Čitanje Knjige proroka Izaije

Put je pravednikov prav,

ti ravniš stazu pravednom.

Da, na stazi tvojih sudova

željno te, Gospodine, čekamo;

ime tvoje i spomen tvoj

duša nam žudi.

Dušom svojom žudim tebe noću,

i duhom svojim u sebi te tražim.

Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi,

uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.

Gospodine, ti nam mir dosuđuješ,

jer ti si tvorac

svih djela naših.

Gospodine, tražili su te u nevolji;

izlijevali tihu molitvu,

kad ih je stigla tvoja kazna.

Kao što se trudna žena pred porođajem

grči i viče u bolovima,

takvi smo, Gospodine, pred tobom.

Zatrudnjeli smo,

u mukama bijasmo kao da rađamo,

nismo donijeli duha spasenja zemlji,

nit se rodiše stanovnici svijeta.

Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela.

Probudite se i kličite, stanovnici praha!

Jer rosa je tvoja — rosa svjetlosti,

i zemlja će sjene na svijet dati.

Riječ Gospodnja.

Ti, Gospodine, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ.
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega,
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane.