Bog izljeva svoju milost
Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost da bi svima pokazao svoju milost. Rimlj. 12,33 (Suvremeni hrvatski prijevod )
Zakon dovodi ljude u neposlušnost jer je nemoguće ispuniti ga u ljudskoj grešnoj sili. Tako ljudi postaju i ostaju neposlušni. Svjesni su tog ” začaranog ” kruga u kojem se stalno vrte i ne mogu si pomoći. Religija im ne može pomoći, dobra djela im ne mogu pomoći, sakramenti, obredi, rituali, filozofije, mudre izreke, niti bilo koji drugi ljudski faktor, ne mogu im pomoći. Ali baš gdje je neposlušnost prisutna, u njezinom početnom ili uznapredovalom stupnju, Bog izljeva svoju milost !!!!
Bog izljeva svoju milost i donosi oproštenje, oslobođenje, blagoslov, snagu, upravo na osobu koja nema bilo koju dobru stvar na koju bi se mogla pozvati i reći: Eto to je milost zbog ovog ili onog djela, stava, zasluge. Zato jer su milost i milosrđe narav, bit, srž našeg Oca u nebu, On na neposlušnost gleda kao na priliku u kojoj će čovjek uistinu moći doživjeti Njega kakav On uistinu jest. Neposlušnost po zakonu zahtjeva kaznu, međutim zato jer je kazna već ponesena na križu, neposlušnost ima potpuno novi krajnji ishod : milost i oproštenje. Wooooow izgleda da u Božjim očima neposlušnost čovjeka biva poput magneta za izlijevanje Njegove milosti a ne osude i kazne.
Definitivno ima još stihova u Novom Zavjetu koji govore o tome, i koji nam otkrivaju jedan potpuno drugačiji pristup stvarima poput grijeha, neposlušnosti i sl. Bog voli grešnog čovjeka iako grešni čovjek ne pozna i ne voli Boga. Bog ne počinje voljeti nekoga kad se taj netko “dovede u red”, već ga voli usprkos svakom grijehu i neredu. Zapravo, Božja ljubav nikada ne počinje, zato jer nikada nije niti prestala. Ona nikada nije prestala postojati jer Bog nikada nije prestao voljeti svoje stvorenje, ljude. Tako da vjerovati kako Bog voli dobrice a one okorjele i zle ne, potpuna je neistina tj laž! Svi su ljudi sagriješili i nemaju pravnu osnovu hvaliti se pred Bogom glede bilo čega. No svima je Bog već oprostio kroz žrtvu Njegovog sina, Isusa Krista. Tako je Bog pomirio ono što je bilo ljudima nepomirljivo i premostio ljudima nepremostivo. To je učinio kroz svoju milost.
Poruka milosti je poruka da Bog ne gleda tvoju vanjštinu i performance već tvoju nutrinu. Poruka milosti je : Isus Krist se pojavio sa pozove grešnike, od kojih sam prvi ja ! Poruka milosti je da je Bog riješio problem grijeha, kazne, smrti, prokletstva na križu ! Poruka milosti je: Svi su ljudi kvalificirani za Božju ljubav, oprost, zdravlje, blagoslov. Zato, kada Bog gleda grešnika, On vidi još jednu osobu koja još nije iskusila Njegovu ljubav i milost. On gleda i vidi još jednog palog Adamovog sina kojega će Njegova milost učiniti Božjim sinom. Tako gleda Otac na čovjeka. Zato izljeva svoju milost na ljude, na sve ljude. A milost Božja je nezaslužena, nezavrijeđena,nezarađena naklonost Božja; Njegova voljnost i želja da čovjeku dâ i učini svako dobro nevezano uz bilo što od strane čovjeka. Milošću ste Božjom spašeni po vjeri, i to ne dolazi od vas samih već je Božji DAR, ne od djela, kako se tko ne bi hvalisao .. Efežanima 2,8-9 Zato ako znamo koga tko čini krivo i griješi i neposlušan je, recimo mu : Prijatelju Bog te voli i želi izliti svoju milost na tebe. A kada se oslobodi Božja milost ona uvijek donosi pokajanje, oproštenje i vječni život.
Željko Benjamin Kitić
