BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M. ZAGREB (RESNIK)

Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

Uskrsnuo je! Aleluja!. Nek Vam je blagoslovljeno!

Uskrs!

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Kad sam bio u sjemeništu bio sam zadužen za kulturu. Dakle, dužnost mi je bila saznati što se događa u gradu na području glazbe, kazališta, izložbi. Nije bilo toliko moguće doći do informacija pa sam morao dolaziti u te „hramove kulture“, raspitati se što je na repertuaru te nakon toga među kolegama pobuditi zanimanje i otići po ulaznice. Dečki bi znali često pitati o sadržaju, no često nisam znao što reći pa sam ih jednostavno pozvao – „dođite i vidjet će te!“ Danas započinjemo slaviti otajstvo Isusova Uskrsnuća koje traje pedeset dana. Hvala Bogu možemo se o svim tajnama naše svete vjere informirati kroz različite medije koji su nam danas dostupni. No opasnost  je u jednomu: mnogi govore o tim otajstvima naše svete vjere a niti su vjernici niti poznaju sadržaj o kojem govore o tim otajstvima naše svete vjere pa niti su vjernici niti poznaju sadržaj o kojem govore ili koga su snimili. To bude više na bazi folklora, običaja povezanih uz te dane, a najmanje onog nutarnjeg, duhovnog i svetog. Tako nam stručnjaci za „uskrsne običaje“ od početka savjetuju i gotovo tjeraju nas da idemo u  „blagdanske šopinge“ te da kupimo točno ono što oni nude jer oni najbolje znaju što nam je potrebno. A narod uvjek mora netko voditi. Ako se neda voditi od svojih pastira, evo ti odmah čobana koji se tu nametnu i vode te kuda oni hoće. Tako je najbolje otići u kupovinu na naš najsvetiji dan – NEDJELJU koja je spomen na Isusovo Uskrsnuće. I mi ćemo to činiti bez ikakve grižnje savjesti jer me župnik ne vidi a „Bog je daleko“. No savjest je tu, Bogu se ne možeš sakriti i što ostaje…?

Kad je Isus uskrsnuo prijatelji i neprijatelji Isusovi su se uznemirili jer su bili iznenađeni. U svima se probudila radost te su trčali na grob da se uvjere da nema u grobu tjela Isusova. Kao ono kad sam govorio kolegama za kulturna događanja: dođite i vidjet će te. Svoju znatiželju čovjek mora nahraniti. Kod mnogih je znatiželja rodila plodom – VJEROM.

Neprijatelji su se Isusovi zatvorili te su dogovarali što će učiniti. Stražari su donijeli glas: Uskrsnuo je! Da se spasi interes i dobri glas u narodu treba „sačuvati obraz“. Novac! Da, upravo te Judine škude imale su uvjek svoju snagu: plati i imat ćeš. Ali istinu se ne može ni kupiti ni prodati. Radosna vijest je ostala i došla do nas: „Isus je živ, uskrsnuo je!“

Dakle, mi smo oplođeni radosnom vješću i bilo bi ludo da se nakon toliko godina raspitujemo je li to istina ili nije. Pavao, apostol, nas je ohrabrio: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je naše propovjedanje i vaša vjera.“ Je li 2000 godina uzaludni promašaj nas koji navještamo ili je ludost onih koji još uvjek novcima plaćaju laž?

Nisu uzalud toliki muževi i žene, mladići i djevojke, djeca i starci podnijeli mučeništvo i svojim životom rekli: On je živ, mi to vjerujemo i svjedočimo. Došla su vremena kada moramo raščistiti svoju vjeru u uskrslog Krista i konačno znati tko je On. On nije ni pile, ni zajček, on nije ni pisanica ni šunka ni hren, on nije uskrsni ukras. On je pobjednik nad svim našim grijesima. On je pobjednik nad smrću, jer On je jedini koji je rekao „ja sam Život“.

On je taj koji nas je otkupio. On je taj kojemu možemo pjevati: „Aleluja Onom koji uskrsnu!“ Da, On je život! To jedino znamo i vjerujemo. To je vjera koju želimo obnoviti u ovo uskrsno vrijeme. Odbacimo sve priče, legende i ono što nema veze sa Uskrslim Gospodinom.

Uskrs jedino ispravno slavi onaj katolik koji je iskreno i ponizno prošao kroz korizmu. Onaj koji se odricao da bi dao potrebnima, onaj koji je postom i pokorom okajavao svoje grijehe. Onaj koji se iskreno ispovjedio i počeo novi život kao pravi vjernik. Takav će vjernik moći razumjeti običaje i živjeti ih. On neće biti vezan za nikakve uobičajene jelovnike, njemu će biti dovoljan kruh i voda jer se ispovjedio i svejedno mu je hoće li tjelo biti zadovoljno. To je Uskrs. Sretan Vam Uskrs!

