Subota, 6. 1. 2018.
Svetkovina
ČITANJA:
Iz 60,1-6; Ps 72,1-2.7-8.10-13; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12
Prvo čitanje:
Iz 60, 1-6
Slava Gospodnja sviće nad tobom.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodā k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 72, 1-2.7-8.10-13
Pripjev:
Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
Kraljevi Taršiša i otokā nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.
Drugo čitanje:
Ef 3, 2-3a.5-6
Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.
Riječ Gospodnja
Evanđelje:
Mt 2, 1-12
Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme,zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Riječ Gospodnja.
Uvod
Ono što je značajno za Kristovo rođenje je da i pored svih starozavjetnih proročanstava koja su najavljivala taj slavni dan, dan rođenja Mesije ili Pomazanika, u vrijeme Isusovog rođenja, od tadašnje vjerske elite, do ostalog puka, većina je bila potpuno ravnodušna za ta događanja.
Također je značajno primijetiti da su se za Kristovo rođenje zainteresirali ljudi koji nisu bili pripadnici izraelske vere, koji nisu imali punu spoznaju o živom i pravom Bogu, ali oni su sukladno spoznaji koju su imali učinili veliku stvar, prevalili su veliki i dugačak put da se poklone novorođenom Kralju nad kraljevima.
Danas je blagdan Tri kralja. Danas se sjećamo tri kralja koji su prošli daleki put da bi vidjeli novorođenog kralja i da bi mu se poklonila.
Sveta povijest, pored pastira, starog Šimuna iz Hrama i još nekih ne tako društveno značajnih osoba, zabilježila je još neke ljude koji su primijetili rođenje kralja Svemira. Biblija ih naziva Magi s Istoka. Neki ih prijevodi nazivaju mudraci s Istoka. Tradicija govori o kraljevima s Istoka. Što god da su bili, nisu željeli propustiti tu priliku da se poklone Kralju svemira.
Homilija
Kada razmišljamo o tri Kralja, možemo ih samo zamisliti kako pomno i temeljito proučavaju izraelske svete spise koji govore o rođenju pomazanika-kralja. Bili su to mudri ljudi koji su proučavali povijest, astronomiju i ostale tadašnje prirodne znanosti. Možete samo zamisliti kako čitaju tekstove neizraelskog proroka Bileama koji kaže „I izići će zvijezda iz Jakova“. A onda čitaju i druga proročanstva koja ih upućuju i govore im o tom slavnom danu. Odjednom neki od njih na nebu primjećuju neku novu zvijezdu. Slušao sam od nekih astronoma da u sazviježđu Oriona postoje neke zvijezde koje se zovu Jakovljev štap. Ovi mudri ljudi primijetili su da se u tom sazviježđu nešto dešava.
„Da, to je to, u Izraelu se rodio Kralj svemira.“ Mogao je biti njihov zaključak. Tu čast da se poklone kralju svemira, nisu mogli propustiti. Sve druge stvari u njihovom životu, bile su bezvrijedne u odnosu na ovu.
Krenuli su na put. Gledali su u nebo, a zvijezda ih je vodila. Put je trajao možda i nekoliko tjedana. Očito su putovali noću kako bi ih zvijezda vodilja vodila na putu. Možemo li samo zamisliti to uzbuđenje. Oni, Božja stvorenja, grešnici, čak pripadnici naroda koji se ne mogu pohvaliti imenom „Narod Božji“, oni imaju čast pokloniti se Kralju svemira. Vjerojatno su si predstavljali kako je u Izraelskoj zemlji sve u veselju i slavlju, jer rodio se kralj svemira. Očito je u Jeruzalemu fešta takva kakvu nije nitko nikada vidio. Napokon, zvijezda ih vodi u Jeruzalem, i to u sam hram. To je pravo mjesto gdje mogu dobiti najpreciznije informacije. Zamišljam ih kako je jedan od njih prišao nekom hramskom službeniku i pita ga negramatičnim aramejskim jezikom:
„Oprostite molim vas, mi dolazimo iz daleka. Dolazimo iz daleke istočne zemlje. Došli smo se pokloniti vašem novorođenom kralju, kralju koji je prorečen u vašim svetim svicima. Možete nam reći nešto gdje da ga nađemo, želimo mu odati počast i pokloniti mu se.“
Ovaj službenik sluša ove strance, razumije što ih pita, i pita se dali su oni uopće normalni.
„Kakav kralj, o čemu vi to pričate?“ upitao bi ovaj službenik.
„Vaš kralj. Novorođeni kralj Židovski, onaj o kome su pisali proroci, onaj koji je opisan u vašim svetim spisima.“ Odgovori stranac. „Mi smo na nebu primijetili njegovu zvijezdu, te smo je pratili, a ona nas je dovela do vas. Recite nam gdje je vaš novorođeni kralj. Mi mu se želimo pokloniti.“
„Što vi imate s našim spisima, i kakva zvijezda. Kada bi se rodio bilo kakav kralj, to bi sigurno znali naši svećenici.“ Odgovorio mu je ovaj službenik ne skrivajući prezir prema strancima.
