Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

 

„Ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako si molila“.

  1. nedjelja kroz godinu

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

 

 

 

Župnikov uvodnik

Stavili smo točku na još jednu našu župnu svetkovinu: Velika Gospa je iza nas. Obično se veli što je dobro brzo završi.

Pripremali smo se za ovu svetkovinu devet dana. Obično zovemo da je to devetnica. Devet dana milosti. Devet puta Bog dolazi među nas na različite načine, devet puta mogućnost dati Bogu nešto. Ovaj puta bili smo s našom dragom Majkom Marijom. Svetkovina njena uzašašća poticaj je svakome od vjernika da probudi u sebi radost. Ono što je Bog učinio s Marijom najboljom predstavnicom ljudskog roda, to očekuje i nas. Raduju se pojedinci, raduje se Crkva jer se nanovo osjećamo počašćenim od samog Boga. On nas ne odbacuje već nas želi uzdignuti tamo gdje je naše mjesto: NEBO. Možemo li išta zamisliti ljepšega, uzvišenijeg? Bog nas sve ljubi, ali Mariju na osobit način: čista od svakog grijeha neje mogla ostati tijelom u grobu. Zašto da bi trunulo sveto tijelo? Ona želi biti nama poziv: djeco moja, živite sveto, čuvajte svoje tijelo i dušu. U nebo se dolazi čistim tijelom i dušom. Ta vjera u osobnu proslavu okupljala je diljem cijelog svijeta katolike po mnogim svetištima. Tako smo se i mi okupljali u našoj dragoj crkvi koja je ostavština naših pređa. Oni su izabrali nju, mi smo je prihvatili i tako zajedno živimo nebo na ovom djeliću naše zemlje.

Htio bih zahvaliti svima VAMA koji ste se uključili u ovo duhovno slavlje. Lijep je osjećaj dok se možeš duhovno uzdizati i obogatiti. To su nam pomogli naši dragi svećenici: o. Željko, o. Toni i vlč. Antun koji su nam svaki dan na svoj način dali ono što nose u srcu. Lijepo ih je bilo slušati, osobito vlč. Antuna Štefana. Ne treba puno mudrosti već samo živa vjera koju možeš izreći na jednostavan način. A mi smo to razumjeli. Volio bih da to živimo. Kako je bila potrebna samo riječ i gesta da oduševljeno i glasno slavimo Gospodina pjesmom i molitvom. Hoće li što ostati od toga.

Tako pripravljeni dočekali smo samu svetkovinu. Svake godine je lijepo i svaki puta sve više ljudi, hodočasnika koji dolaze dragoj Majci Jezerinskoj. Sigurno je tako bilo i kroz dugu povjest ovoga svetišta.

Spominje se knjiga čudesa gdje su župnici bilježili čudesna uslišanja ljudi koji su se zagovarali M.B. Događalo se to i događa se u svim mjestima gdje se moli i žrtvuje.

Sjećam se još kao dijete da smo u svim proštenišnim mjestima molili zagovor drage Majke Božje ili drugih svetaca obilazeći oko oltara na koljenima. Koljena bi krvarila, boljela, ali vjera je bila jača, zato je nebo progovorilo u mnogim slučajevima. Kolike su zahvalnice ispisane na mramornim pločama po svetištima! Bog uslišava, samo treba moliti.

Sjećam se kako je majka pripovjedala o svom ocu a mojem djedu, koji se zvao Mijo Brežnjak. Bilo je to proljeće 1945. Rat je završio a sina mu Franje nema iz Bosne gdje se borio u elitnoj njemačkoj postrojbi. Nema o njemu ni glasa je li živ ili mrtav. Djeda je pribrao svu svoju djecu i krenuli su na Mariju Bistricu moliti zagovor da se Franjo vrati kući. Obilazio je oko oltara na koljenima između svake mise, nije dva dana ništa ni jeo ni pio. Koljena su krvarila! Nije ni to bilo dosta. Imao je jaku vjeru te je otišao na bistričku kalvariju koju je prošao po šodranoj stazi na koljenima. Žena i djeca su ga dizali jer više nije mogao. Ali nije odustao. Došao je do zadnje postaje: koljena bez kože, gole kosti, puno izgubljene krvi ali sa živom vjerom: Majči bu dala da se moj Franjo vrne domqa. Odvukli su ga do crkve u nesvjesti. Kako je došao k sebi molio je da ga odvuku pred oltar jer će tamo vidjeti čudo. Čudo se dogodilo. Franjo je klečao pred oltarom živ i zdrav u vojničkoj uniformi. Živa, čvrsta i jaka vjera prodire u nebesa. Čuda su moguća. Imamo li mi vjere?

