Najčešće zaobilazimo prosjake. Zgražamo se zbog njihovog izgleda. Osuđujemo, jer ne znamo povijest njihova života. Slijepi prosjak Bartimej je za nas duhovni heroj. U svome je srcu nosio čežnju za Isusom. Povjerovao mu je unatoč svojoj odbačenosti i bolesti. Divimo mu se. Nije mogao svojim očima vidjeti Isusa, ali prepoznao ga je svojim srcem.
Čini se da se pomirio sa svojom sudbinom. Herojski nastupa pred Isusom. Ima hrabro srce spremno za sve. Ne sažalijeva samog sebe. Ne traži pravdu ili uzrok svoje bolesti. On čezne za Isusom. Možemo reći da Bartimej slijepo čezne za jedinom i pravom ljubavlju. Zato je njegov susret s Isusom za nas značajan. Bogat je poukom.
Silno mnoštvo prati Isusa. Oni imaju zdrave oči. Jedino ga slijepac ne vidi. Njegove su oči bolesne. Međutim, on svojom čežnjom prepoznaje Isusa. Bolesne oči omogućile su mu ispravan pogled. Bio je prisiljen na takvo unutarnje gledanje. Prepoznaje Isusa u pravom svjetlu. To je bila jedinstvena prilika njegova života. Sada počinje proces iscjeljenja jer u slijepcu postoji pravo raspoloženje za vjeru.
Nadalje slijepi prosjak viče: „Sine Davidov smiluj mi se!“ To je javna ispovijest vjere. Kao da je rekao: „Isuse vjerujem u Tebe! Ti si očekivani Mesija – Spasitelj!“ To je njegov trenutak. Hrabro je srce prevladalo svaki strah od ljudskog obzira. Možemo samo zamisliti slijepčev krik, koji se ponovio. To je krik vjere iz dubine srca. Bog ga čuje. To je i cilj molitve: doprijeti do Isusa. Isus nije gluh, on dopušta da vjera Bartimeja jača i raste. U njemu se rodila nova nada, u njemu je začeto svjetlo vjere i prije svjetla tjelesnoga vida.
Slijepac sam dolazi Isusu. No, prije baca sa sebe ogrtač. I ovaj podatak nam je dragocjen. Simbolički gledajući on odbacuje svoj stari život. Tu su i grijesi i propusti, krivi način razmišljanja. Jednim susretom sve se mijenja. Isus ga poziva. Slijepac skoči i dođe Isusu. Sada je blizu, nadohvat ruke. Ima priliku još jasnije izreći svoju zamolbu: „Učitelju moj, daj da progledam!“ Isus je jedinstveni učitelj. Nije kao ostali. Zato ovaj čovjek, potreban Isusova iscjeljenja, prihvaća Isusa kao svojeg jedinog učitelja, koji će mu pokazati put vjere i svetosti. Osjeća se sigurnim u učiteljevoj blizini. Prihvaća Isusa kao jedini smisao života. Od sada će samo u njega imati povjerenja. Slijepac je pristupio najvećem Dobru ovoga svijeta.
Isusu nije teško ispuniti molitvu slijepog prosjaka čim je osjetio njegovu vjeru. Slijedi ozdravljenje. Grčka riječ sozo dozvoljava naslutiti da to nije bilo obično ozdravljenje očiju, nego potpuno iscjeljenje. Isus se ne zaustavlja na ozdravljenju tijela, kao što to čine drugi lažni iscjelitelji. Isus daruje spasenje. On je svjetlo svijeta. Bartimej, iako je bio slijep, svojim je duhovnim očima prepoznao Isusa kao jedini cilj i smisao života. On je vjerovao. Njegova ga je vjera spasila. Spasenje može dati samo Isus.
Smijemo se i mi prepoznati u Bartimeju. Možemo sami zaključiti da fizički vid nije sve na ovom svijetu. On nam neće koristiti uopće u vječnosti. Bitno je imati duhovni vid, a to znači vjerovati. Vjera nam dozvoljava prići Isusu i pronaći ga kao jedini smisao života, kao svjetlo naših očiju. Zato nam valja poći u svoju nutrinu. Sabrati se, kako bi se moglo istinski prepoznati stvarnost oko nas. Sa zatvorenim očima bolje se gleda. Na nama je obratiti se Isusu, koji prolazi: „Isuse smiluj nam se!“ Možda nama se učinilo da Isus ne odgovara, kao da se oglušio na vapaj. Ali čovjek iz Jerihona je poticaj. On nije odustao, iako su mu drugi govorili da nema smisla vjerovati, moliti. Imao je samo jedan cilj – doći k Isusu. To je bila njegova nakana, a ne zdravlje! Ima još puno toga što nas zadržava i zbunjuje. Hoćemo li skinuti taj teret sa svojih leđa? Hoćemo li povjerovati Isusu poput slijepog prosjaka? Isus sigurno čuje naš vapaj za čistom savješću, slobodom, za zdravljem, za iscijeljenjem. On želi naše dobro.

 

Pater Arek Krasicki

PODIJELI