dozivima noćnih ptica, dopire tugaljiva pjesma lađara. Zove: »Narajon, Narajon! — O Svevišnji, o Svevišnji! Lađicu mi života sred valova brani!« I jeka kao da se iz daljine čuje, jeka sto­ljeća. Zove Ga on. A On je pred 2000 godina baš ove svete noći došao. On »Put u život« na tisuće je lađica doveo u luku života.

 

Ta tugaljiva pjesma lađara miješala se s radosnom pjesmom mojih malih pjevača. Noćas idemo u selo Biradnogor za polnoćku. Krasno ih je bilo čuti sred ove mirne Badnje noći. U tankim košu­ljicama tresli su se od zime, no srca im gore, nosići crvene. »Ešo pudi nobo Rada re! — Dođite, poklonite se Novom Kralju!« Vodi ih mali Dulal. Srce mu je u ustima. Uz to koji puta od radosti i za­pleše… »Tran dite dogote ek balok ešeće! — Spasenje dati svijetu sveto je Dijete došlo!«

Iz sela dolazi jedna grupa moleći i pjevajući. Baš je srcu godila ova vjera, ova pobožnost. Pred kapelicom zajedno su zapjevali, za­jedno podigli i grla i ruke, i puni sreće Malom Isusu u čast po bengalskom običaju — zaplesali…

Kapelica kao da je gorjela. Posvuda voštane svijeće: na oltaru, pred jaslicama, u očima, u srcima. Treperilo je kao zvijezde na bi­strom božićnom nebu. Uz dječicu su majke i očevi, starci i starice. Danas je »Boro Din — Veliki Dan«. Njegov i njihov dan.

Stari Kinu držeći ruku unučića Protapa polako ide kapelicom. Oslijepio Kinu. No, on se nada da će još jednom moći ugledati svjetlo dana, ugledati mila lica svoje obitelji, osmijeh svog malog Protapa. Zavjetni dar nosi Isusu: nešto ispržene riže, vijenac cvi­jeća, paket voštanih svijeća. I dakako — srce puno ljubavi, puno vjere i nade. Svoje darove stavio je pred jaslice.

I onda je počeo razgovor od srca k srcu. I razgovor i blagoslov. Blagoslov Isusa Kanuu i Protapu. Divan prizor, uistinu. Mislio sam tada na sve vas, dragi prijatelji i dobrotvori. Dobrotvori naši, do­brotvori i Kina i Protapa, i svih ostalih naših sirotana. Pa sam mo­lio Malog Isusa da On i sve vas blagoslovi, — vas, drage naše majke i očeve, sve vaše drage mališane, drage vaše — Protape.

Sretan vam Božić i blagoslovljena Nova godina!

 

Ante Gabrić SJ

 

Ante Gabrić, isusovac, je vjerojatno najveći misionar u hrvatskoj povijesti. Rodio se u kršćanskoj  obitelji, u Metkoviću, kao deveto dijete. Godine 1933. primljen je u isusovački novicijat.

 

Krajem 1938. otišao je kao misionar u Indiju. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima,  muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi. Organizirao je rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Za udovice hindusa, koje bivaju prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu je smještao u sirotišta. Pomagao je u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu, slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju „Maria Polli” u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime “Father Ante Gabrić”. Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Surađivao je s Majkom Terezom.

 

Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti. Pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji „Mariapolli”. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora. Pokrenut je postupak proglašenja blaženim i svetim.

 

Molitva ocu Anti Gabriću:

 

Dragi oče Ante Gabriću, molim te u svojoj nevolji, da po tvojem zagovoru, ozdravim. Draga Majko Božja, molim te pomozi svojim zagovorom kod Isusa da molba oca Ante bude uslišana. Isuse, Bože moj, primi milostivo molbu oca Ante i zagovor Majke svoje Marije, i udijeli mi ozdravljenje na veću slavu Tvoju, te na taj način dopusti da otac Ante bude uzdignut na čast blaženika. Amen.

 

 

 

Izvor: Portal bitno.net – Čudesne priče misionara Ante Gabrića

PODIJELI