Ovom zgodom želim zahvaliti i svima VAMA koji ste pomogli materijalno oko organizacije vanjske proslave. Uvijek ima Vas koji ste velikodušni i pomažete. Zahvaljujući Vama može se dogoditi ova veselica gdje se toliki ljudi okupe te možemo prikupiti nešto za obnovu crkve.

Osobito želim zahvaliti dragim Volonterima. Oni nisu pitali ni za žrtvu ni napor. Svijesni su da bez ljudskih ruku nemože biti ovoga o čemu mnogi prepoznaju Resnik. Nisu mudrovali već su nesebično radili i tako dijelom posvjedočili: Ja želim pomoći svojoj župi. Nakraju svega iscrpljeni nisu kukali već su oduševljeno govorili kako je bilo sve uredu i lijepo. Nisu ništa zaradili, već su se približili korak bliže nebu. Nisu ništa izgubili već su dobili ono što im ništa nemože oduzeti. Volio bih da imamo više ovakvih župljana koji su spremni ne brbljati, filozofirati i ogovarati već zdušno raditi za dobro župe.

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

      Vjera u Boga ne znači da si sada bez straha, bez brige jer te Bog štiti i čuva i vodi po ravnom i glatkom putu. Tako, naime, mnogi vjernici očekuju pa čak prigovaraju i samom Bogu: „Kako si nam mogao dopustiti da nam se dogodi ova ili ona nevolja? Barem ja vjerujem, barem se ja molim, barem ja idem na svetu Misu, barem ja primam svete Sakramente itd. A onaj drugi niti ne vjeruje, niti se ne moli, niti ide na Misu niti prima sakramente, a lijepo i dobro mu ide“? ponovno ponavljam vjera ne znači da će nam sve ići lijepo, dobro i bezbrižno, kao da će Bog odmah nagraditi našu vjeru.

Baš naprotiv – vjerovati znači biti kušan. U današnjem Evanđelju slušamo o ženi Kanaanki koja ponizno prilazi k Isusu i moli: „Smiluj mi se. Gospodine sine Davidov. Kći mi je opsjednuta. Čula je ona za Isusa i zato tako uporno viče za njim, makar nije bila iz Izraelskog naroda. Čula je ona da Isus ozdravlja, da istjeruje nečiste duhove iz opsjednutih. Čvrsto je vjerovala da joj Isus jedini može pomoći u njezinoj nevolji. Vikala je toliko da je i samim apostolim dosadila pak su i oni rekli Isusu: „Daj je uslišaj! Vidiš koliko viče i moli“. Isus kao da se je posve okrutio te odgovara: „Poslan sam izgubljenim ovcama doma Izraelova“. Ona ne odustaje, nego još uvjerljivije i ustrajnije moli: „Ipak, Gospodine, pomozi.“ Isus dalje nastavlja: „Ne priliči uzeti kruh djeci i dati ga psićima“. Ona ima i za to odgovor: „Gospodine, i psići jedu mrvice sa stola svoga gospodara“. Toliko se ponizila da je spremna biti i pas samo da dobije onu mrvicu zdravlja za svoju kćer. Sigurno su ti trenutci razgovora s Isusom bili za nju strašan udarac, upravo grubost ali kad je sve to izdržala Isus hvali njezinu vjeru: „Ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako si molila“. U taj čas, njezina kći je ozdravila. Kroz kakvu je kušnju morala proći ta Kanaankqa, ali je uspijela dobitio ono što je ustrajnom vjerom molila.

U Svetom Pismu na mnogo mjesta čitamo kako Bog svoje vjerne kuša., stavlja na kušnju njihovu vjeru – kao da hoće razvidjeti koliko je jaka njihova vjera. Sjetimo se Abrahama, pravednika Starog Zavjeta. Kroz kakve je sve kušnje morao proći. Najprije je morao ostaviti vlastiti dom, svoj grad , Ur kaldejski, svoj dom i sve što je tamo imao i poći u sasvim nepoznato kamo ga je Bog poslao. Onda je tek bila nagrađena njegova vjera – rodio mu se sin Izak. No, i dalje ga Bog kuša i traži od njega najveću žrtvu da žrtvuje svoga vlastitog ljubljenog sina Izaka. Abraham je išao iz kušnje u kušnju i sve je izdržao. Tek tad mu Bog obećava: „Razmnožit ću tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pjesak na obali morskoj“. Takvim teškim kušnjama bili su podvrgnuti mnogi sveti ljudi – pravednici Starog Zavjeta, kao npr. Mojsije, prorok Ilija, Izaija, Ezekijel, Danijel, Jona, strpljivi Job koga je Bog u više navrata iskušavao pa je izgubio sve imanje, svu svoju djecu, a onda i vlastito zdravlje. Svi su ga napustili pa i vlastita žena i svi prijatelji ali vjeru u Boga nije izgubio pa mu Bog obilno nagrađuje vjeru.

