Poštovani velečasni,
obraćamo Vam se s dubokom zabrinutošću i iskrenom molbom da u svojim propovijedima progovorite o sve prisutnijem i teškom problemu iskorištavanja radnika u našoj domovini, gdje mnogi ljudi žive i rade u uvjetima koji nimalo ne odražavaju dostojanstvo čovjeka, već nalikuju novovjekom robovlasništvu.
Na svakom koraku susrećemo radnike koji za svoj pošteni trud dobivaju sramotno niske plaće, rade bez sigurnosti, odmora i osnovnih prava, bez glasa i zaštite. Mnogi su prisiljeni šutjeti jer se boje gubitka posla. Sve češće su žrtve sustava koji ljude tretira kao potrošnu robu, a ne kao sinove i kćeri Božje.
U ovakvom društvu, glas Crkve je važniji nego ikad. Potrebno nam je da s oltara jasno i hrabro odjekne evanđeoska poruka pravednosti, istine i suosjećanja – da Bog nikada nije na strani tlačitelja, nego na strani potlačenih. Isus nije šutio pred nepravdom, niti se bojao prozvati moćnike. Neka i danas Crkva bude utočište obespravljenima i savjest onima koji imaju moć i odgovornost.
Pozivamo Vas, stoga, da u propovijedima potaknete vjernike na razmišljanje i djelovanje:
da poslodavci prepoznaju odgovornost pred Bogom i ljudima,
da radnici znaju da nisu sami ni zaboravljeni,
da se svi zajedno zauzmemo za pravednije, ljudskije i kršćanskije društvo.
Vjerujemo da ćete ovu molbu prepoznati kao poziv Duha Svetoga da Crkva i danas bude znak nade i promjene u svijetu koji prečesto okreće glavu od patnje bližnjih.
U molitvi i nadi,
Hrvatski obespravljeni radnik
