Pitanje:
Zamolio bih Vas da mi protumačite riječi sv. Pavla: ‘Predadoh Vam ponajprije što i primih’ (1 Kor 15,3), također me zanima prolog četvrtog Evanđelja da mi proanalizirate preegzistenciju našega Gospodina i, na kraju, ako pokrivate područje koje me zanima a to je na koji je način M.Luther pretpostavio skolastičkoj teologiji slave svoju biblijsku teologiju križa? Evo to me zanima hvala.
Odgovor:
Poštovani gospodine!
Vi očito puno proučavate Sveto pismo kada imate toliko pitanja. Budući da ja samo odgovaram na pitanja iz Biblije, odgovorit ću Vam prva dva pitanja koja su direktno povezana s Biblijom, a budući da nisam teolog ni crkveni povjesničar, odgovor na treće pitanje o Martinu Lutheru će te morati pitati nekog profesora crkvene povijesti. Pa pođimo redom:
1. Zamolio bih Vas da mi protumačite riječi sv. Pavla: ‘Predadoh Vam ponajprije što i primih'(1 Kor 15,3),
Tekst doslovno glasi: Jer sam vam najprije predao što sam i primio, da je Krist umro za grijehe naše po Pismima; I da je pokopan, i da je uskrsnuo treći dan po Pismima; Sveti Pavao ovom rečenicom „Jer sam vam najprije predao što sam i primio,“ Želi naglasiti izvor spoznaje koju predaje u nasljedstvo crkvi. On se često pozivao da je određenu spoznaju primio od Gospodina. Sličnu situaciju nalazimo i na drugim mjestima. Kada sv. Pavao govori o euharistiji, on opet se poziva na izvor svojih informacija. Jer ja primih od Gospodina, što vam i predadoh, da Gospodin Isus onu noć, u koju je bio izdan, uze kruh,… 1.Korinćanima 11,23. To je upravo i dokaz nadahnutosti poruka Pavlovih poslanica koje na kraju potvrđuje i sv. Petar. I dugotrpnost Gospodina našega držite za spasenje, kao što vam je i ljubljeni naš brat Pavao po danoj mu mudrosti pisao; Kao što i u svim poslanicama kada u njima govori o tom. U njima su neke stvari teško razumljive, koje neuki i nestalni iskrivljuju, kao i ostala Pisma na svoju vlastitu propast. 2.Petrova 3,15.16.
2. Prolog četvrtog Evanđelja da mi proanalizirate preegzistenciju našega Gospodina.
U samom uvodu sv. Ivan apostol i evanđelist govori o Kristovom prapočetku. U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; Ivan 1,1-4. Ovdje sv. Ivan želi naglasiti Kristovo Božanstvo i njegovu stvaralačku misiju koju je imao. Da se radi o Kristu, to potvrđuje 14 redak: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan 1,14. Ivan nadahnut Duhom svetim pokušava objasniti tko je u stvari Isus Krist i kavo je to Njegovo jedinstvo s Bogom Ocem. On se koristi izrazima „ kao“ da bi pokušao donekle prikazati tu božansku realnost koju mi teško razumijemo.
Ono što Vas očito zanima je Kristov prapočetak. Što se tiče Kristovog prapočetka, mnogi danas pokušavaju to nekako razjasniti, ali po mom uvjerenju rade posao koji nisu u stanju odraditi. Tu postoji čak i nekoliko pravaca koji odlaze po mom dubokom uvjerenju u nešto što nisu u stanju razumjeti.
Jedan od tih pravaca smatra, da ukoliko je Isus jedinorođenac, onda je postojalo neko vrijeme u praprošlosti kada Krista nije bilo. Iz toga ispada da Sin ima svoj prapočetak i da je zbog toga hijerarhijski manji od Oca. Neki čak odlaze tako daleko i oduzimaju Kristu Božansku narav tvrdeći da je Sin početak stvaranja, tj da je Sin nešto što je Bog u prapovijesti stvorio prvo. Tako nešto ne stoji u Bibliji. U bibliji piše da je Isus prvorođenac, i piše da su Krist i Otac jedno. To znači da je Isus Bog u punom smislu te riječi, i da uživa istu slavu kao i Otac.
Drugi pravac smatra kako su Otac, Sin i Duh Sveti od uvijek, ali svoje uloge dogovorili. Na žalost ni takvu potvrdu nisam pronašao u Bibliji. Biblija kaže da je Krist jedinorođen, da je On Božji Sin. Međutim, pristalice ove teorije tada to negiraju tvrdeći da je Bog od vječnosti, ali ako je Isus jednog trenutka nastao u prapovijesti, tada on ima svoj početak, a Bog nema početka. Ipak ne smijemo zaboraviti da rođen i stvoren nije jedno te isto. Moj sin nije manje čovjek zato što je rođen od mene, jednako tako ni Sin nije manje Bog ukoliko je rođen od Boga. A što se početka tiče i to je nama već lako razumjeti. Mi ljudi svoj početak imamo u stvaranju Adama i Eve. Kada su bili stvoreni prvi ljudi, tada je bio naš prapočetak, bez obzira što smo došli nekoliko tisuća godina kasnije, jer je naš prapočetak u Adamu. Isto tako možemo razumjeti da je Kristov prapočetak (ukoliko je rođen, tj. proizišao od Boga) u Bogu. Stoga je Sinov prapočetak u prapočetku Njegovog Oca u vječnosti.
Da zaključimo: Kristov prapočetak koliko god se trudili možemo razumjeti samo u slici koju možemo razumjeti u odnosu Oca i Sna. Zasigurno je taj odnos i uzvišeniji. Međutim u odnosu Otac-Sin, on nam daje savršenu sliku plana spasenja i Božje ljubavi koju je imao prema nama, palim grešnim bićima.
U drugom stoljeću kršćani su molili molitvu „ vjerovanje“ a u toj molitvi lijepo opisuje Kristovo praporijeklo: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlja, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom… I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi;
Upravo ova molitva prvih kršćana pokazuje kako su vrlo lijepo znali definirati svoju vjeru u trojednog Boga.
Stoga vrlo je bitno Krista prihvatiti kao Sina. Sv. Ivan je to najbolje naglasio: Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. 1. Ivanova 5,12.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi!
Zvonko