Ta vijest nije ostala usamljena. Ako nekada posjetite neku istočnu zemlju poznatog orijenta među kojima je i Sveta zemlja, primijetit će te da se ljudi jako vežu za nove događaje. Nekima će bilo zanimljivo cijeli dan stajati na ulici i promatrati kako radnici rade na ulici. Što mislite kako se onda ova Vijest širila. Masa ljudi radoznalo se raspitivala o posjeti nekih znanstvenika s istoka, o nekakvoj zvijezdi koja ih je pratila, i tako je ta vijest došla i do samog kralja Heroda. Kralj Herod nije olako uzeo informaciju maga o rođenju židovskog Kralja. Natjerao je pismoznance i svećenike da mu točno kažu o čemu se radi. Čak što više i sam je doveo ove mudrace i iako licemjerno, pokazao je veliki interes za ono o čemu oni pričaju. Istina tu je imao svoj plan. „Kada ga nađete,“ rekao je Herod, „javite mi da mu se i ja poklonim. Ovi učeni ljudi čudili su se tolikoj nezainteresiranosti naroda u kojem se rodio Kralj svemira. Svemirska bića koja su sve to promatrali, čudila su se još više. Zar je moguće da i poslije ovakvih događanja, Božji narod uopće ne pokazuje nikakvu zainteresiranost. Zar je moguće da ljudi koji ne pripadaju Božjem narodu, bolje razumiju znake vremena nego pripadnici Božjeg naroda.
Kakve to veze ima s nama. Nešto slično kao i u vrijeme Isusovog rođenja, i danas se može dogoditi da tu radosnu vijest o ponovnom Kristovom dolasku iznose ljudi koji tu vijest baš i ne razumiju, iznose ljudi koji nisu dio one grupe ljudi koja sebe naziva Čekaocima Kristovog dolaska. Upravo takvim ljudima, Bog otkriva svoje namjere, i daje im radost u toj spoznaji. Zašto je to tako. Očito, kao i Izraelski narod i današnji čekaoci su se umorili. Previše je vremena prošlo, a obećanje se nije ispunilo.
Drugi problem je što čekaoci drugog Kristovog dolaska posjeduju iluziju neke moralne superiornosti. Vjeruju da zbog „držanja“ Božjeg zakona, pripadnosti ispravnoj crkvi su moralno superiorni od ostalih. To ih samo dovodi u stanje koje je apostol Ivan napisao u otkrivenju „Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi ne treba“. A Bog odgovara, Jadniče zar ne vidiš da si siromah, zar ne vidiš da si slijep zar ne vidiš da si gol. Božja milost ide i dalje i odmah nudi rješenje. Bog nam nudi zlato žeženo (vjeru), bijele haljine (Kristovu pravdu), masti za oči (Svetog Duha). Na žalost vrlo često upadamo u zamku da zaboravimo misiju na koju smo pozvani. Isus nas je pozvao na učeništvo. Učenicima je Kristova misija cilj. Nama se dogodi da upravo to zaboravimo. I onda Bog iskoristi nekoga drugog. Nekog tko nije čak ni religiozan i objavi ono što želi.
Mnogi od nas se u svom duhovnom životu zadovoljavaju nekom religioznom formom. Istina religiozna forma ima svoje mjesto, ali odnos koji imamo s Bogom, mnogo je važniji.
Prikazat ću to jednom ilustracijom. Jednom prilikom bio sam u nekim svatovima, gdje se dogodilo da su mladenci morali otići ranije. Ja sam promatrao neke goste i njihovo ponašanje. Neki nisu čak ni znali da u sali nema mladenaca, a za druge to nije bilo ni važno. Veselje je išlo dalje. Za njih je svadba bila prioritet, a ne mladenci. Za njih je najvažnije bilo da su mogli jesti, piti, i veseliti se. Ponekad mi se čini da se upravo tako ponašamo. Važnija nam je neka pobožna forma od Krista.
Međutim, Đavo ima i drugu stranu krajnosti, a ona se zove zanemarivanje. Isus je to lijepo ispričao u prići o svadbi kada su se gosti izgovarali. „znaš, nemoj se ljutiti, ali moram pogledati njivu koju sam kupio“, što hoće reći Važnija mi je moja njiva i posao koji ću na njoj uraditi, nego svadba kraljevog sina, ili drugi izgovor, „Oženio sam se, te ne mogu doći“. Što hoće reći, meni je bitnije moj provod sa mojom ženom, mojim prijateljima od svadbe kraljevog sina.
Možda zbog toga Bog mora upotrijebiti ljude koji su možda čak i nevjernici, koji će to izreći na jedan možda, po našem razumijevanju, čak i neispravan način da bi im kazao vrlo važnu vijest.
