Bogojavljanje – Tri kralja – Vodokršće

82

godina A

 

 

 

 

BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA – VODOKRŠĆE

 

Iz 60, 1-6

Ps 72 (71), 1-2. 7-8. 10-11. 12-13

Ef 3, 2-3a. 5-6

Mt 2, 1-12

 

UVOD

Za uvodno slavlje, obavlja se obred blagoslova soli i vode.

HOMILIJA

Bogojavljenje je blagdan triju mudraca – čija je mudrost u tom što su tražili Boga. Na Bogojavljenje „onima koji u mrklini obitavahu, svjetlost žarka osvanu“. Bog se došao očitovati baš svima. Simbolički to naznačuju tri mudraca, koji su po predaji bili Azijat, Afrikanac i Europljanin; mladić, odrastao i starac. Isus je došao svim narodima i svim generacijama. Stoga pjevamo: „I ti svijete čitavi Spasitelja pozdravi“.

Isusovim dolaskom sve je u pokretu. Zvijezda pokreće mudrace, a oni svojim dolaskom uznemiruju Jeruzalem. Herod šalje vojsku da ubiju dijete Isusa, Sveta Obitelj bježi u Egipat. Isusovim dolaskom razaznaju se sinovi svjetla od sinova mraka. Prvu skupinu predstavljaju mudraci, koji mu se raduju i žele mu se pokloniti. Drugu grupu predstavlja Herod, koji pred Isusom dršće i želi ga ubiti.

Mudrace to ne obeshrabruje, već ustrajno nastavljaju put slijedeći zvijezdu. Mudraci ne tek da traže Boga, već ga nalaze i klanjanju mu se. Valja vidjeti zvijezdu, i za njom krenuti. I pri tom nadvladati prepreke. Mudraci su trebati prijeći planine, pustinje, rijeke, nadvladati opasnosti od razbojnika i zvijeri. Do Isusa dolazimo kad nadvladavamo planine svoje oholosti, pustinje klonulosti, rijeke nostalgija, zvijeri strasti, razbojnike svega što nas želi zaustaviti na tom putu.

Blagdan Bogojavljenja povijesno je stariji od Božića, jer su ga počeli slaviti kršćani Istoka, kao Isusovo rođenje na početku 3. stoljeća. Da potisnu pogansko praznovjerje, kršćani Aleksandrije nazvali su današnji blagdan epifanijom – očitovanjem Boga. U poklonu mudraca s Istoka, Bog je Isusa očitovao kao sveopćeg Spasitelja Židova i svih ostalih naroda. Hrvatski naziv “Bogojavljenje” opisuje, izvorni sadržaj ove svetkovine.

Kršćani Rima preuzeli su je od Istočnjaka tijekom druge polovice 4. stoljeća i zadržali na prvotnom datumu, dok su kršćani Istoka preuzeli od Rima blagdan Božića i uveli ga na dan kad su ga slavili zapadni kršćani. Tako u preuzimanju božićnih blagdana vidimo povezanost kršćana Istoka i Zapada. Današnja Misa naglašava univerzalnost spasenja dostupnog u Kristu.

Za “mudrace” u izvornom biblijskom tekstu stoji “magi”. To su u ono doba ponajprije bili stručnjaci za poznavanje zvijezda, ukoliko one svojim položajem utječu na zbivanja na zemlji ili najavljuju da se nešto zbiva. Ti strani intelektualci repriza su pohoda kraljice od Sabe, koja je došla iz Etiopije provjeriti je li Salomonova mudrost onolika kako se pripovijeda.

Ovom zgodom evanđelist Matej je htio opomenuti židovsku subraću u Crkvi. Ne smiju svojim ponašanjem priječiti ostajanje krštenih pogana u Crkvi ni ometati zanimanje novih stranaca za Isusov pokret. Naprotiv, trebaju misijski djelovati, a ne čekati da se stranci požidove. Tako nas i ova zgoda potiče na novozavjetnu univerzalnost. Crkva jest sveopći sakrament spasenja u Kristu, ali ona to treba sve više postajati.

Gospodinov dolazak na zemlju i njegove rođenje bio je događaj koji je pretpostavio trud i angažman nekih pojedinaca. Do sada smo razmatrali vrijednost i značenje Kristova dolaska za obitelj, jer je Gospodin došao na ljudski način u jednu određenu obitelj.

