Pitanje:
Poštovani u Gospodinu!
Prijateljica mi je napomenula da postoji Varaždinska Biblija. O čemu se točno radi?
Interesira me također je li istina da su protestanti iz Biblije izbacili neke dijelove poput Judite, Tobije i još neke? Hvala! Neka vas prati Božji blagoslov!
Odgovor:
Poštovani!
Hvala Vam što se zanimate za Biblije i razne prijevode koje se kod nas pojavljuju.
Što se tiče prijevoda Biblija, u Hrvatskoj ih ima nekoliko i Hvala Bogu za to. Nedavno se pored ostalih prijevoda u Hrvatskoj pojavio jedan novi prijevod Biblije koji nosi popularni naziv, Varaždinska Biblija. Naime radi se o prijevodu na kojem je grupa jezičnih stručnjaka radila punih dvanaest godina, i napravila je novi prijevod Biblije. On je specifičan po tome (a to mi je osobno potvrdio prevoditelj) da se zasniva po principu prijevoda „riječ na riječ“, dok neki prevoditelji to prevode na principu, „misao na misao.“ Sam prijevod je dobio izuzetno visoku ocjenu stručnjaka iz tog područja.
Ono što smatram bitnim napomenuti je da u prevođenju Biblije se ne može uvijek biti autentičan, jer neke riječi su višeznačne i teško se nalazi neka adekvatna riječ u drugom jeziku. Npr. U grčkom jeziku riječ ljubav ima nekih 7 pojmova, dok u hrvatskom postoji samo jedan-ljubav. Stoga svaki prijevod Biblije je bogatstvo jednog jezika i blagoslov za one koji čitaju, jer je on u neku ruku i tumačenje prevoditelja.
Vaše drugo pitanje nije dobro koncipirano. Nisu protestanti ništa izbacili već je netko drugi nešto dodao. Naime o čemu se radi. Biblija je zapravo knjižnica od 66 knjiga. Zbirka Staroga zavjeta ima 39 knjiga. Napisane su između 1450. i 400. godine prije Krista. A zbirka od 27 knjiga Novoga zavjeta nastala je između 50. i 100. godine nakon Krista. Postoje izdanja koja u starozavjetnim spisima imaju još i tako zvane deuterokanonske knjige.
Deuterokanonske knjige u Bibliji su one koje su Rimokatolička i Pravoslavna crkva prihvatile kao dio Staroga zavjeta. U 2. i 1. stoljeću prije Krista su ih prihvaćali pojedini ogranci židovstva u kojima su te knjige i nastale, a osobito oni Židovi koji su živjeli u dijaspori u krajevima gdje se govorilo uglavnom grčkim jezikom.
Kad su se u 1. st. poslije Krista židovski vođe sastali u Jamniji prilikom konačnog uspostavljanja biblijskog kanona, nisu u njega uključili te knjige, niti ih sada prihvaćaju, jer ih nisu smatrali dijelom Božje objave. Njihovi glavni kriteriji za prihvaćanje u službeni popis svojih svetih knjiga bio je tada taj da one moraju biti napisane isključivo na hebrejskom, te da se u njima mora spominjati Bog. Time je među Židovima konačno pobijedila palestinska struja koja se potom razvila u rabinsko židovstvo, dok je u potpunosti nestala dotad snažna aleksandrijska struja u kojoj su bili zastupljeni učeni Židovi dijaspore.
Neki rani i srednjovjekovni kršćani su nastavili koristiti deuterokanonske knjige, o čemu svjedoče brojni primjeri podsjećanja na njih u neprekinutoj tradiciji prepisivanja tih spisa koji su se uvijek nalazili u kodeksima skupa s ostalim biblijskim knjigama. To potvrđuju arheološki nalazi i biblijska paleografija.
Nakon Reformacije, od 16. st., deuterokanonske knjige u kanon ne uvrštava nijedna protestantska crkva. Oni ih poštuju samo kao povijesne i poučne knjige i ne smatraju ih dijelom svetog kanona. Evanđelja, ni ostali dio Novog zavjeta ne citira niti jedan tekst iz deuterokanonskih knjiga, i zasigurno ih nije ni Isus koristio.
U Deuterokanonske knjige spadaju Tobija, Judita, 1. i 2. knjiga o Makabejcima, Knjiga Sirahova i Knjiga Mudrosti, te dijelovi Knjige Baruhove, Danielove, Esterine i Jeremijino pismo. Svi su ovi spisi pisani grčkim jezikom.
1947. godine u blizini Mrtvoga mora pronađeni su hebrejski rukopisi Staroga zavjeta koji sežu do 150. ili 200. godine prije Krista. Začuđujuće je da ti 2000 godina stari svici sadrže točno isti tekst koji i danas nalazimo u izdanjima Staroga zavjeta. To je očiti dokaz kako je prepisivanjem pouzdano prenesena Božja Riječ.
Stari zavjet podjednako poštuju Židovi, kršćani i muslimani.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi
Zvonko
