Bleiburg

269

 

 

Završetak Drugoga svjetskog rata i pobjeda nad nacizmom, kojoj je velik obol dao i hrvatski narod, označili su početak jednog od najtragičnijih poglavlja hrvatske povijesti. U samo nekoliko poslijeratnih mjeseci ubijeno je ili od mučenja i iscrpljenosti stradalo mnoštvo zarobljenih vojnika i civila. Njihov točan broj ni do danas nije utvrđen, jer su žrtve skončale na više stotina mjesta, na područjima nekoliko država, bez suda i dostojnoga pokopa. Iskazujući poštovanje žrtvama ”Križnoga puta” na Bleiburgu, u Teznom i Macelju imam obvezu moralno osuditi režim koji je progonio i ubijao ljude. Zločin je zločin i nijednom se ideologijom ne može opravdati. Zato su mjesta stradanja i patnje ujedno mjesta pijeteta i spomena na sve žrtve, ali i opomena našem i budućim naraštajima koliko je važno bdjeti nad istinskom vrednotom svakog ljudskog života te koliko je važno promicati duh demokracije i suživota kao jamstva mira i bolje budućnosti – priopćila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarević nakon posjeta. Podsjetimo, predsjednica je nedavno na sličan način, bez najave i u tajnosti posjetila i Jasenovac.

Opraštati je ljudski, žrtvovati se je ljudski, patiti je ljudski, ali i pamtiti je ljudski. Hrvati su mali narod, jedan slab faktor kako vojni tako gospodarski i geostrateški da bi se borili za nečiju ideologiju. Nije im ni do fašizma ni do komunizma. Njima je jedino do uspostave slobodne Hrvatske u kojoj će se poštivati hrvatska kultura i posebnosti. Komunisti i fašisti prevarili su, izdali hrvatski narod, s lažnom propagandom antifašizma ili antikomunizma krijući svoj komunizam pod antifašizmom, a njihovi ostaci koji se danas kriju pod maskama antifašizma i antikomunizma zajednički su se udružili da sruše hrvatsku državu uz zluradi osmjeh i podršku iz inozemstva onih, koji nastupaju pod imenom»kozmopolitskih liberala»,a koji su svi zajedno samo spašavali Srbiju u njenom genocidnom zločinu nad Hrvatima. Neosporna je povijesna istina da su za bleiburšku tragediju krive sile pobjednice, ponajprije Englezi, jer su izručivanjem Hrvata htjeli osigurati dalju nepovijesnu egzistenciju Jugoslaviju kao njihova satelita i žandara na Balkanu, pa i hrvatski boljševici, jer su pripadnike svoga naroda zajedno s četnicima masakrirali kako bi sebi osigurali kvislinšku upravu u neslobodnoj Hrvatskoj.

Dokazi jasno navode na to da do tragedije nije došlo usred zbrke ili zbog previda što je u onim okolnostima bilo lako zamislivo, već da je ona u cijelosti bila vrlo pažljivo pripremljena i izvedena te je predstavljala namjerno kršenje naređenja. Posljedica toga je, da je Hrvatska postala ponovno plijenom Srbije. Uspjelo im je uz pomoć hrvatskih komunista na čelu s Josipom Brozom Titom izvršiti genocid nad hrvatskim narodom, a sve je počelo od Bleiburga,15.svibnja 1945. i nastavilo se u nadolazećim godinama, sve do uspostave samostalne i neovisne Hrvatske. Hrvatsku su neprestano devastirali, Hrvate progonili i zatvarali. Tako je Hrvatska bila najveći zatvor Europe. Velik dio Hrvata otjeran je u svijet kao ‘gastarbeiteri’.

Žrtve Bleiburga nisu bile žrtve rata, nego žrtve titoističke diktature, nastavak komunističke likvidacije, žrtve engleskih brigadira koji su izručili goloruke ljude komunističkim zvijerima u najvećoj bleiburškoj klaonici znajući što će s njima biti.

«Što se tiče izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje-to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo jedan mali dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja izvan naše države. Ta manjina neće više nikada gledati naše divne planine, naša procvjetana polja. A ukoliko bi se to ipak dogodilo, trajalo bi samo kratko vrijeme.» (Titov govor u Ljubljani,26.svibnja,1945.-Ivan Ott, Ukradeno djetinjstvo,str.333)

 

 

Bez povodiča i putokaza
stigli su na klaonicu;
hrvatska krv se točila u mutno Crveno more.

 

Polje bijelih ljiljana u svibanjske bijele zore
bolno pokošeno.
Polje plavih ljubica u svibanjske plave noći
suzom orošeno.

 

Kud je Hrvat prošo,
makovi su rujni po poljima cvali.
Mrtve oči – male uljanice
zapaljene na neznanim rakama:
suze ih nisu pogasile,
suze su presušile.

 

I jablani, bori, i palme
na poljima rujnih makova
i vitki i bujni i zeleni
ponosno krošnjama mašu;

 

Krv naša na osvetu ne zove.
Mi vapimo blagoslove
Za rod Hrvata!

 

Žalosna vrba, golema i zelena
Uzrasla na rakama:
Njezine grane, prebačene preko rijeka i mora
sjenu bacaju na naše oči.

 

Utjehe nigdje nema. I naše rane
cvjetaju u bolu
vrh neznanih raka.

 

Polažemo lovor vijence
i cvijeće
s palom trobojnicom.

Vinko Nikolić

 

PODIJELI