Bog i danas koristi moderne „mage“ da objavi važnu vijest ovom svijetu. Dali će nas ovi vjesnici s dijelovima istine preteći, ili ćemo shvatiti prednost koju nam Bog daje i radosno objaviti najradosniju vijest „Isus Krist uskoro dolazi.“
Što reći na kraju. Mislim da i među nama ima onih koji s predrasudom gledamo na male obične priproste ljude, vjerujući kako preko njih Bog baš ne može nešto veliko uraditi. Uvjereni smo kako Božje objave moraju objaviti samo učeni ljudi. Oni imaju monopol nad svim Božjim objavama. Male obične priproste ljude i ne primjećujemo.
Možda se pitamo, kako na nas gledaju bezgrešna bića. Kako gledaju i čude se da čovječanstvo gotovo ništa ne odgovara na tu bezgraničnu Božju ljubav. Ovih dana kršćanski svijet sjeća se Kristovog rođenja. Istina Krist nije tražio da od tih dana stvaramo glamur i zabavu i da se na takav način sjećamo tih dana. Ipak kad ih se već sjećamo, onda nam upravo ti događaji postaju pitanja koja ukoliko na njih ispravno ne odgovorimo, donose nam sud. Pitanje je, „što ćeš učiniti sa novorođenim Kristom? Možeš li biti ravnodušan, dok je u pitanju tvoja sudbina, sudbina koja treba definirati tvoju cijelu vječnost. Jesu li nas Božićni blagdan ove godine potaknuo da preispitamo naš odnos s Bogom, koji se uvijek reflektira u našim odnosima jedan s drugim. Isus Krist, postao je čovjekom, samo zato da bi ti i ja cijelu vječnost mogli živjeti s njim. Možemo li na to biti ravnodušni, i podleći svom tom božićnom glamuru zaboravljajući suštinu božića, tj zaboravljajući Isusa Krista. Kada bi mogli samo vidjeti Božje anđele, i ostala bezgrešna bića koja nas promatraju, s kolikom čuđenjem nas gledaju, kako donosimo krive životne odluke. Vrijeme je da se trgnemo iz uspavanosti. Isus Krist samo što nije došao. Ovaj puta doći će u slavi, ne kao malo dijete.
U doba totalitarnog komunističkog režima, tamo negdje prije nekih četrdesetak godina, za neke državne praznike organizirale su se neke javne svečanosti. Kao i danas, političari su uvijek stajali uz neke parole, tako je i tog puta bio jedan zanimljivi moto, za koji vjerujem da o njegovom značenju nisu znali čak ni oni koji su ga izmislili. Moto je bio: PROBUDI SE, NEŠTO SE DEŠAVA, O TVOJOJ SE SUDBINI RJEŠAVA: Za mene je taj moto značio nešto više od puke političke parole. Taj moto bi trebao biti moto svagdašnjeg našeg života. O našoj sudbini rješavalo se u Betlehemu prije 2000 godina. O našoj sudbini rješavalo se na Golgoti , tridesetak godina kasnije. Sve je tada riješeno u našu korist. Međutim, o našoj sudbini rješava se danas. O tome uglavnom mi odlučujemo. Mi odlučujemo, hoćemo li vječno živjeti s Kristom. Odluka o tome ovisi o nama. Bog nas poziva: „Danas ako glas njegov čujete, nemojte biti drvenastih srca“. Bog ne kaže imate vremena sutra. Danas. Danas svoj život ponovno, bez ikakvih zadrški predajmo Kristu u ruke. Danas dođimo pred njega i molimo ga da nas primi takve kakvi jesmo. Očito svaki od nas ima nekakvih životnih problema. Ti problemi mogu biti tjelesne, kao i duhovne prirode. Ali Isus nas zove: „Hodite k meni svi, umorni, natovareni, ja ću vas odmoriti“.
Mi smo već ušli u novu godinu. Na samom smo početku 2018 godine. Možda nam je prošla 2017 godina nije bila posebno uspješna. Ako se taj neuspjeh očituje u materijalnom, onda to i nije nekakav problem. Problem je ako je to bio duhovni neuspjeh. Pozivam vas sve ovdje da pred Boga stavimo terete koji su nas mučili u životu u prošlosti, bilo bližoj ili daljnjoj. Recimo mu što nas muči, recimo mu koji je naš problem. Predajmo svako osobno danas ponovno naš život Bogu. Obnovimo svoja obećanja i recimo mu da želimo s njim provesti vječnost. Recimo mu neka nas On mijenja na svoju sliku.
Ponovo bi se vratio današnjoj svetkovini. Tri kralja su slijedila zvijezdu i ona ih je dovela na cilj, dovela ih je Kristu. Krist koji je na ovoj planeti živio preko trideset i tri godine, ostavio nam je svijetli trag koji svijetli kao najsjajnija zvijezda u noći. Sve što trebamo je samo slijediti taj trag. Jedino će nas on dovesti na pravi cilj u čvrstu i neraskidivu zajednicu s našim Spasiteljem i Gospodinom.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan