ČUDESNE PRIČE MISIONARA ANTE GABRIĆA (13)
Blagoslovio me siromašni i ponizni musliman
“Ćaća (ujak) Šulejman”. Tako ga svi zovu. Pravog imena ni ja mu ne znam. Svi ga tako zovu i svi ga poštuju kao jednog iz svoje obitelji.
On ima mali dućan u selu Dhamakhaliju, uz obalu rijeke Gangesa, i to na mjestu gdje se sastaje pet Gangesovih rukavaca — “pan-mukhi — petokraki Ganges”.
Jedan rukavac ide prema Bašantiju, drugi prema Gosabi, treći put Neđata, četvrti i peti put Tuškhalija i Khulne. Sa strane Tuškhalija još je i sada “šumski ured” što su ga još Englezi ustanovili dok su tu posvuda još bile velike džungle.
I eto tu vam naš ujak Šulejman ima svoj mali dućan. Svoju malu kolibu on je pretvorio u dućan. Ima dvije do tri police, u jednom je kutu mala zemljana peć na kojoj se može pripraviti čaj. Zapravo bi to imao biti samo mali “Tea-shop”, restoran za čaj za putnike koji tu lađicom prelaze Ganges na putu prema Šondeškhaliju, Molakhalu i Atapuru. Mostova tu nigdje nema.
Kao i svi čajevi po ovim malim dućanima i čaj ujaka Šulejmana katkad miriše i na čaj. Velim “katkad”, jer nije on kriv ako mu dućandžije iz velikog sajma u Kalinogoru pošalju slabu robu… Možete i kruha dobiti. Na omotu piše “100 grama”, no budi sretan ako bude i 80 grama, a o ukusu da i ne govorimo. Ni tu ujak Šulejman nije kriv. Budi zadovoljan onim što ti pekara pošalje. Tu je i mlijeko dva do tri puta prekršteno. (Uz čaj se tu upotrebljava mlijeko).
No jedna je stvar tu dobra, prvorazredna — čista voda iz arteškog zdenca iz dubine od 300 metara. A još su bolji od toga smiješak i dobrota dućandžije Šulejmana. Nikada ga nisam vidio namrgođena, pa čak ni onda kad mu je oluja čitav dućan odnijela u Ganges.
Po vjeri on je musliman. Svoje “namaze” — molitve on moli redovito. No jedva da što od njih razumije, jer su na arapskom. Ali roditelji su ga tako naučili i on se toga drži. Ali se tuži da malo tko svoj život uređuje po molitvi. Molimo se, ali se ne ljubimo, ne služimo jedni drugima.
O Isusu ne zna mnogo, no prepoznaje Ga u radu naših sestara, nas svećenika, u našem životu žrtve i ljubavi, djelotvorne ljubavi prema bolesnicima i siromasima.
Ja se uvijek kratko pomolim u njegovu dućanu i blagoslovimo jedan drugoga prije nego se uputim na put preko rijeke Gangesa. Pa, eto, budite i vi dionici toga blagoslova!
Ante Gabrić SJ
Ante Gabrić, isusovac, je vjerojatno najveći misionar u hrvatskoj povijesti. Rodio se u kršćanskoj obitelji, u Metkoviću, kao deveto dijete. Godine 1933. primljen je u isusovački novicijat.
Krajem 1938. otišao je kao misionar u Indiju. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi. Organizirao je rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Za udovice hindusa, koje bivaju prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu je smještao u sirotišta. Pomagao je u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu, slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju „Maria Polli” u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime “Father Ante Gabrić”. Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Surađivao je s Majkom Terezom.
Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti. Pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji „Mariapolli”. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora. Pokrenut je postupak proglašenja blaženim i svetim.
Molitva ocu Anti Gabriću:
Dragi oče Ante Gabriću, molim te u svojoj nevolji, da po tvojem zagovoru, ozdravim. Draga Majko Božja, molim te pomozi svojim zagovorom kod Isusa da molba oca Ante bude uslišana. Isuse, Bože moj, primi milostivo molbu oca Ante i zagovor Majke svoje Marije, i udijeli mi ozdravljenje na veću slavu Tvoju, te na taj način dopusti da otac Ante bude uzdignut na čast blaženika. Amen
Izvor: Portal Bitno.net
Foto: flickr.com/dhyanji