Apokaliptička poruka crkvi u Laodiceji

720
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

Ranko Stefanović

 

Posljednju knjigu  Svetog pisma (Otkrivenje ili Apokalipsu) napisao je apostol Ivan u zatočeništvu na otoku Patmosu na samom kraju prvog stoljeća. Na početku iznosi poruke sedmorim kršćanskim crkvama u gradovima Male Azije: Efezu, Smirni, Pergamu, Tijatiri, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji (Otk 2,1-3,22). Poruke sadrže univerzalna, duhovna načela poučna i danas, a raznose ih anđeli – vjesnici. Slijedi poruka crkvi u Laodiceji.

 

Posljednja, sedma poruka upućena je crkvi u Laodiceji (suvremeni Eškihisar u Turskoj), gradu smještenom oko 72 kilometra jugoistočno od Filadelfije i 160 kilometara istočno od Smirne.

 

14I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: “Ovo govori Amen, Svjedok

vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja

djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer

si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17Govoriš:

`Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!` A ne znaš da si

nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kupi od

mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da

se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti

da oči pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim.

Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam;

posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu

i večerati s njim i on sa mnom. 21Pobjednika ću posjesti sa

sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s

Ocem svojim na prijestolje njegovo. 22Tko ima uho, nek posluša

što Duh govori crkvama!“ (Otkrivenje 3,14–22)

 

Grad Laodiceja

Laodiceja je bila smještena u dolini Ikus na glavnom trgovačkom putu između Efeza i Sirije, u blizini gradova Hierapolisa i Kolose. Zbog svojega povoljnog položaja grad je postao jedan od najvećih trgovačkih i financijskih središta antičkog svijeta. Laodiceja je bila basnoslovno bogata. Najveći dio tog bogatstva proizlazio je iz poslova oko proizvodnje odjeće i bankarskog poslovanja. Laodiceja je bila široko poznata zbog izuzetne kvalitete meke i sjajne crne vune koja se koristila za izradu različitih vrsta odjeće, kao i tepiha, izvoženih po cijelom svijetu. Ovaj komercijalni napredak učinio je grad i značajnim bankarskim središtem u kojem se čuvala velika količina zlata. Laodiceja je bila čuvena i zbog svoje poznate medicinske škole, za čiji se poseban

način liječenja bolesti očiju posebnim pomastima načinjenim od frigijskog praha pomiješanog s uljem znalo po cijelom antičkom svijetu.

Komercijalni, financijski i industrijski napredak, zajedno s uspješnim gomilanjem  bogatstva, ispunjavao je imućne stanovnike Laodiceje ponosom. Kad je grad bio razoren u potresu oko 60. godine, njegovi građani su zbog svojeg bogatstva bili do te mjere ispunjeni ponosom da su, prema kazivanju rimskog povjesničara Tacita, odbili carsku pomoć i ponovno izgradili grad

samo iz vlastitih izvora. Ponositi duh grada na kraju je prevladao i u crkvi: „Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!“ (Otk 3,17a) Osim napretka i bogatstva, grad je imao velikih problema u

opskrbi vodom. Akvadukt dugačak desetak kilometara opskrbljivao je grad vodom s područja Hierapolisa, a njime je dotjecala i hladna voda iz planinskih izvora iz blizine Kolose. Bilo da

je voda dolazila iz toplih izvora Hierapolisa, ili iz hladnih izvora Kolose, ona je u akvaduktu, kad je stizala u grad, postajala mlaka. Ova je činjenica tvorila dobru pozadinu za opis metaforičke mlakosti laodicejske crkve.

 

Isusova poruka crkvi

Crkvi u Laodiceji Isus se predstavlja svojim trostrukim obilježjem: „Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja.“ (Otk 3,14) Riječ „amen“ potječe iz hebrejskog i u osnovi

znači „uistinu“. U Starom zavjetu Bog je nazvan „Bog istiniti [amen]” (Iz 65,16). Kristovo svjedočanstvo otkriva pravo stanje ove crkve. Njegova stvaralačka sila da izvede nešto iz ničega jedina je nada za ovu mlaku i polovičnu crkvu koju Krist i dalje voli. Ova crkva je u tako lošem stanju da Isus ne može o njoj reći ništa pozitivno. Iznenađujuće je da vjernici nisu ukoreni zbog

nekog grijeha, otpada ili krivovjerja. Pa ipak nijedna druga crkva ne prima tako oštar ukor. Isus je povezuje s njezinim problemom u opskrbi vodom. Vjernici nisu ni osvježavajuće hladni ni vrući, već mlaki, a kao takve Isus će ih ispljunuti iz svojih usta (Otk 3,16).

Crkva odražava samodovoljnost grada koji se ponosi postignućima i bogatstvom. Vjernici tvrde da su bogati i da im ništa nije potrebno. Smatraju svoje bogatstvo Božjom naklonošću, kao što je Efrajim činio u Starom zavjetu: „‘Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao.’ Ali ništa mu od sveg dobitka neće ostati, jer se ogriješio bezakonjima.“ (Hoš 12,8) Za razliku od kršćana u Smirni koji su siromašni a istodobno duhovno bogati, Laodicejci su bogati i napredni, a u stvarnosti su duhovno siromašni, slijepi i goli (Otk 3,17). Grčka riječ ptōkhos (siromašan) izražava njihovu krajnju bijedu. Oni su slijepi za vlastito jadno stanje. Ironija je da žive u gradu čuvenom zbog lijeka za oči, a ipak su duhovno slijepi. Njihov samozavaravajući ponos smeta im da sebe sagledaju onakvima kakvi jesu.