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

Jedan stari povjesni natpis, uklesan iznad vrata crkve koju je jednom posjetio slavni njemački car Fridrik Barbarossa, ističe da je taj car bio: „Ljubav dobrih, a strah zlima“. Davno je tome kada je smrt skinula kraljevu krunu s njegove glave. I danas on nije nikome ono što je bio za života: ljubav dobrih, a strah zlima. Njega danas nitko ne ljubi niti mrzi. A ime mu spominju tek đaci u školama. No, ako bismo mi htjeli staviti natpis iznad čudom otvorena vrata Isusova groba kroz koja je treći dan poslije smrti njegovo uskrsnulo tijelo slavno izašlo, mogli bismo staviti spomenuti natpis iz vremena Fridrika Barbarosse: „Ljubav dobrih, a strah zlima.“

Kada je mrtvo tijelo Isusa Nazarećanina položeno u grob, narodni vođe slavili su pobjedu. Konačno im je uspijelo ukloniti iz svoje sredine Učitelja iz Nazareta. Vjerovali su da je s njim zauvjek svršeno. No, koliko su god bili sigurni u pobjedu, ipak ih obuzima neki čudni strah. Njihove misli neprestano lete grobu u koji je položeno njegovo mrtvo tijelo. I da se umire, postave na grob stražu. Ali strašno! Njihova slutnja postaje stravična stvarnost: ubijeni Isus ponovno živi i pojavljuje se u gradu svojih ubojica. Uskrsnuo je kako je rekao. Teški teret okaljane savjesti oduzima bogoubojicama mir i san.

Braćo i sestre! Nije Isus samo prije 2000. godina bio strah svojim neprijateljima. On je to jednako i danas. Tko bi sve mogao izbrojiti neprijatelje Isusa Krista u proteklih dvadeset stoljeća! Koliko je puta on ponovno odbacivan i osuđivan, popljuvan, osramoćen i proglašen zauvjek mrtvim! Ali se je uvjek kao pobjednik dizao iz groba i bio strah neprijateljima. Jedan od onih koji su se pokušali obračunati s Kristom bio je i rimski car Julijan. Bile su mu tek 32.  godine kada je zametnuo boj s Isusovom Crkvom. Znate li kakav je bio njegov svršetak? U jednom oružanom obračunu bio je smrtno ranjen. I dok je ležao u vlastitoj krvi, zahvatio je rukom krv, bacio ju prema nebu i očajnički viknuo: „Galilejče, ti si pobjedio!“

Francuski nevjernik Voltaire napisao je 1758. godine svojem prijatelju D¨ Alembertu ove riječi: „Za dvadeset godina gotovi smo s Bogom.“ Točno dvadeset godina kasnije umirao je kako je sam doslovno rekao da želi umrijeti, – „bez sakramenta, sretan kao pas.“ Valjao se po svom krevetu proklinjući i huleći: „Ja sam ostavljen od Boga i ljudi!“  Pred samu smrt vikao je: „Osjećam ruku koja me vuče pred Božji sud… Vidim pakao…, sakrijte me!“  Takav je bio kraj čovjeka koji je za Isusa tvrdio da je varalica, a za kršćane je govorio: „Vi barbari, vi kršćanska pseta, kako vas prezirem.“

Kad prevrši mjera strpljenja i progovori pravda, Krist postaje neprijateljima strašan.

Ali, braćo i sestre, uskrsli je Spasitelj ne samo strah neprijateljima nego je on i najveća radost vjernih svojih sljedbenika – prijatelja svojih. Tko bi mogao opisati susret Isusa i Marije, njegove presvete Majke, u zoru uskrsnog jutra! Koliku je utjehu i radost doživjelo majčino srce gledajući opet živa svojeg Jedinorođenca. Tko bi mogao izreći sreću Marije Magdalene koja je bila uz presvetu Majku gledala kako iz srca Isusova istječe posljednja kap krvi, a sada se pred njim uskrslim, prepuna sreće, baca do nogu: „Učitelju moj!“ i odmah trči javiti i drugima da je uskrsnuo! A tko da iskaže veselje jedanestorice učenika kad im se javi: „Mir vama! Ne bojte se! Ja sam“!

Tako je bilo nekad. Ostalo je tako do dana današnjeg: Krist Gospodin zlima je strah i mržnja, a dobrima je radost i ljubav. Ta se istina najbolje očituje pred čovjekovu smrt. U tim trenucima: kada treba poći pred pravednog Suca – proslavljenog Spasitelja. Budimo zato takvi njegovi sljedbenici za koje se može s pravom reći da su dobri. I tada ćemo spokojni i mirni preseliti se iz ovog života u drugi život, u kojem nas čeka uskrsli Isus: ljubav i nagrada dobrih. Amen.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS VAMA I VAŠIM OBITELJIMA!

Svetac tjedna

Sv. Konorad Parazhamski

Rođen je u bavarskom selu Partzham 1818. godine u obitelji Birndorfer kao 11. dijete kojem dadoše ime Ivan. Kao mladić se bavio poljodjelskim poslovima, a onda je u 31. godini života stupio u kapucinski red dobivši ime Konorad. U glasovitom bavarskom svetištu Majke Božje u Altotingu vrši 42. godine službu samostanskog vratara. Bio je uslužan kako svojoj redovničkoj braći tako i hodočasnicima. Odlikovao se dubokom molitvom i pobožnošću prema euharistiji i BDM. Umro je u 76. godini života. Jedna njegova misao glasi: „Ništa mi nije zaprekom, uvjek sam sjedinjen s Bogom kojeg nadasve ljubim.“.

Misao

Isus ljubi sve ljude i svakog pojedinca. Nasljedujmo njegov primjer.

MALO ŠALE

Crnogorac otišao kod doktora i požali mu se.

-Doktore umoran sam i kronično neispavan.

Doktor.

-Koliko dnevno spavate?

-Oko 5 sati.

-Zato ste i umorni, morate spavati više od 5 sati dnevno.

-Ne mogu doktore više, jer po noći spavam 8 sati.

Župne obavijesti!

Aktivnosti kroz tjedan: utorak -6. Utorak sv. Antuna, iza mise molitveni susret;četvrtkom; Klanjanje prije mise. Marijina legija iza mise u petak.

Vjeronauka nema u subotu!

Dobra djela su karike što tvore lanac ljubavi!