BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA – VODOKRŠĆE
6. siječnja 2016.
Ps 72 (71), 1-2. 7-8. 10-11. 12-13
2. Ef 3, 2-3a. 5-6
Mt 2, 1-12
UVOD
Pred Marijom Sinu Božjem dolaze se pokloniti, kraljevi i pokloniti mu svoje darove. Kraljevi zvjezdoznanci predstavljaju pogane. Vođeni zvijezdom traže i nalaze Mesiju darovanog i obećanog Izraelu i svemu svijetu.
I pred nama kao i pred kraljevima, predstavlja se Spasitelj pravo svjetlo svakog čovjeka. Poklonimo mu se i priznajmo svoje propuste i grijehe.
HOMILIJA
Hrvatska književnica Vesna Parun u jednom katoličkom listu iz 1973. godine, ispovjedila je javno što vjeruje. Priznala je: “Sve što ljudi vjekovima traže da bi postigli cjelovitu istinu o čovjeku, u njemu je sadržano – u Kristu… Njega nismo izvadili iz prašine, on je živ, vjekovima živ u svijetu, u ljudima, u idejama, u ljubavi, u milosrđu, u svemu… On je bio najveći mislilac, i filozof, i čovjek, i etičar, koji je sve u sebi sadržao i još nešto više…”
I ona je svojom ispoviješću poslužila za jedno Kristovo bogojavljenje. Krist se želi neprestano objavljivati, jer želi sve poučiti u istini, pravdi i ljubavi, jer želi sve spasiti i pravo usrećiti. On želi biti stalno bogojavljenje do konca vremena. Naše je da neprestano budemo otvoreni prema tome bogojavljenju te da i sami služimo kao njegovo oruđe, da on postane vidljiv i preko nas.
Mage s Istoka o kojima govori Matej evanđelist ne spominjući im imena ni broja, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im i imena: Gašpar, Melhior i Baltazar. Oko njih se stvorila i dražesna legenda prema kojoj ih je pokrstio sv. Toma, apostol. Valjda zato što je on od apostola prodro najdalje na istok, čak do Indije.
Poslije smrti tih triju kraljeva njihove bi relikvije bile donesene u Carigrad, a odande u Milano, odakle su prenesene u Köln. Nad tim je relikvijama, što se čuvaju u prekrasnoj škrinji, podignuta najveličanstvenija katedrala na njemačkom tlu koja je još i danas najveći ures Kölna, u kojem se veoma razvilo njihovo štovanje.
Prema starom vjerovanju svaki čovjek ima svoju zvijezdu. Pojavak nove sjajne zvijezde na nebu značilo je da je rođena značajna osoba. Velika svjetla zvijezda najavljuje rođenje mladoga kralja.
Zvijezda o kojoj je danas riječ, zvijezda je vjere. Jednako kao što prihvaćamo Isusa – zvijezdu vodilju koji nas vodi kroz život u slavu spasenja.
Pravi ”vatromet” današnjeg liturgijskog slavlja započinje viđenjem proroka Izaije, proroka nade i mesijanskog svjetla. Nebeski će Jeruzalem zasjati svjetlošću slave Gospodnje, iznad zemlje koju tmina pokriva i mrklina narode. ”K tvojoj svjetlosti koračaju narodi…. Svi se oni sabiru, k tebi dolaze!”
Kao što Duhovi na svečan način objavljuju Isusovo uskrsnuće, tako i Bogojavljenje razglašava Božić svim narodima. Mladi Kralj rođen u Betlehemu briše razliku između Židova i pogana. Svi su pozvani k spasenju. Ta globalna spasiteljska svijest treba postati svijest Crkve i od crkava u svijesti pojedinaca, nastati jedna sveta i opća Crkva spasiteljica svih ljudi.
Da bismo dosegli taj stupanj svijesti općeg zajedništva trebamo se pročistiti vodom krštenja i ognjem Duha. Krštenje je sakramentalni čin koji se događa trenutno, ali da bismo tim inicijalnim sakramentom dosegli vjerničku zrelost predstoje nam mnoga ”pranja” kroz ispovijed i mnoga zacjeljivanja rana duše po euharistiji. Krštenje ognjem Duha Svetoga, milosni je dar našeg prihvaćanja od Boga.
Dolaskom i poklonstvom trojice mudraca sa Istoka u kojima Crkva prepoznaje predstavnike poganskih naroda, Bog se u svom Sinu Isusu Kristu objavio kao univerzalni Bog. Bog sviju, a ne samo Židovskog naroda niti njihov nacionalni Bog, a što su oni vrlo teško mogli prihvatiti. To je glavni uzrok nama pokatkad neshvatljive Božje ekonomije spasenja koja se zbog priprave čovjeka događa postupno. Bog se očituje kao Bog sviju. To ne znači da su sve religije jednakovrijedne, nego postoji samo univerzalizam spasenja u Kristu.
S Pavlom u današnjem čitanju, upotpunjujemo univerzalizam spasenja, koji nije bio objavljen sinovima ljudskim drugih naraštaja. Pavao tvrdi da je neposrednom objavom obznanjeno otajstvo: „da su po evanđelju pogani subaštinici, sutijelo i sudionici obećanja.“
To je obećanje Abrahamu da će od njega učiniti velik narod. Ne po tijelu nego po vjeri u Božja obećanja. Ta su se obećanja sada ispunila i svi koji vjeruju postaju Abrahamova djeca i dionici obećanja, a on praotac vjere i otac svih koji vjeruju. Snagom naviještanja evanđelja Isusa Krista koji prisutan u Crkvi po sakramentima, čini sve narode dionicima spasenja.
Što nama vjernicima današnji blagdan pojašnjava za vjernički život? Bog se očitovao u malom djetetu. Tko ga pronalazi? Židovski prvaci su na Herodov upit točno odgovorili, jer su ga našli u pismima ali ga nisu prepoznali kao Sina i Mesiju niti su mu došli. A mudraci slijedeći svjetlo, kreću na put dajući se voditi milošću, putem ga pronalaze i ponizno prihvaćaju. Kao Boga uz dar tamjena, čovjeka sa darom smirne i kralja uz zlato. Zar nije bilo djelo Božje providnosti i mudrosti da se rodi u selu Betlehemu prepoznat od pastira i poganskih zvjezdoznanaca, a ne u Jeruzalemu? Zapažamo pastire, Betlehem, ponizne mudrace, štalicu, dijete, što je Božji svijet. Sve što je maleno u ljudskim očima tu se Bog objavljuje.
Danas je očitovanje Božića svim narodima. Bog se rodio za sve, što Crkva i naviješta. Svatko od nas osobno može kao vjernik donositi Krista drugima. Svi će doduše čuti za Krista, kao što je čuo i Herod ali se je uznemirio. Samo je pitanje tko će ga pronaći, a tko neće? Mnogi će se uznemiriti na tu vijest.
Krist za sebe kaže da nije došao donijeti mir nego mač. On postaje kriterij naših odnosa. Ako je u pitanju vjernost njemu onda nema više otac, majka, brat, sestra, rođak, kum, nego Krist. Jer vrijeme povijesti i osobnoga života nepovratno prolazi. Sve ide k svom završetku. A gdje ćemo mi, gdje će svatko od nas biti na kraju? Gdje smo sada?
fra Mate Tadić, OFM