Isus upućuje savjet crkvi da od Njega kupi tri stvari. Prva je zlato očišćeno vatrom. Prema Petru, zlato očišćeno vatrom simbolizira iskušanu vjeru koja će trajati do kraja (1 Pt 1,7). Tek bi tada Laodicejci postali stvarno bogati. Isus im također nudi bijele haljine da pokriju svoje jadno stanje. Haljine su simbol spasenja (Otk 3,4.5; 7,9.13.14). Izaija kliče: „Jer me odjenu haljinom

spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti.“ (Iz 61,10) Biti obučen u bijele i čiste haljine znači biti u pravoj zajednici s Bogom (Otk 3,4). Kada se izgubljeni sin vratio ocu, otac je pokrio njegovu golotinju posebnom odjećom (Lk 15,22). Takva odjeća nudi se i kršćanima posljednjeg vremena, koji žive u dane intenzivnog pripremanja za duhovnu harmagedonsku bitku (Otk 16,15). Na kraju, Isus Laodicejcima nudi pomast za oči kako bi uvidjeli svoje pravo duhovno stanje. Psalmist se molio: „Otvori oči moje.“ (Ps 119,18) Pavao se molio Bogu da Efežanima podari „Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati“ kako bi im „prosvijetlio oči srca“ da znaju „koliko je bogata slava u baštini njegovoj među svetima“ (Ef 1,17.18). Kršćanima u Laodiceji potreban je utjecaj Duha Svetoga da bi otvorio njihove duhovne oči kako bi sagledali svoje pravo stanje i pravo bogatstvo Kristove baštine koja im je pripremljena s druge strane. Isus im savjetuje da od Njega kupe zlato, odjeću i pomast za oči. Činjenica da se ove pojedinosti ne nude besplatno, pokazuje da Laodicejci moraju dati nešto zauzvrat za ono što im je potrebno. Moraju se odreći svojeg ponosa, samodovoljnosti i opuštenosti da bi primili Kristovo bogatstvo.

Od sedam crkava samo se Laodicejcima i Filadelfijcima izričito kaže da ih Isus voli (Otk 3,19). Ali prema Laodicejcima ta se ljubav izražava preko ukora i opomena: „Ja korim i odgajam

one koje ljubim.“ (Otk 3,19) Slične riječi nalazimo u Izrekama 3,12: „Jer koga Jahve ljubi, onoga i kori, voli, kao otac sina koga voli.“ Bog nas opominje i „odgaja nas, da ne budemo sa svijetom

osuđeni“ (1 Kor 11,32; usporedi Heb 12,5–11). Krist nije odbacio svoju crkvu. On ulaže svaki mogući napor da Njegova Crkva shvati svoje stanje i raskine okove samodovoljnosti koji je sputavaju.

Jedini lijek za Crkvu je iskreno pokajanje. Isus svoje vjernike poziva da se odvrate od samodovoljnosti i počnu ispočetka. Završava svoj poziv jednom od najdojmljivijih slika: sebe predstavlja kako stoji na vratima i kuca (Otk 3,20). Ta slika podsjeća na ljubljenoga iz Pjesme nad pjesmama koji kuca na vrata svoje zaručnice i moli je da ga pusti unutra (Pj 5,2–6). Do ove točke

upozoravana je cijela Crkva, ali se sada Isus obraća pojedincima u Crkvi. Svi koji otvore vrata i pozdrave Ga dobrodošlicom imat će prisnu večeru ljubavi s Njime. Zajedničko blagovanje odnosi

se na prisnu zajednicu s osobom — u ovom slučaju s Kristom. Isus obećava da će dijeliti svoje prijestolje s pobjednicima u Crkvi, kao što je On pobijedio i sjeo s Ocem na Njegovom prijestolju.

Ovo će se obećanje ispuniti nakon Njegovog povratka na Zemlju (Otk 20,4-6). Dok se broj obećanja drugim crkvama povećava razmjerno opadanju njihovog duhovnog stanja, Laodiceja,

koliko god bila loša, prima samo jedno obećanje. Međutim, to obećanje obuhvaća sva druga obećanja koja su dana crkvama. Sjediti s Isusom na Njegovom prijestolju znači imati sve.

Duhovno stanje crkve u Laodiceji oslikava duhovno stanje Crkve u današnje vrijeme. Upotreba karakterističnih riječi, s upozorenjima u kontekstu pripreme za harmagedonsku bitku

(Otk 16,15), pokazuje da je poruka crkvi u Laodiceji namijenjena i Crkvi posljednjeg vremena. Ova Crkva postoji u posebno vrijeme: prolazi kroz velike političke, vjerske i društvene promjene

i suočava se s izazovima s kojima se nije suočavao nijedan prethodni naraštaj. Pa ipak, ova Crkva je samodovoljna i mlaka boreći se sa svojom vjerodostojnošću. Kristovo upozorenje ovoj Crkvi ima dalekosežne implikacije za sve koji pripadaju ovoj Crkvi u završnom razdoblju zemaljske povijesti.

Ovaj je tekst objavljen u novoj knjizi Ranka Stefanovića, Otkrivenje, jasno umu, blisko srcu, Zagreb: Znaci vremena, 2018.

PODIJELI