Datum: 14.09.2014.

Pitanje:
Imamo razne životne primjere gdje roditelji svojim namjernim ili ne namjernim ponašanjem unište svoju djecu kroz krivi odgoj bio on previše liberalan ili previše konzervativan ako je previše nije dobro. Mnoga djeca su žrtve krivog odgoja svojih roditelja te kada odrastu postanu zablokirani i ne mogu se pomaknuti sa mjesta. Što piše u Bibliji vezano za ovakve slučajeve?

Odgovor:
Poštovani!

Vaše je pitanje izuzetno važno za naš praktični život. Često puta razmišljam o odgoju svoje djece, i pitam se jesam li im sve dao što im je trebalo da bi mogli prolaziti kroz život samostalno. O odnosu između djece i roditelja Sveto Pismo piše na puno mjesta. Čak što više jedna zapovijest u Božjem Zakonu je povezana s tim odnosom. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. Izlazak 20,12.To je jedina zapovijest u Božjem Zakonu u kojoj je sadržano i obećanje.

Kada razmišljam o roditeljskim odnosima, razmišljam o tome kako nam je Bog posudio djecu da ih pripravimo za realan život, a iznad svega da ih dovedemo u Kraljevstvo nebesko.

Danas postoji puno roditelja koji tu ulogu roditeljstva prenaglašavaju na sasvim pogrešan način. Sveto pismo govori čak i o načinu kako djecu treba odgajati. Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje. Mudre Izreke 13,24.Mnogi roditelji smatraju ovaj tekst toliko važnim da jednostavno misle kako im je mlatiti svoje dijete njihova kršćanska dužnost. U toj svojoj praksi mogu dobiti jedan od dva rezultata. Dijete koje je bilo odgajano nasiljem, koje je često dobivalo batina, kada odraste, napustit će svoje roditelje da se za njih uopće više ne zanima, ili će također krenuti putem nasilja te će ono također biti nasilnik.

Već tri godine radim u zatvorima i sa zatvorenicima proučavam Sveto pismo. U tom mom druženju sa zatvorenicima zaključio sam da su (najčešće mladi ljudi) imali problem zbog nasilja, jer dolaze iz asocijalnih obitelji.

Druga krajnost je zanemarivanje obitelji. To ne mora biti samo u onom smislu da alkoholičari zanemaruju obitelj, već to mogu biti i oni koje mi smatramo normalnim ljudima. U tim obiteljima rade i otac i majka, i djeca bez obzira što stanuju u istoj kući gotovo da se i ne vide. Drugi problem je da roditelji djeci lažu, i na taj ih način razdražuju. Sveti Pavao apostol je pisao: I vi, oci! Ne razdražujte djece svoje, nego ih odgajajte stegom i naukom Gospodnjim! Efežanima 6,4. Na drugom mjestu sveti Pavao spominje i rezultate razdraživanja djece. Oci, ne razdražujte djece svoje, da ne budu malodušna!  Kološanima 3,21. (da ne gube volje, kaže jedan drugi prijevod).

To su u principu dvije krajnosti u koje mi roditelji upadamo kod odgoja djece. Ja ne vjerujem da smo mi u stanju ne upasti u jednu od tih krajnosti koliko god da smo dobronamjerni. Ono što je najbitnije, to je da u kada je u našoj obitelji Krist na prvom mjestu, tada će se ta Kristova milost očitovati i u našem domu kod naše djece.

Netko je to lijepo definirao što znači odgajati djecu. Njegova definicija glasi: Odgajati djecu znači odgajati sebe pred djecom.

Ipak, koliko god da su nam dobre namjere, koliko god da pokazujemo ljubav prema svojoj djeci, koliko god da uložimo u odgoj naše djece, nekada se može dogoditi da nam djeca odu putem kojim nismo željeli. Ne smatram sebe vrhunskim stručnjakom za odgoj, ali znam jednu stvar da to što su mi djeca na pravom putu, nije rezultat mojih kvalitetnih odgojnih metoda, već Božje milosti koju su prihvatili i moja djeca. Ukoliko i ne uspijemo s odgojem, ne moramo se uvijek zbog toga kriviti. Ne vjerujem da ima roditelja koji bi željeli da im njihovo dijete krene putem kriminala i nemorala (iako sam i takve sreo). Kakav će netko biti čovjek, to ipak ovisi o Njegovom vlastitom izboru.

U svakom slučaju od dobrih roditelja, može proizići i dobro dijete. Takvo je dijete u prednosti jer se doslovno kupa u Božjoj milosti. Međutim, ne moraju uvijek loše okolnosti utjecati na odgoj neke osobe. U svetom pismu postoji izvješće o Josipu, Jakovljevom sinu koji je imao sve uvjete da bude zao, čangrizav, osvetoljubiv, a umjesto toga za njega Sveto pismo nema nikakve zamjerke. Pored svih problema koje odgoj sa sobom donosi, on je ipak pitanje i najviše pitanje Božje milosti.

Stoga nije toliko važno kakva su nam djeca. Istina je da su upravo i dobila te anomalije pogrešnim odgojem, ali ipak to je njihov vlastiti izbor. Ono što bi mene kao roditelja mučilo da mi djeca idu nekim drugim putem je: Jesam li kao roditelj baš sve učinio da bi im pokazao put kojim će ići. Najvažniji put je put gdje je Bog na prvom mjestu: Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega. Mudre izreke 22,6.

Ovo je tema o kojoj se pišu knjige, pa zasigurno s ovim nije sve rečeno. No vjerujem da sam Vam uspio bar površinski pogrepsti po izuzetno važnoj materiji.

Neka Vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko

PODIJELI