Mnogi Novozavjetni pravednici bili su još više kušani. Sveti Ivan Krstitelj dospio je u zatvor i izgubio glavu. Josip poočim Isusov morao je proći kroz velike kušnje. Apostoli za vrijeme Isusove muke a kasnije kroz vlastito mučeništvo. Gotovo svi svetci bili su iskušavani: Sveti Benedikt, Sv. Ivan od Križa, Mala Terezija, Velika Terezija, Sv. Ivan Vijaney i veliko mnoštvo drugih svetaca i svetica. Svaka vjerna duša može kao i žena Kanaanka, podnijeti gorka iskušenja u svojoj vjeri, ali mora biti ustrajna kao i žena Kanaanka. Iskušenja su za vjernike korisna. Ako izdrže iskušenja vjera im postaje jača i čvršća. Zlato se kuša u vatr5i, a pravednik u nevoljama. Koga Bog ljubi, njega i kuša da bi ga mogao nagraditi. Zato su mnogi prijatelji Božji bili teško iskušavani. Ako su pak i u kušnji ostali vjerni, vjera im je, kao i svakome od nas, bila nagrađena i uslišana. Amen.

Svetac tjedna

Sv. Ruža Limska

Sv. Ruža Limska – se rodila u Limi (Peru) 1586 godine., dobila je na krštenju ime Izabela. Jedna Indijanka, kućna pomoćnica, zvala ju je Ruža iz milja: i tako su je svi zvali, pa to čini i Crkva štujući ovu sveticu. Odbila je udaju i posvetila se Gospodinu Isusu. Zauzeto je činila pokoru koju je ljubavlju prožela. Slijedila je svetu Katarinu Sijensku pa je osnovala prvi kontepletavni samostan u Južnoj Africi, dominiskanski. Skrbila se o siromasima, a molitvom je podupirala misisko djelovanje franjeevaca sv. Franje Solana. Živjela je samo 31 godinu, ali dovoljno za jedan sveti život. Sv. Ruža je pokopana u Limi u samostanu Rosario. Sačuvano je nekoliko njezinih pisama i spisa iz kojih se otkriva duhovnost svete Ruže Limske.

Malo humora J

 

Dva studenta u kafiću nakon ispit.
– Onda, kako je bilo na ispitu iz fizike?
– Pobožno!
– Kako to misliš pobožno?
– Kada je profesor postavljao pitanja ja sam se križao, a kada sam ja odgovarao on se križao.

 

 

 

 

Župne obavijesti!

 

PON 21.08. Gospa Voćinska
19:00 Nema svete mise
UTO 15.08. Blažena Djevica Marija Kraljica
19:00 Anica Rašić
SRI 16.08. Sv. Ruža Limska
19:00 Tomo  Brdek, Zlata Ožeg, Jakov Perišić
ČET 17.08. Blaženi Miroslav Bulešić
19:00 Anđela, Mijo, Marica i Tomo Malčić, Kata i Đuro Remenar i Marica Remenar
PET 18.08. Sv. Ljudevit
19:00  Blagica Martić
SUB 19.08. Branimir
19:00
NED 20.08. 21. nedjelja kroz godinu
08:00 Ivan (god), Blaž i Mara Halić, Ivan i Jagica Vajdić
11:00 Župna sveta misa
19:00 Ob. Filipović

 

Aktivnosti kroz tjedan: utorak – iza mise molitveni susret; četvrtak – klanjanje prije mise; petak- Marijina legija iza mise;

 

Ono što nosimo u srcu daje kakvoću našem življenju!

Očevi i majke duguju četiri stvari svojoj djeci: uzdržavanje, poduku, ispravljanje i uzoran primjer. (Sv. Ivan de la Salle)

PODIJELI