Danas nam je ići još korak dalje i razmišljati o ovom događaju pod prizmom njegova značenja za širu društvenu zajednicu. Dolazak Boga među ljude zahtjeva i stav društva, nadasve onih koji imaju čelne uloge i zadaće, jer oni izravnije utječu na živote pojedinaca i cijele zajednice.

Došavši u Jeruzalem, vođeni zvijezdom, ova tri kralja su se morala suočiti i sučeliti s kraljem Herodom. Herod lukavac je u tom sučeljavanju, u prvom krugu, izišao kao pobjednik. Od mudraca s kojima se susreo, želio je izvući podatke o Mesijinu rođenju. To mu je i pošlo za rukom što su pripomogli i lokalni „mudraci“, poznavatelji Pisma. Saznao je da se Mesija ima roditi u Betlehemu, a saznao je i vrijeme kad se pojavila zvijezda. To će odrediti kriterij za ubijanje betlehemskih dječaka, uvjeren kako će među njima eliminirati i Isusa.

Herod se u početku poslužio lažju i podlošću: Ispitivao je trojicu mudraca, navodno sa željom da se pokloni novorođenom kralju. Ali mu je stvarna nakana bila da ga ukloni. Držeći ga suparnikom u borbi za prijestolje, kasnije nije birao sredstva da dođe do cilja.
U takvim okolnostima, pred čovjekom opasnih namjera, mudraci-kraljevi su prisiljeni uzmaknuti pred nasilnicima poput Heroda, premda su došli kao dobronamjerni i miroljubivi gosti. Zato će njih kasnije prema evanđelju, anđeo Gospodnji u snu potaknuti da se drugim putem vrate u svoju zemlju, spasivši ih da ih Herod ne iskoristi za svoje ciljeve. Više mira i dobra židovskom narodu donosili su ova tri tuđinska kralja, nego njihov židovski kralj koji je htio izbaciti Mesiju iz svog naroda.

Herod je slovio za narodnog dobrotvora, premda je bio zlotvor, krvnik i ruglo za židovski narod i vjeru. Bio je prepotentan i moćan čovjek, koji je obećavao blagostanje i napredak svome narodu, te je u ime toga služio moćnim Rimljanima. Čak se i dodvoravao Rimljanima radi svojih probitaka, a ne interesa naroda. Radilo se o pohlepnom čovjeku koji nije prezao ni od zločina i ubojstava da ostvari zacrtane ciljeve. Tako je i na nemoćnoj i nevinoj betlehemskoj djeci pokazao, koliko mu je stalo do svog naroda, koliko ga voli i što misli o njemu. Nije mu bio problem ni proliti nevinu krv da osigura svoju vlast.

Nas ova svetkovina i trojica mudrih ljudi upozorava na prave vrijednosti života, a to je život od iskazivanja počasti i štovanja Krista. Pri čemu ne smijemo dopustiti nijednom svjetskom moćniku, da nas u tome spriječi. Ne bojmo se slijediti zvijezdu i putokaze koje nam šalje Gospodin na putu prema Betlehemu. Jer nam životna radost i vječni život može zasjati na licu, samo ako za zemaljskog života pronađemo, Dijete u naručju Marije Majke njegove. Te mu se ničice poklonimo cijelim životom, kao pravom Kralju i Gospodaru.

Svetkovina Bogojavljenja, radost je upoznavanja. Bog nam se svima predstavio i otkrio svoju bit. Naš Bog nije nepoznati mračni idol. On je otvorio svoje srce i objavio nam tajnu svoga bića. Bezuvjetna je Ljubav, koja neprestano traje i za svakoga se očituje.

Danas međutim, vlada čudna alergija i strah od bliskosti s Bogom. Neprestano se ponavlja kako je opasno zbližiti se s Bogom, jer ćemo ga time udomaćiti, pripitomiti i svesti na svoja mjerila. To je „herodovsko klanjanje“ s kojim se ubija Boga.

Ali nakon što smo Bogu prinijeli zlato odreknuća od svijeta i tamjan odreknuća od samih sebe, nema razloga bojati se prinosa smirne. Zašto sebe osuđivati na samoću i tamu odsutnosti Boga, kad želi zajedništvo s nama?! Zašto Bogu ne dopustiti da bude Emanuel – Bog s nama?

U ove božićne dane, otvorimo se zajedno s trojicom mudraca mudrosti klanjanja Bogu. Prinoseći svijet i sebe Bogu, a primajući zajedništvo s Njime.

 

 

fra Mate Tadić

 

 

PODIJELI