Prvo čitanje:
Tuž 2, 2.10-14.18-19
Vikahu Gospodinu nad zidovima Kćeri sionske.
Čitanje Knjige Tužaljki
Bez milosti Gospod satrije
sve stanove Jakovljeve,
u svom gnjevu razori
tvrđave Kćeri Judine;
sa zemljom je sravnio i prokleo
kraljevstvo i njegove knezove.
Starješine Kćeri sionske
na zemlji sjede i šute,
posiplju glavu prašinom,
kostrijet pripasuju.
K zemlji glave obaraju
djevice jeruzalemske.
Smalaksale mi oči od suza,
utroba moja ustreptala,
jetra mi se na zemlju prosula
zbog sloma kćeri naroda mojega,
jer djeca i dojenčad umiru
po trgovima Grada.
Govore majkama svojim:
»Gdje je žito i vino?«
dok obamiru kao ranjeni
po trgovima Grada,
dok ispuštaju dušu svoju
na grudima matera svojih.
S čime da te prispodobim?
Na koga si nalik,
Kćeri jeruzalemska?
S kime da te usporedim, kako utješim,
djevice, Kćeri sionska?
Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna.
Tko će te iscijeliti?
Viđenja tvojih proroka
bijahu varka i laž,
oni nisu objavili krivnju tvoju
da te od prognanstva odvrate.
Varali su te utvarama
lažnim i zamamnim.
U sav glas viči Gospodu,
jecaj, Kćeri sionska!
Neka ko potok teku tvoje suze
danju i noću.
Ne daj počinka sebi,
neka se zjenica oka tvoga ne odmori.
Ustani, viči noću
za svake promjene straže.
Ko vodu izlij srce
pred licem Gospodnjim,
k njemu podiži ruke
i traži milost za svoju nejačad
koja od glada obamire
po uglovima ulica.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 74, 1-7.20-21
Pripjev:
Život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
Zašto si, Bože, posve zabacio,
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje:
Sjeti se zajednice koju si davno stekao,
plemena koja namače kao svoju baštinu
i brda Siona gdje si šator svoj udario!
Korakni k ruševinama vječnim —
sve je u Svetištu opustošio neprijatelj.
Protivnici tvoji rikahu posred skupštine tvoje,
znakove svoje postaviše ko pobjedne znakove.
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
Ognju predadoše Svetište tvoje,
do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
Pogledaj na Savez svoj,
jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
Ne daj da jadnik otiđe postiđen:
neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
Evanđelje:
Mt 8, 5-17
Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ — i učini.«
Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«
I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas.
Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
Riječ Gospodnja.
